"Znanje mora da raste i da se dijeli"
Niković prije 25 godina sa porodicom odselio na Novi Zeland, usred epidemije koronavirusa vratio se u Crnu Goru gdje radi na IT razvoju. Kaže da je talenata ovdje jako puno, ali i savjetuje promjenu zastarjelih principa, stalnu edukaciju i ulaganja u kadar, saradnju donosilaca odluka, investitora i IT zajednice
Porodica Nebojše Nikovića napustila je Crnu Goru prije četvrt vijeka i bolji život potražila na Novom Zelandu. Slab na kamen domovine, Nebojša je tokom proteklih godina sa drugog kontinenta radio i za crnogorsku firmu “Amplitudo”, a sada je i fizički tu - da višegodišnje internacionalno radno iskustvo podijeli sa više od 70 kolega u “prvoj” domovini.
“Na Novom Zelandu sam od 1995. Mlađe generacije ne pamte ili ne znaju kroz šta je naša zemlja prolazila ranih 90-ih, najviše sa ekonomske strane. Kao tinejdžer sam sa ocem, majkom i braćom porodično krenuo na kraj svijeta. Tih godina postojao je bodovni sistem koji je omogućio svima sa visokom stručnom spremom i višedecenijskim radnim iskustvom da dobiju stalni boravak na Novom Zelandu. Tadašnja vlada iskoristila je šansu i raspad Jugoslavije da privuče taj dio građana Balkana. Taj ‘odliv mozgova’ potez je od kojeg je višestruke koristi imao Novi Zeland, a prostor Zapadnog Balkana - gubitke”, kazao je Niković “Vijestima”.
Da se privremeno vrati u Crnu Goru planirao je dugo - deceniju i duže. “Taj plan zacrtan je još prije više od 10 godina. Plan se sada ostvaruje i uporedo širi, u zavisnosti od profesionalnih prilika koje se prezentuju. Novi Zeland je zemlja mogućnosti, kutak na kraju svijeta koji pruža sigurnost i priliku da dosegnete one visine u skladu sa vašim mogućnostima i aspiracijama. Moja profesionalna karijera je, subjektivno govoreći, bogata, a uvjeren sam da trud i stručnost akumuliranu od 16. godine sad primjenjujem u kapacitetu koji je u skladu sa potrebama firme u kojoj sam angažovan”, kaže Niković, koji je tokom proteklih godina, na različitim pozicijama, radio za više ICT kompanija na Novom Zelandu, među kojima i za Telekom. Niković je i dugogodišnji košarkaški trener i na Novom Zelandu je vodio i mlađe kategorije, prvu i drugu ligu, a sa njim su kadeti na kontinentalnom prvenstvu osvojili drugo mjesto. “Novi Zeland jeste moja domovina, ali je Crna Gora neizbrisiva. Kako za mene tako za moju djecu. Crna Gora posjeduje, grubo rečeno, neiskorišćeni ili nebrušeni dragulj, a to su naši mladi talenti. Svakodnevno se susrijećem sa izuzetno inteligentnim i motivisanim ljudima, što postojećim, a što, nadam se, budućim kolegama”, kaže Niković.
Da usred epidemije novog koronavirusa preleti pola svijeta i krene na 35-časovni put kad nije niko, motivisala ga je, kaže, sama struktura i način na koji “Amplitudo” kao kompanija funkcioniše i razvija se i u zemlji i van nje. “Smatram da je to jedna od vodećih IT kompanija u Crnoj Gori koja tek treba da dobije puni sjaj”, kaže on.
“Amplitudo” je firma koja se bavi i razvojem softvera. Na pitanje šta su glavne prednosti Crne Gore kad je u pitanju potencijal i razvoj sektora informacionih tehnologija, kako stvoriti bolje uslove za rad u zemlji, ali i uslove za kvalitetniji nastup na međunarodnom tržištu, Niković kaže da je važno obezbijediti stalnu edukaciju zaposlenih. Sugeriše i promjenu pristupa za one koji za strance rade kao “slobodnjaci” (freelancing). Dodaje i da, iako Indija, Pakistan, Bangladeš, Filipini, Ukrajina, Rumunija, pa i Mađarska imaju velike IT outsourcing habove za rad sa inostranim klijentima koji traže finansijski pristupačnu radnu snagu, kadar iz Crne Gore ima prednost zbog poznavanja engleskog jezika. “U nezvaničnoj formi, u Crnoj Gori je dosta zastupljen outsourcing, ali je pod maskom freelancing ili contracting vrstom posla. Vrlo privlačan posao zbog visine primanja, ali prema mom mišljenju to je greška ili loša smjernica koju većinom mlađe generacije praktikuju. Dosta bolja alternativa je privući inostrane IT investitore i filijale jakih IT firmi i na taj način omogućiti nadogradnju struke postojećim IT operativcima kroz stalan rad i mentorstvo koje tim ili okruženje može pružiti. Takođe, poslovati kao freelancer ili contractor vam uskraćuje rad sa kolegama, doprinose, planirane odmore, svakodnevicu radnog vremena, osjećaj pripadnosti, sigurniji radni odnos...”, kaže on, dodajući da “nije sve u novcu”, koji može da obezbijedi “slobodnjački” način rada.
Za kvalitetniji nastup na inostranoj sceni, smatra da je neophodno poznavanje novih metodologija rada.
“U Crnoj Gori, IT zajednica posluje po donekle zastarjelim šablonima. Potrebno nam je mentora i usavršavanja. Ovo se može postići sertifikovanjem, posebnim jednodimenzionalnim stručnim akademijama, konsultantskim uvozom usluga - sve u cilju adekvatne ponude sa naše, crnogorske strane jer, u protivnom, ne nudimo ništa novo. Još nismo u poziciji da nudimo širok spektar SDLC-a (Software Development Life Cycle). Konkretno, većinom se IT firme u Crnoj Gori bave agencijskim poslom (lokalni outsourcing) pa je zato mentalitet poslovanja izgrađen na kratkoročnim i dosta ograničenim saradnjama”, kaže Niković. Dodaje i da kvalitet, odnosno standard, dolazi vremenom.
“Iterativno. Ovo se obično postiže kreiranjem vlastitih proizvoda”, uvjeren je Niković.
Vlada je nedavno, u okviru trećeg paketa mjera pomoći zbog epidemije novog koronavirusa, najavila i podršku IT sektora. Saopšteno je da će do 2024. u IT privredu biti uloženo skoro 30 miliona eura. Mjere podrazumijevaju niz olakšica i mogućnosti, u najavi je i novi zakonodavni okvir o inovacionoj djelatnosti, koji bi trebalo da podrži inovaciono-preduzetnički sistem. “Ovim činom dolazimo u poziciju da stvaramo novi proizvod. Oslanjati se na određene grane koje jesu razvijene (iako naravno postoji prostor za razvoj istih), nije dugoročno rješenje. Trenutna situacija nas u to uvjerava. Uvjerava i dokazuje da moramo diverzifikovati privredu. Sada imamo priliku da stvorimo prepoznatljivost ne samo u regionu, već globalno. Na primjer olakšica gdje su preduzetnici oslobođeni od poreza do pet godina je za veliki broj startapova važna stavka koja je ograničavala sami početak. Ova kao i ostale mjere dozvoljavaju mladom i novom članu IT društva da usmjeri energiju upravo ka inovaciji i razvoju proizvoda, jer je finansijska briga umanjena”, kaže Niković. Za borbu na međunarodnom tržištu, smatra da treba sačuvati originalnost, ali i za strane investitore omogućiti olakšice i ukloniti prepreke vezane za ulaganje...
Postoji doza konzervativnosti u crnogorskom IT društvu. Želio bih da se to promijeni. Da se ohrabri konkurencija i opusti stega koja ne dozvoljava protok komunikacija. Smatram da ne možemo biti toliko inovativni ako ne širimo znanje, kaže Niković
Kao neke od primjera sa domaće scene koji se pozicioniraju na globalnom trzištu, Niković navodi rješenja UHURA, The Badger i Mojedrvo.me (GoPlant.me). Ti startapi ponudili su servise koji “čitaju ugovore umjesto vas”, među njima je elektronski bedž koji ujedno i prikuplja interesantne podatke, ali može i da upozori kada se približite potencijalnom klijentu ili partneru. Moje drvo, podsjeća on, omogućava donaciju stabala.
“Sve je to napravljeno u Crnoj Gori”, dodaje.
Za one koji pokreću inovativne promjene, investitore i donosioce odluka u Crnoj Gori, Niković poručuje da se mora stvoriti zajednica i da se mora širiti znanje.
“Primjetno je da postoji doza konzervativnosti u crnogorskom IT društvu. Želio bih da se to promijeni. Da se ohrabri konkurencija i opusti stega koja ne dozvoljava protok komunikacija. Smatram da ne možemo biti toliko inovativni ako ne širimo znanje. To je početak na koji se moramo osvrnuti jer bez dijaloga, seminara, posjeta, čak i razmjene resursa, ne očekujem da možemo iskoristiti kolektivni potencijal”, poručuje.
Kad ulažu domaći investitori to privlači i strance
Niković objašnjava i koji je recept za uspjeh Novog Zelanda da u IT oblasti bude prepoznat na svjetskom tržištu, osim pojednostavljene procedure za osnivanje firme, tokom posljednjih pet godina, pored ostalog, stvoreni su, kaže, domaći fondovi rizičnog kapitala u privatnom vlasništvu. “Kojih je sve više zbog konkurencije investitora sa američkog tržišta. Strani investitori prepoznali su inovativnost Novozelanđana i ulaganjem obogatili portfolio koji je prerastao u izuzetno profitabilno tržište. Da bi kapital ostao u zemlji na Novom Zelandu je u 2019. uloženo 2,2 milijarde NZD kapitalnih transakcija (1,3 milijarde eura). Državni program za inkubatore je za isti period uložio 34,5 miliona NZD i time omogućio začetak 45 startapova koji su privukli oko 50 miliona NZD investicija”, objašnjava on. Dodaje da je program omogućio industriji, odnosno firmama, da ostvare inovacije i prihvate nove tehnološke trendove koji nude produktivnost i poslovne benefite.
“Tako Novozelanđani uključeni u program dobijaju na stručnosti i ujedno koriste priliku da ostanu relevantni u industriji koja je jako tehnološki promjenjljiva. Uspjeh programa je pokrenuo predlog za promjenu zakona (Venture Capital Funds Bill) u vrijednosti od 300 miliona NZD, sa ciljem da se investitori privatnog sektora privuku i time ohrabe lokalni preduzetnici da registruju svoj startap na Novom Zelandu”, kaže on.
Vještačka inteligencija - neograničene mogućnosti za razvoj
Za Nikovića, vještačka inteligencija je jedna od onih oblasti u kojoj bi se u budućnosti mogla očekivati inovacija koja će “uzdrmati” planetu. “Zamislite dolazak u banku i umjesto osobe da na šalteru imate ekran sa kojim razgovarate. Na svako vaše pitanje, sistem traži nezavisnu soluciju iz baze podataka algoritmom koji se dodatno optimizuje pri svakom razgovoru i na taj način uči nešto novo, jer se nadograđuje novim iskustvom. Mogućnosti tog dijela nauke su neograničene, jer se mogu primijeniti u bilo kojem dijelu naše svakodnevice”, kaže on.
Primjećuje da su usluge iz oblasti “poslovne inteligencije” (Business Intelligence) skoro nepostojeći u Crnoj Gori.
“Što znači da imamo prostora za razvoj BI dijela IT industrije, jer je softverska analiza podataka ono što vas izdvaja od konkurencije. Primjera radi, u slučaju da posjedujete obimnu bazu korisnika i njihove podatke, vrlo lako možete analizom tih podataka ‘prepoznati ponašanje’ vaših korisnika i tako primijeniti marketinšku i prodajnu strategiju koja daje najviše efekta. Dodatan primjer je u sportu gdje već neko vrijeme postoje dresovi koji mjere zamor igrača kroz analizu utrošene kretnje i BPM (praćenje rada srca), pa na taj način imate jasniju sliku koga trebate odmoriti i kada. U suštini, prezicno ‘baratanje’ podacima je sve više traženo, a eksperata na ovom polju i nema shodno potrebama”.
( Damira Kalač )