Vojvodinim đacima sad dobri i partizani

Od ove sam čudovišne vlasti stvarno svašta mogla očekivati nakon što je tokom korone odlučila da se, za glas više, kocka s našim životima, ali ovome se jadu nadala nijesam.

Da će u predizbornu kampanju depeesa uključiti i davno preminulog Vidoja Žarkovića, e to mi ni u najmorbidnijim slutnjama na pamet ne bi palo...

Dobiće spomenik u Plužinama, prelomila je Vlada u glavu istom pameću kao i zlosrećni Mašan prije petnaestak godina.

Samo što je on tada trgovao računom za struju i zbog toga postao predmet sprdnje. A Vlada sad trguje mrtvim dušama i zbog toga očekuje divljenje.

Da bruka bude veća, i ne krije da to radi zbog izbora. Ničim izazvana, sama priznaje da se spomen-obilježje podiže prije roka propisanog zakonom koji je sama napisala.

***

Dvadeset godina od smrti jednog od najmlađih boraca Drugog svjetskog rata - u cijeloj Evropi a ne samo u Jugoslaviji - navršava se tek 29. septembra. A zakon kaže da odluke o podizanju spomenika značajnim ličnostima ne mogu biti donošene dok od smrti ne prođu dvije decenije.

Sve su prilike, velika je frka u izbornom štabu depeesovske vojske. Stoga, nema nade da će se, dosljedno kao pijan plota, držati ovoga ili bilo kojega zakona.

Zato što su izbori 30. avgusta. I zbog toga što je apsolutna vlast u Plužinama već godinama u opozicionim rukama.

Nije ta varošica, ni po broju stanovnika ali ni po bogatstvu, od nekog značaja za državnu kasu. Sva zarada od vode koja prođe kroz turbine HE "Piva" ionako se decenijama sliva u državni budžet.

Osvajanje Plužina prije lokalnih izbora više je pitanje ponosa, još jedan poraz udario bi depeesu po obrazu. Ukoliko ga uopšte ima...

Nema, naravno, ali ne zato što partije ne mogu imati obraz. Nego zbog toga što u njemu oskudijevaju i ljudi koji je vode. Ili imaju đon umjesto obraza.

***

- Sram vas bilo - digla je pritisak i čitaocima brojnih portala ova morbidna predizborna zloupotreba.

I pokazala kako nijesmo baš svi poavetali. Još ima onih koji pamte da ova vlada, kao i sve prethodne, svoj legitimitet može da temelji na političkom ubijanju Vidoja Žarkovića 1988/89. godine.

Ne samo njegovom, naravno, počepao je depees po grobu - i to ne samo u političkom nego i u bukvalnom smislu - mnogim časnim ljudima. Samo zbog toga što su htjeli bolju Crnu Goru, čuvajući pritom njenu čast kao svoju. I još više, ako je to bilo moguće...

Pamtim i ja dugo, nikad neću zaboraviti posljednji susret sa jednim od takvih, Veselinom Đuranovićem. Nažalost, nekoliko mjeseci pred smrt 30. avgusta 1997. U vrijeme kad se Crna Gora pripremala da ustoliči doživotnog gospodara.

- Drugarice Ratka, vidim da su neki vaši liberali već oprostili ovome Đukanoviću i onu kontrarevoluciju i rat. Hoćete li i vi - pitao je onako uzgred, mislim da je već znao odgovor.

- Neću do groba - rekoh kratko, i ne pokušavajući da, opširna kakva jesam, obrazlažem zbog čega mislim da se takvi zločini nikad ne praštaju.

- E, ja neću ni poslije groba - potapšao me po ramenu i dodao - pišite i dalje, da se ne zaboravi...

***

Evo pokušavam. Uprkos gađenju zbog saopštenja Vlade taman koliko i zbog njene odluke.

- Životni put i djelo Vidoja Žarkovića, njegov doprinos antifašističkoj borbi i ideji, čine ga istaknutom ličnošću, koja je zaslužna za društveni i kulturni razvoj Crne Gore, te da je simbolika koja se želi očuvati podizanjem spomen-obilježja od trajnog značaja... - prepisujem i ne vjerujem svojim očima.

Ma kakva antifašistička borba i ideja... Pa učesnici tzv. AB revolucije - koja je rodno mjesto trodecenijske anticrnogorske vlasti - prvo su na to udarili.

Pripremali su utjerivanje Crne Gore u rat upravo zbog rušenja tih tekovina. I mahali portretima fašista ispod prozora kancelarija Žarkovića i njegovih drugova. Kličući fašistima i pjevajući njihove omiljene pjesme...

Slobodane, pošalji salate, biće mesa, klaćemo Hrvate... Ko je drugi, ja sam prvi da pijemo turske krvi... Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva...

Sad su se sjetili, pa još imaju hrabrosti da trguju onim na što su pljunuli prije 30 godina - da je Vidoje Žarković istaknuta ličnost, zaslužna za društveni i kulturni razvoj Crne Gore.

***

Uzalud su se latili posla moleri depeesove prošlosti. Ko da im povjeruje kad za tri decenije nijesu našli vremena ni za jednu riječ izvinjenja za sve one gadosti na kojima je utemeljena svaka vlada od '89. naovamo.

Te godine njeni tvorci smatrali su da je samo jedna riječ prikladna za tog istog Žarkovića - jagnjofuk! I vođa jagnjećih brigada.

Pa sve to, plus još mnogo odvratnijih uvreda koje nemam obraza ni da citiram, uz nošenje ogromnih transparenata, sa prigodnim ilustracijama.

Nekad je to bilo pečeno jagnje na stolu, nekad u kotlu sa varenikom, nije depees oskudijevao tada ni u crtačima karikatura, a ne samo granica...

Kad je neko od prijatelja, vjerujući naivno da se tako ponižavajućoj propagandi može doakati pristojnim demantijem, objavio kako Žarković izbjegava meso iz zdravstvenih razloga, smišljena je nova laž.

- Svakog vikenda, kad Vidoje krene kod majke na Žabljak, drugim helikopterom se nosi riba iz Skadarskog jezera, ne sviđa se gospođi pastrmka - pisala je tada državna Pobjeda.

Zašto bi helikopter letio na Žabljak kad je Nedajno kod Plužina - nijesu imali kad da se zapitaju depeesovi sijači laži.

Nije ih pokolebalo ni to što je Žarkovićeva majka decenijama unazad živjela u Vojvodini, a zbog poznih godina uopšte nije dolazila u Crnu Goru...

***

Ipak, u pravu je Vlada u jednom, "ta simbolika će biti od trajnog značaja". Ali ne simbolika spomenika Vidoju Žarkoviću, nego ove trgovine mrtvim dušama. Bez obzira na to jesu li morbidne transakcije obavljane uoči glasanja ili tokom njega.

Od toga se nijedna depeesova vlada nikad ne može oprati. Sve i da nijedan gadluk više nijesu napravili, svakog njihovog člana trajno će pratiti ta simbolika.

Ma kakvi trajno, dovijeka! To je bliže duhu crnogorskog jezika. I istini!

Prije svega, istini o tome kako su se neki "mladi, lijepi i pametni" momci bez biografije grabili za vlast, žive sahranjujući svoje političke prethodnike.

Sad kad su sami sebi ispisali najsramotniju biografiju u istoriji Crne Gore, pokušavaju da je bar malo prekreče. Prosto bilo da to rade iskreno, možda bi neko povjerovao da su se pokajali.

Kakvo crno pokajanje, stotinak glasova je u pitanju, i to partizanskih. Osta kuća na mrznova, od četničkih više nema fajde...

***

Uh, tek kad pomenuh četnike sjetih se da ovoj predizbornoj kampanji nešto fali.

Što bi ovoga puta sa onim spomenikom Pavlu Đurišiću koji niče pred svake izbore?

Obećala ga je vlast još 1989. kad je prihvatila sve političke zaključke svetosavskog kongresa četnika u selu Ba.

Naročito onaj najvažniji, da Crne Gore - nema. Osim kao geografskog pojma i dijela velike Srbije.

Kad je - spašavajući sebe 2006. prelaskom na antifašističku stranu, po uzoru na četnike 1944. - deepees prelomio da ode u partizane, vlast je odustala od spomenika.

Od tada, obilježjem u Zaostru bavio se samo dio opozicije, dijelom rođen iz prvog braka te vlasti, sa Dražom Mihailovićem.

Podigni - oburdaj, kreni - stani, gledali smo pred svake izbore. Što bi rekao onaj mlađani vojnik iz prvootcijepljene dežele - ovi njegovi kao hoće da grade spomenik četničkom vojvodi, a oni tamonjihovi kao hoće da ga sruše...

Na opštu žalost, davao je taj performans rezultate, ali šteta za depees što brzo zaboravlja.

Inače bi neko i tamo primijetio da im je ovoga puta više na polzu podizanje spomenika Pavlu Đurišiću nego Vidoju Žarkoviću.

Kod vojvode su glasovi koji im mogu doći glave, donio bi im bar koju hiljadu u Beranama, Pljevljima, Bijelom Polju...

U Plužinama, bolje da ne organizuju glasanje. Zato što tamo ne pamte samo preminulog zemljaka. Nego i sve što mu je ova vlast učinila za života. A i njima, za njihovog...

P. S. Naravno da Vidoju Žarkoviću treba podići spomen-obilježje u rodnim Plužinama. Zaslužio je spomenik, čak i da za taj kraj i cijelu Crnu Goru nije uradio ništa drugo osim što je krenuo u rat protiv fašizma. I to sa 14 godina, kad je njegova partija presudila da nije dorastao ni knjižici, a kamoli pušci. A mi? Mi zaslužujemo baš ovakvu vlast, ako se 30. avgusta ne sjetimo bar dijela onog zla koje su njemu nanijeli za samo tri godine. Kad već olako zaboravljamo sve što su nama uradili tokom tri decenije...

( Ratka Jovanović-Vukotić )