Azbest ubija tiho i dugo

“Tu će sjutra i moje dijete da se kupa”, kaže za CIN-CG/Monitor Mladen Krivokapić.

On je jedan od 15 radnika koji su radili na čišćenju terena bivšeg Brodogradilišta u Bijeloj. Uklanjanje ogromnih količina grita i drugih opasnih materijala trebalo je da se završi do kraja juna. Ali, ovoj grupi u maju ugovori nijesu produženi, nakon što su, kako tvrde, upozorili nadležne da se zemlja nestručno čisti i da opasni azbest ostaje i nastavlja da truje zemlju i prijeti zdravlju ljudi.

“Negdje se kopalo sedam metara i čistila ta zemlja, a negdje, kako ne treba, samo pola metra. Tražili smo od Agencije za zaštitu prirode i životne sredine i CETI-ja da to provjere. Međutim, umjesto da CETI sam uzme uzorak, kompanija Valgo mu ga daje i kažu da je sve u redu. Agencija se i ne pojavljuje”, kaže Krivokapić.

Petočlani tim koji su, prema njegovim riječima, obučili stručnjaci firme Valgo iz Pariza, izdvajao je azbest iz grita.

“Kompletna oprema, kao astronauti - rukavice, maske, skafanderi, kiseonik… Dnevno se izdvajalo do osam kilograma azbesta i skladištilo po posebnoj proceduri. Više tona azbesta uskladišteno je sada u Brodogradilištu, koji čeka na izvoz”, kaže Krivokapić.

Iz francuske kompanije Valgo, čiji su predstavnici s Ministarstvom održivog razvoja i turizma, potpisali u junu 2018. godine, ugovor o remedijaciji tla u bivšem brodogradilištu Bijela i iz Agencije za zaštitu prirode i životne sredine nijesmo dobili odgovore povodom tvrdnji otpuštenih radnika.

Valgo je dobio posao nakon međunarodnog tendera. Uklanjanje grita (čvrsti otpad i kontaminirano zemljište) u sklopu je projekta saniranja crnih ekoloških tačaka, za koji je Crna Gora uzela kredit od Svjetske banke od 50 miliona eura. Nakon toga je planirano da u Bijeloj nikne servis mega jahti, na osnovu koncesije na 30 godina koju je Vlada dala konzorcijumu Damen - Porto Montenegro.

Protest ovih radnika i uskladišteni azbest u Bijeloj dodatno je aktuelizovao još jednu temu ugroženog zdravlja stanovništva. Iako je Evropski parlament još 2013. godine odobrio rezoluciju kojom je 2028. godina proglašena razumnim rokom za “Evropu bez azbesta”, Crna Gora još nema ni popis objekata ni precizan plan kako da ukloni iz okruženja materijal koji izaziva neke od najtežih bolesti.

Vladine službe kojima je ekologija posao uglavnom se bave prebacivanjem odgovornosti i podsjećaju da je Zakonom o životnoj sredini iz 2016. godine (11 godina poslije direktive EU) potpuno zabranjeno stavljanje u promet i upotreba svih vrsta azbestnih vlakana, te da objekti izgrađeni nakon ovog perioda, ne sadrže djelove u kojima se može pronaći ovaj opasni materijal.

Udisanje vlakana izaziva rak pluća

Problem je u postojećim objektima i uređajima. Dokazano je da udisanje azbestnih vlakana izaziva rak pluća i druge plućne bolesti. Azbestna vlakna su nevidljiva, do 500 puta tanja od dlake kose. Posljedice izloženosti “tihom ubici” mogu se javiti i nakon 40 godina.

“Azbest je svuda oko nas” naziv je brošure koju je još prije deset godina objavio Hrvatski zavod za toksikologiju, a na nju u velikoj mjeri, uključujući i ilustracije, podsjeća Priručnik o rukovanju materijalima koja sadrže azbestna vlakna koje je 2017. izdalo Ministarstvo održivog razvoja i turizma (MORT) i Agencija za zaštitu prirode i životne sredine.

Prisustvo azbesta se pretpostavlja ukoliko je objekat izgrađen ili obnovljen prije 2000. godine, navodi se u ovom priručniku.

Istaknuti holandski ekspert Hari Vonk, autor brojnih knjiga o ovoj temi, istakao je tokom prošlogodišnjeg gostovanja u Beogradu, da više od 18.000 predmeta sadrži azbest, od kojih samo 15 odsto ne izaziva rak.

“Štetni zdravstveni efekti udahnutih čestica azbesta su posljedica njegovog dokazanog kancerogenog dejstva”, kaže za CIN-CG dr Ivana Joksimović iz Instituta za javno zdravlje Crne Gore.

“Ako je potrebno, uklanjanje azbesta treba izvoditi samo pod strogim mjerama kontrole kako bi se izbjeglo izlaganje. To zahtijeva upotrebu lične zaštitne opreme - posebnih respiratora, zaštitne naočare, zaštitne rukavice i odjeću, kao i pridržavanje posebnih uputstava za njihovu dekontaminaciju”.

Od bojlera do kočnica

Azbest je, podsjeća Joksimović, u domaćinstvima ugrađivan na različitim mjestima, u spoljašnjim ili pregradnim zidovima, različitim oblicima cementne smješe ili smješe s polimerima poput vinila, stare salonit ploče na krovovima, kao izolator u rernama, bojlerima ili kotlovima za parno grijanje, u vodovodnim cijevima, električnim uređajima, kočionim automobilskim sistemima, rukavicama i odjeći za zaštitu od toplote…

Joksimović navodi da su u riziku da obole od azbestoze i drugih bolesti povezanih s azbestom i radnici u brodogradnji, građevinari, u industriji traktora, elektrotehnici, motornoj i tekstilnoj industriji, na preuređenju kuća, na odstranjenju azbesta, kao i rudari.

“Veoma je bitno naglasiti da se azbestni materijali ne smiju dirati, ako to nije nužno potrebno, jer razgradnja predstavlja vrlo veliki problem zbog opasnosti kojima se izlažu i radnici i građani prilikom takvih poslova”, naglašava Joksimović.

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je 125 miliona ljudi širom svijeta godišnje izloženo azbestu na radnom mjestu. Prema podacima Međunarodne organizacija rada (ILO), više od 107.000 radnika umire svake godine od bolesti zbog takvog izlaganja.

Nekoliko hiljada ljudi svake godine umre od azbesta u svojoj okolini. Prema procjenama evropskih eksperata, zbog izloženosti azbestu u drugoj polovini 20. vijeka, do 2030. umrijeće oko pola miliona ljudi u EU. Iako ga je Švedska zabranila još prije 30 godina, broj smrtnih slučajeva zbog profesionalne izloženosti azbestu je dva do tri puta veći od smrtnih slučajeva usljed povreda na radu.

Posljedice izloženosti azbestu u Crnoj Gori nijesu dovoljno poznate.

“Prema podacima koji se dobijaju iz zdravstvenih ustanova, veoma rijetko se prijavljuju bolesti koje se mogu dovesti u vezu s izloženošću azbestom, ali trenutno nema mehanizma kojim bi se sa sigurnošću potvrdila uzročna povezanost. Razvojem registra profesionalnih bolesti stvoriće se uslovi za povezivanje, identifikovanje i potvrđivanje profesionalnih bolesti povezanih s azbestom”, kaže Joksimović.

U Crnoj Gori nikada nije postojao ovaj registar, a u Vladinoj strategiji za unapređenje medicine rada 2015-2020 se konstatuje da „ne postoje pouzdani podaci o incidenci i prevelenci profesionalnih bolesti”. Postoji Pravilnik o utvrđivanju profesionalnih bolesti u kojem je pobrojano 56 profesionalnih bolesti, među kojima i azbestoza pluća. Podataka o oboljelima – nema.

Đina Mitrić, koordinatorka Udruženja zaštite na radu podsjeća da je i ovog prvog avgusta na Svjetski dan borbe protiv raka pluća ukazano na potrebu podizanja svijesti o rizicima. Jedan od najčešćih oblika karcinoma povezan je sa izlaganjem opasnim materijama, poput azbesta.

“Ali, ljudi ovdje kao da ne žele da slušaju o tome”, kaže Mitrić.

Eksperti potrebni samo zbog kredita

Udruženje je, prema njenim riječima, kontaktiralo s profesorima s Metalurško-tehničkog fakulteta koji su bili u ekspertskim timovima u vezi s pomenutim gritom u Bijeloj i ustanovilo da niko od njih ne raspolaže bilo kakvim podacima o dešavanjima na toj lokaciji.

“Onog trenutka kada su dobijena sredstva od Svjetske banke, njihova ekspertska mišljenja nikoga više nisu interesovala. Zna se samo da grit i dalje leži u džakovima, koji se raspadaju, u Bijeloj. Šta je bilo s azbestom koji su iz njega izdvajali i ostalim opasnim primjesama, teškim metalima, to niko ne zna”, kaže Mitrić.

Građevinski inženjer i procjenitelj Predrag Nikolić ističe za CIN-CG da je neophodno ukloniti i azbestne cijevi u vodovodnom sistemu i da će i taj posao biti opasan po zdravlje radnika, pa bi trebalo da bude obezbijeđena potrebna oprema i zaštita”. Monitor/CIN-CG je pisao da je u crnogorskim vodovodima neophodno zamijeniti oko 620 kilometara vodovodnih cijevi, a za to je neophodno 100 miliona eura.

U regionu ima napretka u ovoj oblasti.

Siniša Mitrović, iz Privredne komore Srbije, za CIN-CG/Monitor objašnjava da su tokom prošle godine intenzivirali saradnju s holandskom kompanijom KIWA, koja je vodeća u Evropi za zbrinjavanje azbesta. Do sada su kreirali projekat Monitoring azbesta u Srbiji u kome je poseban naglasak na javnim objektima – škole, kasarne, centri za socijalni rad, zdravstveni i poljoprivredni objekti, vodovodna infrastruktura…

“Podižemo kapacitet laboratorija za ispitivanje prisustva azbesta u građevinskim objektima, i prvog trening centra za obuku rukovanja azbestom prilikom rušenja objekata i pravilno zbrinjavanje. Završavamo novi pravilnik o azbestu, prethodni je rađen 2010. Najvažnije je što smo spremni za regionalni projekat monitoringa, kao i regionalni centar za trajno skladištenje azbesta”, kaže Mitrović.

Kolegama u Crnoj Gori, preporučuje da uspostave kontakt s holandskom kompanijom, koja između ostalog može pomoći i u pristupu EU fondovima za rješavanje ovog problema.

“Katastar objekata koji sadrže azbest je započet, ali s obzirom na to da ne postoji zakonska regulativa kojom bi predstavnici lokalnih samouprava bili u obavezi da prijave takve objekte, taj posao ne može biti dobro sproveden”, ocjenjuje Mirjana Sklabinski iz Ministarstva zaštite životne sredine Srbije. “Ministarstvo održivog razvoja i turizma ne posjeduje podatke o objektima u čijoj izgradnji je korišćen azbest”, odgovorili su iz MORT-a za CIN-CG/Monitor.

Ovo, prema mišljenju arhitekte Borislava Vukićevića ukazuje na čitav niz problema. On objašnjava da je formiranje baze podataka o objektima u kojima je prisutan azbest prvi korak na putu ka definisanju procedura i postupaka njegovog sigurnog uklanjanja.

“Ako ne postoje polazni podaci - onda nije moguće planirati dalje aktivnosti. To se ne odnosi samo na popis objekata. Neophodno je utvrditi tačne pozicije elemenata od azbesta u tim objektima, što bi bio, pretpostavljam, ozbiljan i veliki posao koji bi nužno prethodio samom uklanjanju”, kaže Vukićević.

Uz podsjećanje na postojeći priručnik, iz Agencije su dostavili podatke o tome da su 2010. godine izdali dozvolu za izvoz 1.500 tona otpadnih građevinskih materijala koji sadrže azbest.

Druga dozvola izdata je u martu 2018. kada je izvezeno 200 tona. Otpad je izvezen u Njemačku, a posao je uradilo preduzeće Hemosan iz Bara.

Zoran Nikitović iz Hemosana kaže da je njihova firma radila na cijeloj teritoriji Crne Gore skidanje, pakovanje, skladištenje i izvoz opasnog otpada, pa i azbesta. Od 2010. ukupno su izvezli 1.488,70 tona svih vrsta opasnog otpada - Porto Montenegro 594,20 tona, Luštica Development 145 tona, Porto Novi 220,37 tona. Izvozi se u zemlje EU, a jedna od njih je i Njemačka.

“Cijenu određuju parametri kao što je količina, vrsta, izvozna destinacija, pakovanje, skladištenje...”, kaže Nikitović.

“Precizne cijene ne smije da saopšti zbog ugovornih obaveza”, objašanjava, “ali se kreću od 1.100 do 1.300 eura po toni”.

“Suština je da se zaštiti populacija od bolesti zvane azbestoza koja izaziva kancer pluća i koja je prepoznata u svijetu kao jedan od uzročnika plućnih oboljenja. Veoma je važno da se mjere zaštite sprovode rigorozno i da u ovoj vrsti posla nema improvizacije, kao i sa svim vrstama opasnog otpada, te procedura za svaki opasan otpad postoji. Izvoz se radi po Bazelskoj konvenciji i dosta je težak put do dobijanja dozvole do konačne destinacije. Skladištenje nakon pakovanja može biti na lokaciji rada, ili ako su manje količine i u našim skladištima koja su specijalizovana i bezbjedno pakovana”, kaže Nikitović.

Iz Agencije, na pitanje o kakvoj vrsti otpadnih građevinskih materijala se radi, da li su skinuti sa starih objekata, koliko je koštalo uklanjanje i izvoz u Njemačku, rekli su da ne posjeduju te podatke i uputili na MORT.

Iz Uprave za inspekcijske poslove, ipak, kažu da ima nadležnosti i Agencije:

“Azbest koji je ugrađen u objekte, u slučaju rušenja, tj. uklanjanja smatra se opasnim otpadom, shodno Zakonu o upravljanju otpadom. Investitori, ili izvođači radova, u zavisnosti od toga ko je imalac ovakvog otpada, imaju obavezu izraditi Plan upravljanja građevinskim otpadom, te kako se azbest smatra opasnim građevinskim otpadom, imaju obavezu na Plan pribaviti saglasnost Agencije za zaštitu prirode i životne sredine”.

“Prethodnih godina, na više velikih investicionih projekata, vršeno je uklanjanje azbestnog krovnog pokrivača. Uklanjanje azbesta je povjereno pravnom licu koje ima dozvolu Agencije za upravljanje ovom vrstom otpada. Po uklanjanju azbestnog materijala isti je pakovan i po dobijanju dozvola izvezen iz Crne Gore na trajno zbrinjavanje”, kažu iz Uprave.

Iz MORT-a su saopštili za CIN-CG da je “u cilju uvođenja mjera energetske efikasnosti”, renoviran veliki broj zdravstvenih objekata, obrazovnih i socijalnih ustanova i zgrada u kojima je smještena administracija, te da se “…u slučaju pronalaženja azbestnih materijala isti uklanjao i s njim se upravljalo na adekvatan i zakonski propisan način”.

Za tačan broj zgrada uputili su na Ministarstvo ekonomije.

Istu takvu odokativnu metodu demonstrirao je u jednom od posljednjih javnih istupa i bivši ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović u oktobru prošle godine tokom skupštinske rasprave, u kojoj je pomenut azbest i veliki broj oboljelih od kancera.

“Pomenuli smo azbest - to je činjenično stanje. Odrasli smo ljudi, možemo da pričamo bajke, ali azbestne cijevi i dalje postoje, azbestni krovovi postoje, azbestne fasade i dalje postoje u određenim djelovima Crne Gore. Ti su građani upozoreni. Ja se nadam da država ima snage, da će se tamo gdje bude socijalnog programa, te stvari regulisati jer građani ne mogu sami da izađu iz te priče”.

Radulović je podnio ostavku, a na čelu MORT-a je premijer Duško Marković. Azbest nije u programskim dokumentima aktuelne izborne kampanje.

Španci više neće otpad

U Bijeloj je bilo neophodno tretirati 150 hiljada tona materijala - zemljište, prašina od ostataka metala i drugi otpad, na površini od oko 18 hiljada kvadratnih metara. Projekat se oslanja na ekspertizu Valga u vezi s detaljnom analizom zagađenog tla i tretmanom osjetljivog otpada uključujući derivate ugljovodonika, metal i azbest.

Od marta do avgusta prošle godine u Španiju izvezeno je 38.500 tona grita. U septembru prošle godine od Španije je Vlada Crne Gore tražila dozvolu za izvoz još 30.000 tona čvrstog otpada i 40.000 tona kontaminiranog zemljišta. Španci su odbili. Izvoz grita je od tada stopiran. Iz kompanije Valgo su u aprilu ove godine najavili da je Norveška agencija za zaštitu životne sredine dala zeleno svjetlo za uvoz kontaminiranog zemljišta iz Brodogradilišta Bijela.

“Tone grita, dovoljne da napune 7-8 brodova čekaju da se izvezu. Sve je stalo iako je po ugovoru s Valgom trebalo da se završi do 30. juna”, kaže Krivokapić.

Znalo se da je salonit štetan

Azbest je imao naročito široku primjenu u građevinarstvu od 1950. do sredine 80-ih godina prošlog vijeka. Ovaj materijal je ugrađivan u fabrikama, halama, kućama, cijelim stambenim naseljima, ali i u školama i bolnicama diljem bivše Jugoslavije. Korišćen je najčešće u komponentama vinil pločica i vinil podovima i, u Jugoslaviji popularnom, salonitu za krovove. Fabrika Salonit u Vranjicu kraj Splita, koja je od 1921. u proizvodnji građevinskog materijala koristila azbest, proizvela je preko sedam miliona tona krovnih salonit ploča.

“Znalo se i prije 40 godina da je salonit štetan. Sjećam se da ga je moj otac skinuo sa stare kuće, pa je njime pokrio štalu i barake”, priča poljoprivrednik iz Bjelopavlića. Slično iskustvo opisuju i hrvatski priručnici koji obrađuju ovu temu: “Kada bi ljudi bili svjesni te opasnosti, ne bi se događalo da zamijenjeni krovni pokrov od azbestnih ploča završi kao provizoran krovni pokrov za sve moguće nadstrešnice, spremišta, kao zaštita i krov za drva i pasje kućice itd”.

Azbest je čvrst materijal, a svaki rad na njegovom uklanjanju ili zamjeni kada dolazi do kidanja, lomljenja, probijanja, bušenja, stvara emisiju azbestne prašine, koja kada se udahne izaziva teška oboljenja.

Samo tokom 2018. u Srbiji je uklonjeno blizu 300 tona azbestnog otpada. Plan je da se u naredne dvije godine načini nacionalni registar kako bi Srbija mogla da konkuriše i za evropske fondove i tako sanira što više objekata.

( Predrag Nikolić (Monitor), Andrea Jelić )