Morača među zgradama

Hoće li se pastrmke iz Morače izviše mosta Milenijum ogledati u staklima zgrada sa lijeve i desne strane saznaćemo nakon usvajanja nacrta plana “Kasarna Morača” u gradskom parlamentu.

Nezaustavljivi nalet građevinskog kapitala prekraja podgorički krajolik posljednjih dvadesetak godina, i vjerovatno će pretvoriti prostor bivše kasarne u novi stambeni kvart. Planirano je da se izgradi 85.000 kvadrata stambenog prostora, 980 stanova, u koje bi moglo da se useli par hiljada ljudi, i 23.000 kvadrata poslovnog prostora. Malo je onih koji vjeruju da će se zagovornici ekološkog uređenja prostora bivše kasarne izboriti protiv već izračunatog profita onih koji su isplanirali kompletan posao i koji već zadovoljno trljaju ruke. Taj plac pored Morače je kao najljepše parče torte za građevinare. Sudeći po izjavama odbornika lokalnog parlamenta, lako se može zaključiti da su svi iz vladajuće koalicije za gradnju stambenog bloka. U vremenu kada je sve biznis, opozicija se zalaže za ekološko rješenje, po kome bi se sačuvalo zelenilo.

Posjeta danskog arhitekte Jana Gela trebalo je da posvjedoči kako je ovdašnja vlast spremna da očuva imidž Podgorice kao zelenog grada. Šta Danac misli o Podgorici trebalo je da saznamo iz zvaničnih saopštenja.

Problem je nastao kada je Gel dao intervju Sonji Dragović, u kome izriče i neke primjedbe. Na kraju je ostalo nejasno koje planove su Dancu podmetnuli ovdašnji projektanti, pa direktor beogradskog PALGO centra Dušan Damjanović, koji je doveo arhitektu, ističe da Gel nije mogao komentarisati izgradnju stambenog bloka na placu bivše kasarne Morača, jer ga čovjeku nijesu ni pokazali. Doduše, Damjanović tvrdi da Gel nije izjavio ni ono što je Dragović u svom tekstu. Njemu je prezentovan plan neke rekreativne zone kraj glavne gradske rijeke. I Danca su zbunile kompjuterske simulacije. Gelu se svidjelo što nemamo mnogo solitera, ali mu vjerovatno nije rečeno da je većina podgoričkog zelenila usađena i odnjegovana za vrijeme socijalizma. Socijalisti samo nijesu sadili palme.

Kada su roditelji pratili na fakultete svoju djecu da se školuju za ornitologe, biologe, da uče kako se voli i štiti priroda i životinje, vjerovatno su mislili - ajde nije to neko atraktivno zanimanje, ali bar nije rizično i daleko je od političkih previranja i od stresa, miran život, bog da te vidi. Ali ne lezi vraže, tu je čarolija naše društvene zbilje, ispade da kod nas, baš ornitolozi, ekolozi lako postaju državni neprijatelji broj 1, jer po pravilu brane staništa ptica, zelenilo, prostor na koji se baš namjerio građevinski kapital koji betonira sve pred sobom. Onaj koji gleda kako ptice lete, čime se hrane, brani Solanu, Goricu, plac kasarne Morača i druge atraktivne ekološke prostore, bude persona non grata.

“Jedan Nacrt plana tretira 44.000 m2 od cega 20.000 m2 pripada A banci iz Ljubljane, ostatak od 24.000 m2 pripada Glavnom gradu. Postavlja se pitanje zašto se ova dva vlasništva stavljaju pod jednu urbanističku parcelu? Da li se želi da vlasnik 20.000 m2 bez tendera i javnog oglasa dokupi preostalih 24.000 m2 koje su u vlasništvu države?”, postavio je nedavno pitanje jedan čitalac “Vijesti”.

Važećim planovima na teritoriji Glavnog grada planirana je izgradnja preko 110.000 stanova, ili oko 35.000 stanova više - nego što je (prema projekcijama) potrebno izgraditi do 2025. godine. Postavlja se logično pitanje imamo li mi dovoljno stanovništva da ga uselimo u tolike nove stanove, ko će ih kupovati i hoće li čitava Crna Gora živjeti u Podgorici? Hoćemo li uvoziti stanovništvo? Sve češće imamo prilike da gledamo primjere iz svijeta o novim gradovima duhova, sa visokim građevinama, u kojima niko ne živi. Mada sam siguran da se Podgorici to ne može dogoditi.

Generalnim urbanističkim planom iz 2012. godine za prostor kasarne Morača, za vrijeme vladavine Miomira Mugoše, bilo je predviđeno 602 hektara zaštitnih i park šuma a novim planom do 2025. predviđeno je da ih bude 448 hektara. Tadašnji plan nazvan “Milenijum” predviđao je izgradnju multifunkcionalne dvorane sa 20.000 kvadrata.

Sada je na istoj površini predviđena gradnja objekata od 148.000 kvadrata. Od čega hotel ima 40.000 kvadrata, stambeni prostor je 85.000 kvadrata i poslovni 23.000 kvadrata. Hotel je planiran u blizini mosta Milenijum, na parceli koja pripada gradu.

Na sjvejernoj parceli, u vlasništvu slovenačke firme, planirane su zgrade.

Ko bude imao para da kupi stan u prvim zgradama pri obali Morače, a vjerovatno će kvadrat biti skup, biće blagosloven. Vjetar ljeti u predvečerje pirka i donosi sa rijeke svježinu koja razgoni podgoričku jaru. Vlasnik stana sjedi na terasi, stigli gosti, on se fali da može maltene noge u Moraču da opere. Udicu da zabaci, pa pastrmku iz rijeke, preko balkona, direktno u tiganj u kuhinju. Ne mora u ribarnicu da ide… Nestašni klinci, čiji roditelji kupe stan, moći će da gađaju rijetke pecaroše kesama punim vode, dok pokušavaju da nešto upecaju. Mogao bi novi gradski kvart da opustoši kafane u City kvartu, da mu preuzme prefiks “in” naselja za provod.

Ali, ima i onih koji upozoravaju da Morača brijeg roni, ona nije uvijek tiha, već kad podivlja u vrijeme obilnih kiša tutnji i podriva stijene i rape i stalno mijenja i proširuje svoje korito, otima se…. Tada Moraču nećemo moći da preglasamo u parlamentu... Iz Morače smo istjerali skobalje, nove zgrade će vjerovatno izbrisati pjege sa ovdašnjih gradskih pastrmki, ali eto i to će biti novi izazov za ovdašnje ekologe i branitelje rijeka. Nek se time bave, nek pastrmkama vrate rumenilo u obraze, a ne da određuju gdje će što da se gradi…

( Boban Novović )