Život je danas

Sugestivno, opominjuće, a istovremeno i sanjalački, kroz englesku riječ “Reimagine”, grafički dizajner Aleksandar Miličić objedinio je postavku svojih djela kojima se prvi put samostalno predstavlja u Crnoj Gori. Izložba “Reimagine” ili “Zamisli naš svijet ponovo” otvorena je krajem jula u Kotoru, u Galeriji solidarnosti, a umjesto do 12. avgusta, produžena je do 20.

Miličić je rođen u Nikšiću. Magistar je primijenjene umjetnosti i međunarodnog marketinga. Dizajnom i marketingom se bavi od 2000. godine, a izlaže posljednjih šest godina, pa je ovo njegova četvrta izložba. Nagrađivan je na domaćim i inostranim konkursima i izlagao je u zemlji i inostranstvu.

“Najuže sam se profilisao u oblasti korporativnih vizuelnih identiteta, kada je potrebno određenoj marki dati prikladan vizuelni kontekst”, predstavlja se on u razgovoru za “Vijesti”. On dodaje i da, iako za druge radi od 9 do 17 časova, nastavlja s radom za sebe nakon toga, a osmislio je i marku „Aleksa Mili“ u sklopu koje pravi komercijalne radove, kako bi odvojio rad s drugima i rad za sebe.

Miličić “Vijestima” prenosi dosadašnje utiske s izložbe, kaže da je specijalno za nju izložio i jedan dodatni rad “Dvoje u Kotoru”, govori i o tome kako on ponovo zamišlja svijet u kojem živi(mo), ali i o grafičkom dizajnu koji lično doživljava “kao moćnu alatku koja stvara ljepši, funkcionalniji i plemenitiji život” i tvrdi da će u ovom vijeku pokazati svoju posebnost i funkcionalnost.

Postavka se zove “Reimagine”, odnosno, “Zamisli naš svijet ponovo”. Kako ste došli do toga i kako se naziv može tumačiti?

“Riimedžn“ (eng. Reimagine) je umjetnički projekat koji kroz vizuelni narativ preispituje i pozicionira relacije u zajednici, ukazuje na značaj empatije i povezanosti, govori o potrebi i ulozi izlaska iz zone komfora, o paradoksima digitalnog svijeta i važnosti afirmativnih poruka za kreiranje plemenitijeg života. Dvadest radova, podijeljenih u 6 ciklusa: “Čuvari ljubavi“, “Dvoje“, “Univerzum“, “Izolacija“, “Sve je u glavi“ i “Važno je da mi kažeš da me voliš“, izvedeni su kao digitalni printovi ili kombinovanom tehnikom. Sasvim spontano sam došao do naziva izložbe jer sam u toj jednoj riječi Reimagine pronašao vezu između pomenutih ciklusa, a i zvučalo mi je sugestivno, opominjuće i sanjalački istovremeno. Za prvo predstavljanje u Kotoru, uz postojeće radove, izložio sam i jedan dodatni rad “Dvoje u Kotoru”, kao simboličnu vezu umjetnika i mjesta izlaganja.

Izložba je produžena u odnosu na to koliko je prvobitno planirano da traje. Da li ste zadovoljni time, očigledno da je u pitanju veliko interesovanje javnosti, možda posebno zbog toga što je u pitanju jedna drugačija vrsta umjetnosti? Kakvi su Vaši utisci, generalno?

Obradovao me je poziv Muzeja Kotor da izlažem u Galeriji solidarnosti, jer za jednog dizajnera izlagati u fantastično dizajniranom ambijentu kakav je Stari grad Kotor, znači ući u polje total dizajna. Prvobitno trajanje izložbe je produženo do 20. avgusta. Vjerujem da je razlog za produženje sve ovo što ste naveli, ali i atmosfera redukovanih kulturnih sadržaja ovog ljeta. Kotor ima posebnu kulturnu politiku, regionalno - a i šire - je dobro mapiran kada su u pitanju ljetnji sadržaji. Stari grad ima pobjednički duh koji se nikada ne predaje i kontinuirano održava jedan nivo ponude kulture, čak i u najizazovnijim vremenima. To je razlog zašto se i umjetnici i ljubitelji umjetnosti dobro osjećaju u njemu.

Rekla bih da je ovaj projekat i svojevrsno društveno angažovano djelo, da li i na koji način?

Želio sam da podijelim svoje zapažanje sadašnjice i da kroz interakciju s publikom zajedno kreiramo okvir za jedan humaniji život. Priroda posla grafičkih dizajnera je takva da ih ne drži u tzv. izložbenoj formi, jer ili izlažu kao dio grupe ili izlažu rijetko i samostalno. Za razliku od “likovnjaka” - slikara, grafičara ili vajara, koji imaju produktivniji izlagački opus i tempo, grafički dizajneri su mahom u komercijalnom radu i njime doprinose da svijet koji nas okružuje izgleda ljepše i funkcionalnije. Kada izlažemo smisleno je imati angažovan rad i otvarati teme koje se tiču zajednice.

Kako Vi zamišljate ovaj naš svijet ponovo? Šta biste voljeli da promijenite na svijetu i u društvu generalno? Da li biste nešto promijenili u svom životu?

Ne vjerujem da dramatične promjene i digitalna transformacija društva mogu promijeniti suštinu ljudske prirode. Velike promjene dešavale su se mnogo puta kroz istoriju civilizacije, ali čovjek nije daleko pobjegao od svojih vrlina i mana. Volio bih da smo više svjesni sadašnjeg trenutka i toga da je život danas, da smo više prijatelji eko sistema, da smo otvoreni za nove i drukčije ideje, da nikad ne odustajemo od dječijih snova i vjerujemo više u snagu ljudskih veza. Zahvalan sam kako su tekle promjene u mom životu.

Kakav je proces stvaranja - od ideje do rješenja, pa i prije ideje, kako se sve to razvija u Vašem slučaju i kako ste odlučili da svoja djela povežete u izložbu?

Stekao sam rutinu da ideje memorišem kao foto-video zapis u telefonu ili kao crtež u notesu, što je češći slučaj. Grafički dizajn 21. vijeka je digitalna umjetnost, što znači da je stvaralaštvo u potpunosti određeno radom s nekolicinom softvera. Kako to obično zna da bude, dok radite na razvoju inicijalne ideje, dešava se da vas softver odvuče i usmjeri pažnju na nešto drugo. Otuda je važnost ručnog crteža kao vodiča i opomene krucijalna.

Ovom postavkom preispitujete i trenutnu situaciju s pandemijom virusa korona. Kako je čitava situacija uticala na Vas i koliko Vam je poremetila planove, pružila Vam neku novu inspiraciju i slično?

Pandemija koja je zadesila cijeli svijet nije bila uzrok nastanka izložbe “Reimagine”, ali je posljedično ostavila trag na neke od radova koji su u postavci izložbe. Ne smatram da isključivo trenutni događaji treba da određuju nečiji stvaralački put. To može biti opasno jer umjetnički rad svodi na reciklažu svakodnevice. Umjetnost treba da ostane subverzivna i uznemirujuća, da postavlja pitanja i nudi vizionarske odgovore za budućnost. Tokom pandemije mnogi umjetnici su dobili vrijeme za razmišljanje, što je važno, kako bi tokom pauze uradili nešto što ne bi inače. Ipak, život ide dalje. Svijest o značaju sadašnjeg trenutka izazvala je početkom pandemije otvaranje mnogih online izložbi i galerija širom svijeta. Bio je to jedan od prvih odgovora iz svijeta umjetnosti, a umjetnost uvijek nađe put.

Imate li neke planove za dalje?

Trenutno radim na vizuelnom identitetu ovogodišnje nacionalne kampanje za prevenciju karcinoma dojke i knjizi standarda za jedan mladi brend iz crnogorskog IT sektora. Planirana junska izložba u beogradskog galeriji Ozon odložena je za jesen-zimu 2020/2021. Novi termin ću znati uskoro, ali jedan dio radova za to predstavljanje je spreman.

Grafički dizajn će u ovom vijeku pokazati svoju posebnost

Grafički dizajn na specifičan način traži kreativnost, stalno stvaranje, kao i umjetnička, odnosno logička, jednostavna, a vizuelno efektna rješenja... Kako je baviti se grafičkim dizajnom u Crnoj Gori, ili iz Crne Gore, i šta grafički dizajn predstavlja za Vas?

Nekada davno je Aristotel objasnio da je naš poziv mjesto gdje se naši talenti susreću s potrebama svijeta. Profesionalno se bavim advertajzingom i makretinškim komunikacijama jer su moja formalna umjetnička i ekonomska obrazovanja tu našla utočište. Svijet reklama ostavlja puno prostora dizajnerima raznih profila da pokažu kako je nemoguće moguće, ali i da približe svoju viziju svijeta široj publici. Olakšavajuća okolnost je što danas radimo kao dio domaćih i međunarodnih timova, što upoznajući različite kuture imamo šanse na drugim tržištima, a opet - sve što stvaramo možemo raditi i iz Crne Gore. Fizičke barijere ne postoje. Ja rad za druge od 9 do 17 časova nastavljam radom za sebe nakon tog perioda. Komercijalni rad za potrebe klijenata nije isto što i individualno stvaralaštvo, ali i on pomaže tako što poboljšava radnu formu, obezbjeđuje prisustvo stručnim festivalima i konferencijama, posjete svjetskim galerijama i drži nas stalno budnim. Osmislio sam marku „Aleksa Mili“ u sklopu koje pravim komercijalne radove, kako bih odvojio rad s drugima i rad za sebe. Većina umjetnika kod nas i u svijetu ima paralelne karijere, rade na dva ili više polja i trude se da budu prisutni. Tako je oduvijek. Grafički dizajn doživljavam kao moćnu alatku koja stvara ljepši, funkcionalniji i plemenitiji život.

Koliko je tanka linija između onih stvaralačkih sfera koje se direktno ubrajaju pod umjetnošću i onoga što (grafički) dizajneri rade?

Najraniji dizajnerski radovi vezuju se za paleolitsku eru i vidljivost mustri u pećinama Altamire. Ipak, još uvijek su jako žive rasprave oko toga koja vrsta umjetnosti je grafički dizajn. Ne postoji konačno usaglašenje oko toga. U nekim stručnim školama se izučava kao likovna, u nekim kao primijenjena, a sve više kao digitalna umjetnost. Lično vjerujem da je grafički dizajn likovno-primijenjeno-digitalna umjetnost koja je uvijek u akciji i koja će tek u ovom vijeku pokazati novu posebnost i funkcionalnost.

( Jelena Kontić )