Od policajske uniforme do planinarskog štapa i uživanja u prirodi

Kada odloži policajsku uniformu i uzme planinarski štap, za Violetu Marković iz Podgorice ništa nije nedostižno. Visine i oblaci su njena ljubav od malena, a vječita zaljubljenica u prirodu priznaje da ju je planina zauvijek osvojila.

Biti na vrhu, to je oslobođenje uma. Shvatamo koliko je čovjek mali i koliko je život jednostavan. nekako se preporodimo. Zato se nakon napornog dana policajka Violeta Marković predaje planini.

"Oslobodimo se negativne energije, pripunimo baterije. Obično smo svakog vikenda na planini. Pripremamo se na taj način za cijelu radnu nedjelju. Sav stres oslobodimo sa njega i baš se napunimo pozitivne energije, čak širimo to na druge ljude oko sebe", ističe Violeta.

A svoje prve planinarske korake napravila je još kao mala. Već tada su je opili svjež vazduh i crnogorski vrhovi koje je kasnije kao članica planinarskog društva "Visokogorci" osvajala, ali i one na Balkanu i pojedinim evropskim zemljama.

"Išli smo u Italiju, peli smo se na najveći vrh Dolomite. To je Marmolada, taj vrh bih i posebno izdvojila. Mnogo je lijep i rado ćemo se i opet vraiti na Alpe i planiramo dalje ekspedicijie na alpima. Bili smo u Bugarskoj, u Sloveniji, Grčkoj, sve smo obišli, Albaniju, Prokletije", objašnjava ona i dodaje da se najveći vrh Balkana nalazi na Rili.

"To je Musala, to je lijepo iskustvo. Peli smo se i na druge vrhove, na Rihren, Olim, Miltikas, Triglav, jako je lijepa planina".

Svako osvajanje Violeta pamti, no pohoda na Dolomitske Alpe posebno se sjeća.

"Prvi put kad smo krenuli na njega, došli smo pred sami vrh i odjednom se promjenilo vrijeme. Toliko je bilo ružno vrijeme da je grom gađao iznad nas, sve je bilo crveno, mi smo morali da vratimo. Hoću reći ovim da se protiv planine ne može. Planinu moramo da slušamo i da idemo onoliko koliko nam ona dozvoli. Poslije toga smo se vratili par dana i nesmetano smo popeli vrh", objašnjava ona.

Iako put do vrha nije nimalo lak, istinska ljubav prema planini je pokretač.

"Pozvala bih sve ljude da planinare. Za svakoga ima mjesta, čak i za ljude koji se boje postoje lakše ture, ne moraju da idu u ekstremne ture. I boravak u planini sami, samo da borave u prirodi mnogo znači", napominje.

Ono što ostaje poslije svake ekspedicije su posebne emocije, uspomene i neraskidava prijateljstva, zaključuje Violeta dok razmišlja o novim pohodima širom svijeta.

( Milena Marinović )