Opšta mjesta i nekompetentnost

Izgleda da (konačno) ulazimo u period strašnih vrućina, a klima u mom ofisu je prokapala - sa unutrašnje strane, molim vas - što je rđav omen (malum omen lat.).

Biće da je Gospod Bog - slava mu i milost - ispalio nebesku munju u mom pravcu - u namjeri da me kazni za moja silna sagrešenija o red i poredak - ali je promašio. Munjom je pogodio moju nesrećnu klimu - što sam vrlo sklon da protumačim kao opomenu (pred isključenje), odnosno znak (sa nebesa) da je (možda) pravo vrijeme da uvučem kandžice...

Posao stagnira u posljednje vrijeme - i to ozbiljno - i zato u Ofisu (The Office for Suburban and Rural Development) ne provedim ni sekund više nego što je stvarno neophodno - sve do trenutka kada mi prilike na finansijskom planu dozvole da pozovem majstora (klimadžiju). Problem sa klimom će, svakako, uticati i na uratke (literarne pokušaje) koje ću plasirati u narednom periodu - te vas, u skladu s tim, molim da o mojim uratcima, do daljega, ne sudite (pre)strogo - jer će moji uratci, do daljnjega, nastajati u substandardnim uslovima - u uslovima koji su daleko od idealnih. U ovom trenutku nisam ništa drugo do li siromah koji radi od kuće. Definitivno sam pao na najniže grane. Pomenite me u vašim molitvama...

***

Arhitektice mlade - mnogo mlade, mnogo slatke - vrše strahovit pritisak na mene, unazad dvije nedelje dana, da izađem sa jasno profilisanim stavom po pitanju nečega što je naslovljeno - samo trenutak... aha, evo ga: “Konkurs za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje Trga Nezavisnosti u Podgorici”. Idejno, veli, rješenje Trga Nezavisnosti u PG - i k tome još arhitektonsko-urbanističko.

Ozbiljno razmišljam o prvom crnogorskom špijunskom trileru - naslovljenom: Rješenje Trga. Banda profesionalnih izgrednika, koja je instruirana i izdašno finansirana od strane Rusije - uz logističku potporu iz susjedne nam Srbije - pokušava da otme naš tzv. crnogorski identitetski profil. Riječ je o političkim, nacionalnim, povijesnim, jezičkim, kulturnim i, napose - vjerskim čimbenicima ukupnog crnogorskog identitetskog profila - a namjera izgrednika je da nas prvo posrbe, a odmah zatim i porobe (orobe). U odbranu crnogorskog identitetskog sustava ustaje niko drugi do li dr Bojan Baća, politički analitičar...

Dakle, konstatovao bih, za početak, da u srcu ne nalazim dovoljno vjere u Ivana Vukovića, gradonačelnika PG, i Filipa Aleksića, glavnog PG arhitekta. Teško mi je da povjerujem da taj dvojac uopšte postoji - te sam stoga prisiljen da uvedem kodna imena: Dombi (a ne Donbi - gradonačelnik) i Ćkofe (GPGA). To nešto što su Dombi i Ćkofe raspisali vrišti - VRIŠTI! - opštim mjestima, nekompetentnošću i, na koncu, ordinarnom tupošću - da jednostavno nemam riječi. I ne želim, niti sam u stanju (i kad bih poželio) da uđem u analizu toga nečega.

Uostalom, ne treba ići dalje od naslova. Kako, recimo, precizno razgraničiti, ako smo upoznati sa stanjem na terenu - što je tu arhitektonski, a što urbanistički segment budućeg rješenja - uz obavezni hortikulturni momenat, naravno - koji je, ko zna zašto, izostavljen u naslovu. Ništa bez zelene salatice, ako mene pitate...

Nema smisla baviti se, opet ako mene pitate - ni pitanjem ko stoji, imenom i prezimenom (ili barem kodnim imenom), iza ideje o sveobuhvatnoj rekonstrukciji centralnog podgoričkog i crnogorskog trga - čak ni u ime povijesti crnogorske arhitekturice mlade i nejake i pripadajućeg joj urbanizma ugašenoga. Jednostavno, ne želimo da znamo kome je opet palo na pamet da prekopava trg.

OK, moram priznati da sam - nošen obavezom da pravovremeno upozorim arhitektice mlade - mnogo mlade, mnogo slatke - prije nego li radoznalošću - ovjerio sastav žirija. I ispade da je predsjednik žirija čovjek koji je potpisao čitavu seriju planskih dokumenta - koji su, opet kako mene pitate, vrlo negativno uticali na nekavu generalnu predstavu o ključnim momentima u povijesti građenja pod sunčanim podgoričkim nebom - ako uopšte imamo pravo, s obzirom na okolnosti, na bilo kakvu predstavu, o bilo čemu. Taj lik je potpisao, između ostaloga, i planski dokument koji je predvidio objekat neposredno uz Hotel “Podgorica” (DUP “Rekreativno - kulturna zona na obali rijeke Morače” - južni dio, Izmjene i dopune). Što i nije toliko strašno - ali ako znamo da je konkurs, vjerovali ili ne - međunarodni - jeste strašno što to ime apsolutno ništa ne znači u međunarodnim okvirima. Tu od Bioča do Golubovaca, od Stočnoga pazara do Komanskoga mosta - i još ovamo do Kokota - možda i nekako. Dalje nikako. Ne povodite se, braćo arhitekti i sestre arhitektice, za lažnim prorocima - to je sve što imam da vam kažem...

***

Bako Čukić Režimlija... Postoje snažne indicije da je autor dva vrlo poučna komentara ispod mojeg prošlosubotnjeg uratka - niko drugi do li najveći smarač među intelektualcima koji nastupaju sa pozicija bliskih režimu - Bakče Režimlija.

Kladio bih se u honorar od ovog uratka (koji iznosi, otprilike, koliko i posjeta klimadžije) - da je upravo on - Bakče - a ne neko drugi, autor ta dva komentara.

Jer, teško da postoji još neko u CG ko je, prvo, bio kandidat za Julkicu - ko je, drugo, vrlo sklon da nam, ničim izazvan, podari nauk mudri o žitiju i priključenijima gospodina sv. Simeona Mirotočivog - slava mu i milost - i kome, treće, nije teško da ispiše vrlo ostrašćenih 10.000 karaktera (cijeli ovaj uradak, poređenja radi, ima 6.000 karaktera), komentarišući ispod teksta kojemu pomenuti, sv. Simeon Mirotočivi - slava mu i mislost - nikako nije ključna tema. Bakče je opet pokušao da izađe iz smaračkog registra i da bude duhovit - što se, opet, po ko zna koji put, završilo katastrofom.

Bakče, crni sine, zna li drug Đuranović, tvoj duhovnik, da redovno pišeš komentare ispod tekstova objavljenih na portalu Vijesti?

( Borislav Vukićević )