Korona oživjela kraljev Zabran

Nemojte nas snimati, nijesmo još počeli da jedemo, kroz smijeh je rekao reporterki “Vijesti“ mještanin nikšićke Župe koji je s porodicom došao na piknik u Zabran Kralja Nikole, iznad sela Morakovo, 25 kilometara od grada.

“Ajte k nama, vi ste ogladnjeli, a mi smo već postavili“, poziva on i pokazuje na veliki drveni okrugli sto, oko kojeg su napravljene drvene klupe, za koji može da sjedne do 20 ljudi.

U blizini je još jedan takav sto, malo dalje jedan manji, a svega nekoliko metara dalje protiče voda s izvorišta Gračanice, s kojeg se vodom snabdijeva veći dio Župe.

Višedecenijska bukova stabla štite posjetioce od sunca i ljetnje žege. Ova “kraljeva garda“ čuva i mnogobrojne stanovnike šume, od vjeverica, zečeva, raznih vrsta ptica, pa do krupnije divljači.

Na ovom području ima dosta endemičnih vrsta biljaka i životinja, raznovrsnih šumskih zajednica (osim bukove šume, tu su i zajednice bukovo-jelove šume, crnog bora i bora munike) zbog čega je i predložen za zaštitu kao poseban prirodni predio. Međutim, inicijativa koju su Župljani pokrenuli prije više godina do danas nije dobila pozitivan odgovor.

“A da popijemo po jednu“, pita mještanin i nudi župsku šljivovicu, “pravi lijek od korone“, kako kažu Župljani.

Zbog koronavirusa je ovo, nekada popularno izletište Nikšićana, oživjelo posljednjih mjeseci, jer su se domaći turisti okrenuli lokalnim, zaboravljenim mjestima nakon što su granice zatvorene zbog epidemije.

Nikšićani, a i mještani, sada rado dolaze u Zabran da roštiljaju, iako na ulazu piše da je zabranjeno paljenje vatre zbog požara prethodnih godina.

Mještani tvrde da su požari podmetnuti jer kažu da se roštilja pored vode i da “roštiljdžije” kada završe posao, ugase vatru vodom s izvora.

Zabran Kralja Nikole posjećuju i turisti iz drugih krajeva Crne Gore.

Tina i Bojan Veljović došli su iz Podgorice i oduševljeni su mirom, prijatnom klimom i pogledom na okolne vrhove Prekornice i Štitova.

Preporučuju ovo mjesto i doći će, kažu, ponovo.

“Mjesto ima potencijala, idealno je, recimo, za planinski biciklizam“, kaže Bojan i pokazuje na solidan makadamski put koji vodi do Zabrana.

Makadamski put je dužine oko dva kilometra i vodi od Gornjeg Morakova do ulaza u Zabran.

Jedino što mu smeta je smeće koje neodgovorni posjetioci ostavljaju.

“Zašto ovo ne pokupe i ubace u auto“, pita Bojan sakupljajući smeće, koje je pobacano vrlo blizu nedovoljno ograđenog izvorišta.

Ograda je iskidana na nekoliko mjesta tako da je vrlo lako proći, ali svakako ne bi spriječila neodgovorne pojedince da ubace smeće u vodu.

Još jedan problem s kojim se ovo mjesto suočava godinama jeste nelegalna sječa drveća, ali nadležni ne preduzimaju ništa da to spriječe.

Kralj Nikola je ovo mjesto na vrelu rijeke Gračanice dobio na poklon od župskog plemena Marojevići i koristio ga je za odmor i lovište.

Nekada je tu, pričaju mještani, bilo izletište, s restoranom, bungalovima, sportskim terenima. Od toga su danas ostale samo zidine na širokoj poljani.

“Prije 40 godina sam kao dijete ovdje dolazila. Uvijek je bilo puno izletnika. Igrali smo fudbal, odbojku, tenis... Evo šta je od svega ostalo“, kaže mještanka.

Čak je postojala ideja izgradnje ski-centra, koja se pominje u Strategiji razvoja Župe koju su uradili NVO “Župa u srcu” i Društvo mladih ekologa.

“Sedamdesetih godina prošlog vijeka urađen je projekat izgradnje ski-centra u ovom dijelu Župe, koji je pod raznim uticajima i interesima drugih ljudi, koji nijesu Župljani, sklonjen da čeka neke druge investitore i neko ‘bolje’ vrijeme”, navodi se u Strategiji.

Nikolin izvor i Vitorijeva česma

Nekada se na izvoru kralja Nikole nalazila mesingana česma, dar italijanskog kralja Vitoria Emanuela od Savoje, zeta crnogorskog suverena, koja je ukradena.

Za Vitoria Emanuela bila je udata crnogorska princeza Jelena, kćerka kralja Nikole, koja je u istoriji zapisana kao posljednja italijanska kraljica.

( Biljana Matijašević )