Nova teen generacija nije kakva mislite: Manje poroka, ali usamljeniji

Na kapiji Santa Monika koledža u Los Anđelesu, mladić sa skejtbordom stoji u blizini grupe ljudi koji puše marihuanu. I njemu je um zamagljen. Brigom, ne travom. Uzrujan je zbog svojih studentskih pozajmica i nemogućnošću da pronađe posao. Čak i strahuje da će završiti kao beskućnik, piše The Economist.

"Ne bih da pretjerujem", dodaje mladić, "ali mislim da roboti oduzimaju poslove ljudima". On niti puši, niti pije pretjerano. Objašnjava da je stigma protiv takvih stvari danas puno jača nego što je bila za generaciju njegovih roditelja. Mladi ljudi se uistinu ponašaju i razmiljšljaju drugačije u odnosu na svoje vršnjake iz ranijih perioda. Ove promjene se primjećuju u gotovo svim bogatim zemljama - od Amerike, preko Holandije, do Južne Koreje. Neke traju već godinama, ali se dešavaju ubrzano u nekoliko posljednjih. I nisu sve benigne.

Možda najočiglednija promjena je da se tinejdžeri rjeđe opijaju. Počinju da piju kasnije: prosječan australijski tinejdžer po prvi put proba alkohol sa 16 godina u odnosu na 1998. kad je to činio sa 14. U Britaniji, gdje petina populacije od 16 do 24 godine uopšte ne pije alkohol, broj pabova opada za hiljadu godišnje, a noćni klubovi prolaze još gore.

Interesovanje za droge se takođe smanjuje. Ankete Evropskog centra za praćenje droga i zavisnosti o drogama pokazuju da od 1999. opada stopa petnaestogodišnjaka i šesnaestogodišnjaka koji su probali cigarete. Rastući broj tinejdžera nikad nije probao ništa što utiče na percepciju, uključujući alkohol, duvan, kanabis, inhalante i sedative. U Švedskoj se broj apstinenata od droga povećao sa 11 na 31 odsto između 2003. i 2015. godine, a na Islandu na zapanjujućih 61 odsto sa nekadašnjih 23. U Americi su sve zabranjene droge (sem marihuane) postale manje popularne, a naročito opada tinejdžerska upotreba opijata.

Mladi fizički ne povrjeđuju jedni druge kao nekad. Tuče među onima uzrasta između 13 i 15 godina su u padu širom Evrope. Maloljetnička delikvencija i antidruštveno ponašanje su rjeđi u Engleskoj i Velsu, a sa njima i broj osuđenika. U 2007. je gotovo tri hiljade mladih bilo u pritvoru, a ta brojka je do 2016. bila ispod hiljadu. Tinejdžeri sve manje imaju seksualne odnose, naročito reproduktivnog tipa. U 1991. godini 54 odsto američkih tinejdžera (14 do 18 godina) tvrdilo je da je seksualno iskusno, a 19 odsto da je imalo seks sa makar četiri partnera. U 2015. su te stope bile 41 i 12 odsto. Stopa tinejdžerskih trudnoća je opala za dvije trećine u istom periodu. Kao i sa alkoholom, apstinencija od seksa traje do ranog odraslog doba.

Podaci Džin Tvengi, psihološkinje Univerziteta San Dijego, pokazuju da je broj Amerikanaca starih između 20 i 24 godine koji nisu imali seksualnog partnera od punoljetstva porastao na 15.2 odsto kod rođenih u ranim devedesetim godinama prošlog vijeka. Slučaj Japana je još ekstremniji - 47 odsto japanskih mladića ovog doba nisu izgubili nevinost.

Jedno moguće objašnjenje je da se porodični život promijenio. Đulija Doti Sani i Džudit Tris sprovele su studiju u 11 zemalja i otkrile da roditelji posvećuju mnogo više vremena brizi o djeci. Prosječan američki roditelj u 2012. provodio je 88 minuta dnevno sa djecom naspram 41 minut koliko je to činio 1965. Očevi proporcionalno provode više vremena sa djecom, ali i dalje mnogo manje od majki. U međuvremenu, opada stopa plaćenog rada. U 2016. godini samo 43 odsto Amerikanaca od 16 do 19 godina je radilo tokom ljetnjeg raspusta u odnsou na 65 odsto dvije decenije ranije.

Bijeg od poslova spasilaca ili okretanja burgera, brine mnoge, uključujući i senatora iz Nebraske, Ben Sasa koji tvrdi da "dosadan" plaćeni rad gradi karakter i odlučnost. Ipak, djeluje da tinejdžeri nisu toliko naivni. Prosječan američki radnik tinejdžer (16-19 godina) je imao satnicu od 9.20 dolara u 2016. Napredak u odnosu na prethodne godine ali ipak nedovoljno kad se u obzir uzmu troškovi školarine ili rastućoj razlici između stalnih, profesionalnih i ostalih poslova. Pad u obavljanju ljetnjih poslova se ipak ogleda u rastu u učenju.

En Hejgl, adolescentska psihološkinja, daje drugačije objašnjenje. Mladi u zapadnim zemljama su danas znatno etnički raznoliki. Britanija je, primjera radi, primila veliki broj imigranata iz Afrike, južne Azije i istočne Evrope. Mnogi od njih, makar među djevojkama, stižu sa snažno razvijenim tabuima o pušenju, alkoholu, seksu prije braka i smatraju da samo siromašni dozvoljavaju djeci da rade. Hejgel ističe da je konzumiranje alkohola među tinejdžerima najrjeđe u Londonu gdje je najveća koncentracija imigranata.

U konačnom, i tehnologija je vjerovatno uticala na ponašanje ljudi. Tinejdžeri su teški korisnici interneta, naročito nakon dobijanja svog prvog smartfona. Petnaestogodišnjaci su u zemljama OEES-a 2015. godine, po sopstvenoj procjeni, proveli 146 minuta dnevno na internetu u noćima vikenda. Čileanci predvode sa prosjekom od 195 minuta radim danima i 230 minuta po danu vikenda.

Socijalni mediji tinejdžerima željnim kontakta sa vršnjacima omogućavaju da zadovolje roditeljsku potrebu da svoju djecu drže na sigurnom, daleko od opasnih supstanci. Ankete u Americi pokazuju da su druženja bez nadzora roditelja u padu. Onlajn komunikacija tinejdžerima pruža opciju da razmjenjuju tračeve, uvrede i fotografije golotinje, ali ne i tjelesne tečnosti, drogu ili votku.

Ali digitalan kompromis dolazi sa cijenom jer neki tinejdžeri koriste socijalne medije kao zamjenu za komunikaciju lice u lice , tvrdi Sofi Veson psihološkinja privatne škole Hardvard-Vestlejk. Na ovaj način propuštaju priliku da razviju dublje emocionalne konekcije sa prijateljima koje se grade kako verbalnim tako i neverbalnim signalima. Veson vjeruje da socijalne mreže produbljuju jaz između osjećanja tinejdžera o sebi i mišljenja o navodnim očekivanjima njihovih prijatelja. Drugi su na mreži uvjek srećni, dobro izgledaju i provode se.

Tehnologija pojačava i nadzor. Roditelji prate telefone svoje djece i često ih kontaktiraju da vide gdje se nalaze. Brige o prekomjernom igranju igrica ili porukama, zamijenjene su brigama o smartfonima i socijalnim mrežama, što potvrđuje i izjava bivšeg direktora Facebook-a Šamata Paliapitije koji svojoj djeci nije dozvoljavao "da koriste to s***e". Međutim, čvrstih dokaza da tehnologija mijenja mozgove tinejdžera za sad nema. Američki i britanski podaci govore da iako je teško korišćenje interneta povezano sa nezadovoljstvom, korelacija je slaba. Jedna studija tvrdi da je uticaj korišćenja računara ili smartfona na raspoloženje znatno manja od preskakanja doručka ili nedostatka sna. Ipak, nešto se dešava.

Bilo da je posljedica telefona, nametljivih roditelja, opsesije profesionalnom budućnošću ili nečim drugim, tinejdžeri su usamljeniji nego u prošlosti. PISA ispitivanja govore da je procenat petnaestogodišnjaka koji tvrde da lako stiču prijatelje u školi opao u gotovo svim zemljama. Neke Zapadne zemlje dobijaju odlike Japana i Južne Koreje, zemalja koje se bore sa ekstremom društvenom izolacijom gdje mladi ljudi postaju virtuelni usamljenici. Moguće je da će vremenom izgraditi bliska prijateljstva.

Razlika između mladih ljudi nekad i danas je u tome što danas stvarima prilaze sporije. Sporije piju, imaju seks ili zarađuju. Sporije napuštaju roditeljski dom i stupaju u brak i dobijaju djecu. Ono što starijim generacijama djeluje kao lijenost i neodlučnost da se odraste, može bar djelimično biti rezultat medicinskih kretanja. Bebe rođene u bogatim zemljama mogu očekivati da žive bar 80 godina. Mladi danas imaju svo vrijeme svijeta.

( Vijesti online )