Mijenjaćemo ljude i tražiti rješenja

Prvi mjesec na funkciji ministra kulture Aleksandar Bogdanović provodi u posjetama najvažnijim institucijama svog resora širom Crne Gore, stižući i do Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu. Iz saopštenja nakon tih posjeta može se pročitati uglavnom o “dobroj saradnji”, budućim projektima koji će “doprinijeti promociji i valorizaciji kulturne baštine Crne Gore”, potpisanim sporazumima i najavljenim manifestacijama.

U razgovoru za “Vijesti”, Bogdanović kaže da nije saglasan sa konstatacijom da je kultura u Crnoj Gori neozbiljno shvaćena, te da praksa Ministarstva kulture nije da finansira "podobne", već kvalitetne projekte. Mora se, priznaje, govoriti o većim ulaganjima u ovu oblast, a najavljuje i moguće osnivanje muzeja savremene umjetnosti.

No, svoj mandat će, obećava, iskoristiti i za izmjenu nekih važnih zakona.

“Za sada je planirana izmjena Zakona o državnim nagradama, tokom čije ćemo izrade, u saradnji sa svim relevantnim subjektima revidirati kriterijume za dodjelu i dinamiku dodjele državnih nagrada. Takođe, tokom 2018. godine biće izmijenjen i Zakon o zaštiti kulturnih dobara, kao i Zakon o medijima, kojim će se, u skladu sa standardima sadržanim u međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima i slobodama urediti uslovi za rad medija, definisati standardi za objektivno imformisanje javnosti i preciznije urediti pitanja zaštite privatnosti, prava na ispravku i odgovor i druga pitanja od značaja za obavljanje ove djelatnosti”, kaže Bogdanović, uz objašnjenje da su u Ministarstvu kulture počeli sa intenzivnom analizom svih propisa u njihovoj nadležnosti, kako bi uočili eventualne probleme u njihovoj primjeni i pristupili potrebnim izmjenama.

Da li vas je premijer lako ubijedio da sjednete u fotelju ministra kulture?

Ako bi trebalo odrediti karakter komunikacije između predsjednika Vlade i mene, po pitanju mog preuzimanja pozicije ministra kulture, onda moram reći da se ona odvijala u formi konstruktivnog dijaloga, a ne ubjeđivanja. U tom razgovoru definisali smo osnovne smjernice rješavanja novonastalih problema u kulturi i dalje planove i aktivnosti na punoj realizaciji strateških dokumenata u ovoj oblasti.

Kakvo stanje ste zatekli u Ministarstvu kulture? Šta vidite kao najveće probleme i nedostatke?

Svima je jasno da su se u posljednje vrijeme neki problemi u kulturnoj baštini nametnuli kao gorući, tu prije svega mislim na stanje baštine koja je pod zaštitom UNESCO-a i nove informacije o broju i stanju eksponata u nekim institucijama kulture. Rješavanje tih problema nameće nam se kao prioritet, jer oni nadilaze samo polje kulture i ulaze u zonu odgovornosti države prema svom nasljeđu, a time i prema svom kulturno-istorijskom postamentu.

Planirate li izmjene ili racionalizaciju u sastavu kabineta Ministarstva kulture?

Ministarstvo kulture već funkcioniše u vrlo racionalizovanom kapacitetu. U toj kvantitativnoj strukturi ovo Ministarstvo u nekim sektorima - koje u zemljama okruženja, recimo, pokrivaju odjeljenja sa nekoliko zaposlenih - ima samo jednog službenika. To često nameće dodatni angažman zaposlenih, tako da bi dalja racionalizacija dovela u pitanje funkcionisanje nekih sektora.

Za eventualno poboljšanje kvaliteta kadrovske strukture, potrebniji je dublji uvid od onoga koji sam mogao da steknem za nepunih mjesec dana. U svakom slučaju, trudiću se da Ministarstvo ima kadrove koji mogu odgovoriti svim aktivnostima na poboljšanju stanja u crnogorskoj kulturi.

Smatrate li da bi trebalo razmisliti i o novim kadrovskim rješenjima na čelnim pozicijama najvažnijih institucija kulture?

Jasno je da postoje vidljivi problemi u funkcionisanju nekih institucija kulture. Tamo gdje uzrok lošem stanju prepoznamo u nesnalaženju rukovodećeg kadra, tražićemo nova rješenja. Upravo zbog toga, počeli smo sa obilascima svih institucije kulture, kako bih u direktnom kontaktu stekao bolji uvid u njihovo stanje. U nekim slučajevima već su preduzete i konkretne mjere na poboljšanju stanja i funkcionisanja institucija. U Centru savremene umjetnosti Crne Gore razgovarali smo o osnivanju muzeja savremene umjetnosti. Pokrenuli inicijative za poboljšanje prostornih i infrastrukturnih uslova u Prirodnjačkom muzeju i Crnogorskom narodnom pozorištu. U Opštini Bijelo Polje, dogovorili smo saradnju na izradi projektne dokumentacije za izgradnju multimedijalnog centra. Pokrenuto je i pitanje Doma revolucije u Nikšiću, za koji je raspisan tender za izvođenje radova na rekonstrukciji i adaptaciji prve faze i obezbijeđeno 800.000 eura u kapitalnom budžetu.

U svakom slučaju, tek nakon što steknem kompletan uvid u stanje u kojem se naše institucije nalaze možemo razgovarati o promjenama, kako kadrovskim tako i ostalim.

Šta ćete učiniti da se promijeni mišljenje o kulturi, da bi kultura u Crnoj Gori bila ozbiljno shvaćena?

Vaše pitanje djelimično sadrži mogući odgovor - da je kultura u Crnoj Gori neozbiljno shvaćena - sa čime se ne mogu saglasiti. Možemo govoriti o problemima u kulturi, o potrebi da se poveća ulaganje u kulturu, ali na te teme se može govoriti i u državama čija kultura ima mnogo jaču kako ekonomsku tako i kadrovsku logistiku. Trebalo bi u perspektivi otvoriti pitanje povećanja procenta koji se iz budžeta izdvaja za kulturu, ali i dok se to ne desi raspoloživa sredstva se mogu efikasnije iskoristiti. Za to je prije svega neophodno detektovati one potencijale koji se, recimo u baštini, mogu valorizovati u kontekstu kulturnog turizma. Isto tako, u umjetničkom stvaralaštvu neophodno je prepoznati projekte i autore čije stvaralaštvo nadilazi lokalni značaj i čije poetike korespondiraju sa aktuelnim umjetničkim kretanjima u svijetu, što može predstavljati dobar podstrek dinamičnijem i razuđenijem razvoju umjetničke scene u Crnoj Gori.

Trudiću se da tokom svog mandata afirmišem kulturu kao razvojnu šansu Crne Gore - kako na polju dalje gradnje imidža naše države na širem prostoru, tako i u sferama poput turizma. Na tom planu, neophodna je čvrsta saradnja sa svim subjektima, a posebno sa lokalnim, s obzirom na to da svaki dio Crne Gore ima kulturne osobenosti koje zaslužuju širu afirmaciju.

Planirate li izradu strategije kulturne politike u Crnoj Gori?

Ministarstvo kulture ima strategiju politike u kulturi. Prva strategija, odnosno Nacionalni program razvoja kulture, donijeta je 2011. godine, a potom je, nakon pet godina sprovođenja, izrađen novi dokument takvog sadržaja, koji definiše razvojne ciljeve i prioritete u narednom petogodišnjem periodu, odnosno do 2020. godine. To su strateška dokumenta zasnovana na jednom sveobuhvatnom uvidu u stanje kulture u Crnoj Gori, prednostima uspostavljenog sistema na svim nivoima, ali i njegovim slabostima, nedostacima, izazovima. Takvi, srednjoročni programi razvoja kulture, zapravo, predstavljaju iskaz kulturne politike koju će voditi ovaj državni organ u narednom periodu.

Uz to postoji i niz drugih dokumenata, koji imaju karakter strategije kulturne politike. Tu prije svega mislim na HIA studiju izrađenu za područje Kotora, ali i na Nacionalni program razvoja kinematografije, koji ćemo donijeti tokom ove godine.

Svakako, daleko sam od toga da mislim da nema prostora za dalje unapređenje oblasti kulture. Zato ću, polazeći od propisanih nadležnosti ovog državnog resora, nastojati da u skladu sa uočenim problemima i reagujem na primjeren način, koji će obezbijediti njihovo efikasno i brzo prevazilaženje. Ako takve intervencije budu zahtijevale izmjene strategija kulturne politike, ili donošenje novih dokumenata takvog karaktera - bavićemo se i njima.

Institucionalni razvoj će biti jedan od naših prioriteta u narednom periodu, jer cijenim da od utemeljenja i djelovanja institucija kulture i njihovog angažmana na ostvarivanju utvrđenog javnog interesa u kulturi, umnogome zavisi opšta slika stanja u ovoj oblasti.

Šta je ostvareno iz Nacionalnog programa razvoja kulture, dokumenta donešenog 2011. godine?

Prva petogodišnja strategija razvoja kulture u Crnoj Gori (2011-2015. godine), počivala je na zastupljenosti svih segmeneta kulture, od principa po kojima se razvijaju djelatnosti u kulturi, do tehničke i institucionalne podrške njenom unaprjeđenju. Temeljni princip je bio ravnomjerni razvoj svih djelatnosti kulture na nacionalnom i lokalnom nivou, jačanje pravno-institucionalne podrške i kadrovskih kapaciteta.

Evidentno je da je veći dio propisanih obaveza, odnosno ciljeva i prioriteta iz Nacionalnog programa razvoja kulture 2011-2015, realizovan. Ono što je i najvažnije kada je u pitanju djelatnost državnog organa, u potpunosti je inoviran zakonodavni okvir u kulturi, reformisane su institucije kulture, i uspostavljeni evropskih standardi, kako u dijelu podrške i podsticaja razvoja kulture, tako i u dijelu međunarodne saradnje i integracije crnogorskog kulturnog sektora.

Transparentan model podrške i podsticaja razvoja kulture, uz primjenu kvalitativnih kriterijuma, poštovanje stvaralačkih sloboda i raznovrsnosti, afirmacija multikulturalnosti, ali i crnogorskog kulturnog i istorijskog konteksta je novina koju je primjena ovog Programa donijela.

Takođe, Crna Gora je u prethodnom periodu postala članica mnogobrojnih međunarodnih asocijacija, fondacija, saveza, ali i najznačajnijih evropskih programa saradnje, kako u oblasti savremenog stvaralaštva tako i u oblasti kulturne baštine.

Dakle, mnogo je pozitivnih pomaka napravljeno u sektoru kulture u prethodnom periodu i to prije svega na nacionalnom nivou. Uspostavljen je sistem usklađen sa evropskom pravnom tekovinom i praksom, što je rezultiralo i time da u procesu pridruživanja Crne Gore Evropskoj uniji, Poglavlje 26. Obrazovanje i kultura bude otvoreno i privremeno zatvoreno još 2013. godine.

Svakako da je prostora za unapređenje mnogo, što je prepoznato i novim Programom razvoja kiulture donijetim 2016. godine. Naša glavna i dugoročna obaveza jeste kontinuirana aktivnost na potpunoj implementaciji zakonodavnog okvira, kroz izradu podzakonskih akata, kao i unapređenje i razvoj sistema kulture na državnom i lokalnom nivou u svim segmentima - od strateškog planiranja do izgradnje kompetentnih institucija.

Da li će Ministarstvo, za vašeg mandata, finansirati prioritetne i kvalitetne projekte ili će se nastaviti politika velikodušnog doniranja „podobnih“?

Nije mi poznato da je Ministarstvo do sada finansiralo ili kako kažete doniralo “podobne”. Uspostavljeni su jasni i transparentni kriterijumi po kojima se finansiraju programi i projekti u kulturi. Primarni model podrške je, svakako, javni konkurs, po kojem je odluka o izboru programa i projekata za sufinansiranje iz državnog budžeta izmještena iz Ministarstva, odnosno povjerena stručnim komisijama, koje čine istaknuti i referentni crnogorski umjetnici i stručnjaci u kulturi. Tu posebno treba istaći činjenicu da su kriterijumi za rad komisija definisani prioritetima koji prije svega omogućavaju podršku recentnom umjetničkom stvaralaštvu crnogorskih autora, ali i projektima koji su usmjereni na regionalnu saradnju aktuelne umjetničke scene. O bilo kojem modelu podrške da je riječ, programi i projekti se cijene u odnosu na propisani javni interes i značaj za crnogorsku kulturu, kvalitet i nivo umjetničke produkcije, referentnost realizatora i rezultate njegovog prethodnog iskustva, poštovanje autorskih prava, stvaranje uslova za regionalnu i međunarodnu saradnju, promociju i prezentaciju crnogorskog stvaralaštva.

U takvim okolnostima i uz primjenu navedenih kriterijuma, smatram da se ne može govoriti o doniranju “podobnih”.

Državna komisija za nadzor revizije u Narodnom muzeju

Šta će Ministarstvo kulture konkretno preduzeti u vezi sa stanjem u Narodnom muzeju na Cetinju, ali i u drugim muzejima u državi? Da li će neko odgovarati zbog toga?

Vlada će na predlog Ministarstva kulture do kraja januara 2018. godine formirati državnu komisiju čiji će zadatak biti vršenje nadzora nad postupkom revizije muzejskog fonda Narodnog muzeja i utvrđivanje stanja, broja i vrijednosti muzejskog materijala. Takođe, Uprava za zaštitu kulturnih dobara izvršiće popis, selektovanje, digitalizaciju dokumentacije o pokretnim kulturnim dobrima, dok će Narodni muzej završiti reviziju muzejskog materijala i muzejske dokumentacije.

Takođe, Ministarstvo kulture je planiralo i kontrole u ustanovama čiji je osnivač država, kako bi se utvrdilo stanje i broj pokretnih kulturnih dobara, ali i ukupnog muzejskog fonda i muzejske dokumentacije, a u planu je i provjera ispunjenosti uslova za obavljanje muzejske djelatnosti u 14 opštinskih javnih ustanova kulture.

Sve navedeno je složen postupak koji podrazumijeva reviziju ukupne dokumentacije o pokretnim kulturnim dobrima, kao i formiranje konačnog i relevantnog spiska evidentiranih, ali i neevidentiranih kulturnih dobara. O rezultatima rada na utvrđivanju činjenica o stanju i broju pokretnih kulturnih dobara, Ministarstvo kulture će informisati sve nadležne organe i u tom smislu ne isključujemo ni institucionalnu, ali ni personalnu odgovornost.

Trebaju nam odgovorni i kredibilni mediji, koji rade profesionalno

Kako planirate vođenje medijske politike?

Normativno-institucionalni okvir medijske politike baziran je i baziraće se na međunarodnim standardima, odnosno harmonizaciji sa evropskim pravom, čija je temeljna vrijednost sloboda izražavanja kao osnovno ljudsko pravo. Aktivnosti u matičnim pregovaračkim poglavljima u tom duhu, izraz su i potreba evropskih vrijednosti demokratije, odnosno izgradnje ambijenta jasno definisanih prava i obaveza subjekata medijskog sistema.

U krajnjem, medijska politika podrazumjeva i najširu kolektivnu kulturološku svijest o javnom interesu ove oblasti i njenom značaju za stabilnost i demokratski progres društva.

Kako ocjenjujete medijsku scenu u Crnoj Gori? Da li ćete podržati najavljenu promjenu Zakona o medijima i Zakona o elektronskim medijima, da bi se sankcionisalo i spriječilo ponašanje nekih televizija, kao što je, na primjer, Pink, koje brutalno krše profesionalne standarde, a zbog toga bivaju kažnjene simboličkim novčnim ili prekršajnim kaznama?

Medijsku scenu Crne Gore možemo posmatrati sa dva nivoa, s jedne strane dosegnuti nivo medijskih reformi i implementacije evropskog pravnog nasljeđa, čiji je regulatorni okvir prepoznat kao garant prava na slobodu izražavanja i slobodu medija u pluralističkom okruženju u skladu sa standardima EU. S druge strane, znajući da se medijska oblast ne normira samo medijskim zakonodavstvom, treba naglasiti da rad medija, moraju pratiti efikasni samoregulatorni mehanizmi poštovanja medijskih profesionalnih standarda. Treba li podsjetiti da je svaka sloboda, pa tako i medijska, skopčana sa odgovornošću? U ovom kontekstu podsjećam na izvještaj Evropske komisije za 2016. godinu, u kome se kaže da je “samoregulacija i dalje nedjelotvorna, i da nedostatak profesionalizma i etičkih standarda i dalje predstavlja razlog za zabrinutost”.

Prema tome, u sveukupnim globalnim izazovima digitalnog konvergentnog doba, Crnoj Gori trebaju odgovorni i kredibilni mediji koji na objektivan i profesionalan način rade u interesu javnosti, a ne mediji koji nekritički arbitriraju javnosti.

( Nina Vujačić )