Riječi presuše ispod Đavoljih greda

Đavolja imena, a oko njih božanska ljepota - jedna je od impresija alpiniste i kanjoning vodiča Željka Pejovića, nakon obilaska kanjona Višanjske rijeke u Rovcima.

“Nov” je to kanjon, kaže on za “Vijesti, jer njime je do sada malo ko prolazio. Prije Željkove ekipe, navodno još samo grupa speleologa.

“Višanjska rijeka izvire ispod Đavoljih greda, i sa još dvije rječice formira Mrtvicu. Plijeni ljepotom. Drago mi je što kolašinska kanjoning ponuda postaje bogatija. Mislili smo da niko nije prolazio taj kanjon, ali izgleda da je to prije učinla grupica Čeha. Oni su speleolozi, koji su istraživali jednu pećinu u neposrednoj blizini izvorišta”, objašnjava Pejović za “Vijesti”.

Zajedno sa ekipom ljubitelja kanjoninga s kojom je stigao do Višanjske rijeke, postavio je u kanjonu dodatna “sidrišta” i kaže da će se rado vraćati. Fotografije, tvrdi, najbolje pokazuju ono čega su “oči pune” i od čega “riječi presuše” kad se krene ispod Đavoljih greda.

Pejović priča da je krajem jula, sa Bojanom Boškovićem, Jankom Gardovićem, Lukom Popovićem i Milicom Ilić, prošao još jednim “novim” kanjonom.

“Kroz kanjon Trnovičke rijeke, prema našim saznanjima, nije bilo do sada prolazaka, pa tako ni bilo kakvih informacija. Ono što smo vidjeli uvjerilo nas je da je Kolašin ‘dobio’ još jedan lijep i atraktivan kanjon. Desna obala Morače ima mnogo mjesta za ljubitelje prirode. Trnovička rijeka nas je iznenadila, koliko ljepotom, toliko i izuzetno ‘jakim’ vodostajem. Nije uobičajeno, s obzirom da je kraj jula i da je zima bila kakva je bila”, priča kolašinski alpinista.

Pejović kaže da je kanjoning najjednostavnije objasniti kao kombinaciju alpinizma i savladavanja prepreka. To je vrsta sporta koja sa sobom nosi određenu količinu “kontrolisanog rizika”.

Svaki prolazak kroz kanjon ima određene izazove.

“Potrebno je proći različite prepreke kao što su vertikale raznih visina, vodeni bukovi, klizavo kamenje, uski procjepi, hladna voda... Što se tiče fizičke spremnosti, ona ne mora biti na visokom nivou za određene kanjone, ali postoje kanjoni do kojih se mora pješačiti više sati i nakon prolaska vratiti, pa iz toga razloga zahtijevaju dobru fizičku pripremljenost“, opisuje Pejović izazove kanjoninga.

Međutim, tvrdi on, svi ti napori budu nagrađeni “ljepotama vodopada, čistoćom vode, ljepotom kamenih formacija, vajanih hiljadama godina”...

To su, kaže alpinista, pejzaži koji se ne mogu svakodnevno vidjeti i zbog čega ta sakrivena ljepota ima draž.

Poklonici ekstremnih sportova tvrde da na području kolašinske opštine postoji mnogo kanjona, koji atraktivnošću ne zaostaju za kanjonom Nevidio. Svi su još nedovoljno turistički afirmisani, a često je njihova raskoš nepoznata i onima koji decenijama žive u neposrednoj blizini. Izvorište Morače, Ibrištica, Bogutovski i Kruševački potok i kanjon... Do njih stižu samo rijetke grupe stranih turista, a njihova afirmacija, kaže Pejović, donijela bi mnogo turističkoj privredi.

( Dragana Šćepanović )