Iz šupljeg u prazno

Osvrt je o sistemskom, višedecenijski-slamajućem krahu; skoro pa duboko nepismenom u razvojnim perspektivama. Tržište računovodstva i revizije u CG je 2019. godine otišlo deset koraka unazad, ako se 2017/18. mogu prihvatiti kao inicijalni stidljivi koraci naprijed. O čemu se radi?

Citat glasi: “Kao što ste upoznati, tim povodom je održana i sjednica kolektiva sa Predsjednikom UO, g.... (imena izostavljena; prim. autora), nakon koje je, navodno rekao Generalnom sekretaru: 'Sve si ti u pravu, samo ih stisni'. Takođe, Generalni sekretar nam je usmenim putem prenio da je jedinstveni stav Upravnog odbora, da je on kao rukovodilac 'mnogo puštio zaposlene', dodaje se u pismu. Malešni-od-guvernerove-ukaljane-palube crnogorskog finansijskog sektora uvrtio je da je “moćnik”. I, završio je kako dolikuje štrokavim “herojima cinične moći”; van znanja, uz golemo uniženje sistemskih postavki računovodstva i revizije u Crnoj Gori. Neznanje umišljenog silnika iz citata cjelovito se dokazuje nestandardnom napomenom iz revizorskih izvještaja banke, kojom rukovodi. U napomeni o troškovima zaposlenih, objelodanjena je zarada predsjednice Odbora direktora banke (2017 - str. 31; 2018 - str. 81, dok se 2019. institucionalno blamiranje konačno zaustavilo (str. 74)). Ova bizarna sitnica iz realne (ne)bankarske prakse u CG, a koja se čita iz javno-dostupnih izvještaja, vrišti o intencionom okretanju leđa odgovornosti i liderstvu, a voljnom i svjesnom opredjeljivanju za etiketiranje, diskriminaciju i diskvalifikaciju na ličnoj osnovi.

Sljedstveno, prikazana sitničavost predstavlja udžbeničko nepoštovanje tima na CG tržištu. Zbog toga se ne može pobjeći od suočenja sa suštinskom sistemskom bojazni: ponašanje većine članova-nica UO Instituta sertifikovanih računovođa Crne Gore (ISR CG) upućuje da su nesposobni da sačuvaju IFAC licencu za crnogorsko tržište. IFAC je međunarodno tijelo računovođa i revizora, koje decenijama strogim pravilima za većinu globalne ekonomije uređuje svijet finansijskih tokova i podataka. Neodrživo stanje u unižavanju sistemskih postavki za struke računovođa i revizora od strane udarnog esnafskog instituta najbolje se potvrđuje iz prakse rada revizora u CG.

Prvi primjer - Revizija Luke Bar (LB - državno preduzeće) iz 2019. pokazuje da se prihodi kompanije sastoje iz prihoda iz poslovne akivnosti, ostalih poslovnih prihoda i ostalih prihoda, kao i finansijskih prihoda. Strukovno-tehnički, dobro je da je LB iskazala ukupne prihode za prethodnu godinu na nivou iznosa koji mogu potvrditi kredibilnost procjene imovine, obaveza i potraživanja (veza: ...Procena vrednosti imovine, obaveza i kapitala društva ...na 31.12.2018. godine, urađena 19.03.2019. godine), iako se milion eura prihoda odnosi na prilive od prodaje hotela, kao i naplate odavno otpisanih potraživanja. Međutim, kada se pokušaju uvezati podaci iz revizorskog izvještaja i Izvještaja menadžmenta (2019; str. 21-23, 38, kao i 68-69), objektivno se zaključuje da se u subanalitici prihoda ne mogu prepoznati prihodi od zakupa investicione nekretnine na udarnom mjestu u Baru. Prihode od zakupa po ugovoru o zakupu investicione nekretnine PJ Bar u LN 2349, KO Novi Bar, KP 6492/2 nije moguće jednostavno identifikovati, iako se uporediv trag jasno ističe u dokumentu: “Luka Bar” a.d. Bar Specijalna revizija - po segmentima finansijskih iskaza u periodu od 01.01.2018. godine - 30.06.2018. godine (poglavlje: 2.1.2, str. 23-26). Nakon decenije niskog kvaliteta finansijskih izvještaja, a nakon procjene iz 2018, LB je morala da završi na kraju 2019. kao računovodstveno, finansijski i menadžerski top-skockano privredno društvo. Okončali su u stilu: “spolja gladac, unutra jadac“. Nekako se opet mora mijenjati i odbor direktora, i direktor, i menadžment, i revizorski odbor, i revizor.

Drugi primjer - u ovom momentu na CG tržištu struka revizora je u većoj krizi od struke računovođa. To podjednako važi za lokalne licence, kao i za međunarodne štihove (“big four“). Pišu mišljenja, ne čitajući napomene koje se pripremaju u kompanijama. Ne provjeravaju vjerodostojnost poslovnih transakcija i njihovo uknjiženje. Ne vrše potrebna skretanja pažnje, niti stavljaju ukupne kvalifikacije, a što bi trebalo da predstavlja set odgovornih signala da su finansijski izvještaji privrede i banaka pripremljeni uz dužnu profesionalnu pažnju. Čak smo ušli u fazu duboke strukovne sramote, gdje revizori osjetljivih projekata izgradnje prećute identifikovano tokom vikend-kontrola; navodno, nije lako odoljeti zakulisnim, neoporezovanim “kompenzacijama“ u vidu stanova sa pogledom na pučinu. Ovako revizori u CG ostaju samookovani brzopletim otaljavanjima, odnosno omiljenim fušerisanjima i smandrljavanjima. Znaju da ih u ime esnafa niko neće pozvati na odgovornost. Ako ponešto stigne na veb stranicu resornog ministarstva, završi kao kafanska poštapalica jer ne predstavlja poslovni rizik. Uz dužno poštovanje malog broja radnih, obrazovanih, upornih profesionalaca, koji ne mogu da mijenjaju ključne negativne trendove na tržištu.

Treći primjer - od kraja maja do skoro polovine decembra 2018, što je bilo suprotno zakonskim i tržišnim uzansama, CB CG je odlagala objavljivanje revizorskih izvještaja banaka za 2017. Revizor banke (sada u stečaju) na vrijeme je onomad odradio revizorski izvještaj. Da bi se spasio obraz supervizora banaka, sprovedeno je ukidanje saglasnosti da radi revizije banaka u CG predmetnom revizoru kroz MF “Rješenje o otklanjanju utvrđenih nepravilnosti“ br. 05-88811 od 11. 06. 2019. (veza: http://www.mif.gov.me/organizacija/racunovodstvo-i-revizija/209603/Rjesenje-o-otklanjanju-utrvdenih-nepravilnosti-za-drustvo-za-reviziju-...). Ova CG netržišna saga se nažalost ne okončava ovdje. Na uškopljeno tržište revizora u CG u prethodnom periodu, interesno se uvela revizorska kuća, sklepana od licenci sa susjednog tržišta. Šta...? Iz godine u godinu su “stručnjaci“ dogovorne revizije potpisivali revizije banaka u regionu, uz ovjeravanje “objektivnog i istinitog“ stanja u knjigama. Prije pet godina, značajan broj tih banaka je završio u stečaju, kao trošak poreskih obveznika Srbije. Niko nije izgubio licencu; ni društvo ni revizori. Samo su se pojedinci povukli iz velike revizorske kuće. Tako su bez referenci, ali i bez sporne prošlosti, “gromade znanja“ stigle na naše tržište; za 2019. godinu su odradili revizorska mišljenja i izvještaje za 8 od 13 banaka. Baš konkurentno, zar ne?

Prikazano iz primjera, skoro dvije decenije, slika skamenjenu praksu neprofesionalizma na našem tržištu. Tome su oba esnafska instituta dobrano doprinijela. Tekuće, ISR se bruka i ponižava, do granica sistemskog uznemiravanja potki za obje struke. Zato je potrebno predložiti sljedeće u eventualnom sređivanju osinjeg gnijezda: prvo, u ISR-u nije samo sekretar problem, već čitava ekipa (dužno poštovanje za pojedince) UO-a, uljepšana za osnivače, iz milošte nazvane “prvoborci“, kao i za članove skupštine. Svi oni-e zajedno su sebe imenovali “božanstvima“ upitnog u praksama računovodstva i revizije u Crnoj Gori. Drugo, odavno je sazrelo vrijeme da ministar finansija sa timom, bez uplitanja guvernera sklonog netransparentnostima, pristupi implementaciji ključnih zakona, bez kompromisnih rješenja u tepanju jednom institutu (pripremaju nalaze vještaka po naredbi), tj. tetošenju drugog instituta (treba nam IFAC šminka). Treće, ujediniti institute, pošto su parcijalno neodrživi dok ograničeno-sujetno sve rade da potcjenjivački vaporizuju sistemske reformističke potencijale. Rukovodeće-upravljačko-edukativno-etičko-akademske malenkosti iz ISR-a, kao i IRR-a, ne umiju i ne mogu da srede ono što su sami uneredili u sistemu i na tržištu decenijama unazad. Miris je neugodan, a kaljuga je sklisko preduboka. Zato je cijena računovodstveno-revizorskih poslova i usluga na našem tržištu žovijalno nedostatna da odrazi kompleksnost predmetnih poslova.

Voditi tim je najteži, nezahvalan, poslovni zadatak, koji u većini postiže održiv imparcijalan rezultat, onu potrebnu “izviiskru“ na kojoj treba da počiva stabilnost i sigurnost sistema. Znači, strukama računovođa i revizora u Crnoj Gori treba iskorak prema izuzetnom, prema odgovornom. Stoga je važno da se struke računovođa i revizora ojačaju bespogorovornim znanjem i svakodnevnom saradnjom. Posljedično, tako će se nanovo vraćati kvalitet finansijskih izvještaja privrednih subjekata u zemlji, kao i snažiti povjerenje u rad računovođa i revizora u CG. A, ako se to sistemski desi, biće to hrabri korak prema ozdravljujućem u čitavom ekonomskom sistemu zemlje; korak na putu kojim se imparcijalno dostižu održivost i otpornost sistema privređivanja.

P.S. Posvećeno: g-đi Mileni Todorović, jakom neumornom računovođi, i g-dinu Milanu Ivanoviću, odgovorno-neumoljivom porezniku, saradnicima u razmjeni i širenju znanja kroz stalno učenje iz života i rada. Hvala.

( Mila Kasalica )