Premijer za 15 minuta

Već decenijama slušamo istu priču. Nacionalizam, hegemonizam, prijetnja nestankom države, četništvo, klerikalizam, bjelaštvo, komite, zelenaši... Dalje vjerovatno znate i sami jer se ova mantra papagajski ponavlja pred svaku krizu vlasti. Shvatili su pojedinci da se narod, zadojen strahom, u glasački tor najlakše može utjerati evociranjem mučnih uspomena, čiji su protagonisti nerijetko bivali upravo ti pojedinci. Lasno li je okrenuti ćurak naopako. Lako je i mantrati kad pričaš o sebi i sopstvenim nepočinstvima ili to iskazuješ grafitima u gluvo doba noći. Projekcija je čudo. Naravno, da nijesu sposobni da prodaju rog za svijeću, ne bi ni bili gdje se nalaze - iako narod umije to i sočnije da kaže. Međutim, povremeno iza građanske maske sijevnu krvožedni očnjaci. Jer, više nijesu u pitanju fotelje i pozicije, već puka egzistencija. Zna se mjesto svakog zamajca u nečasnim radnjama. Država, koju bezočno poistovjećuju sa sobom, svedena je na preživljavanje, dok se slamarice po bijelom svijetu pune ko zna čime. Pretpostavićemo da su to neki od razloga relativno nedavne nervozne konstatacije predsjednika Vlade Crne Gore da će „država to (nešto?!) završiti za 15 minuta“. Nestrpljiv je premijer – koga briga za narod, ionako se zna kako protiču izbori. Suština je u tome da je vrijeme novac. Nadaju se, opraće se.

Kad se već tako stvari „završavaju“, mogli bismo kao patriote, građani Crne Gore i nosioci njenog suvereniteta, da predložimo našem „vrlom“ gospodinu Markoviću da nam za 15 minuta „završi“ ponešto. Možda baš ono što već par decenija on i njegova družina (ni)jesu uspjeli da „završe“. Ili su možda zaista završili, ako je to eufemizam za pretvaranje države u prćiju babađevojke.

Molimo Vas, odlazeći predsjedniče Vlade Crne Gore: da za 15 minuta uhapsite sve osvjedočene kriminalce, naročito one koji su Vam na dohvat ruke; da za 15 minuta raskrinkate i obustavite sve puteve krijumčarenja i preprodaje droge, cigareta i oružja; da za 15 minuta rasvijetlite nebrojena ubistva; da za 15 minuta riješite sve slučajeve napada na novinare; da za 15 minuta normalnim vaspostavite dosad nezapamćeno oronuli zdravstveni sistem; da za 15 minuta zamijenite nesposobne partijske kadrove školovanim, umnim i sposobnim ljudima; da za 15 minuta vaskrsnete zamrlu naučnu zajednicu u Crnoj Gori; da za 15 minuta podignete srozani ugled Univerziteta Crne Gore; da za 15 minuta istjerate sve primjere nepotizma i korupcije iz državnih institucija; da za 15 minuta otvorite sve zatvorene fabrike i ugašena preduzeća; da za 15 minuta vratite javne dugove kojima ste opteretili državu; da za 15 minuta raskinete sve dogovore i prećutne sporazume kojima se sumnjivim licima dozvoljava da krčme blaga naše države; da za 15 minuta završite već mitski autoput i ostale megalomanske projekte; da za 15 minuta sankcionišete nelegalnu gradnju i to bez izuzetka; da za 15 minuta omogućite pristojne penzije onima koji su gradili ovu državu; da za 15 minuta uspostavite državu u kojoj će se poštovati sva prava i slobode i ispunjavati dužnosti i obaveze... Moglo bi još mnogo toga da se doda na ovaj skromni spisak želja svakog normalnog i slobodnomislećeg građanina, no nijesmo nezahvalni - ionako smo do sada dobijali „sve po spisku“.

Nažalost, više je nego jasno da je riječ o pustim željama, jer su prioriteti onih koji donose odluke „u ime naroda“ nešto sasvim drugo. U tome im, na različite načine, svesrdno pomažemo. Bilo kao apstinenti na dan parlamentarnih izbora ili kao roba kojom se na crnoj berzi trguje jeftinije od prosječne cijene alpskog jarca. Poređenje nije bez neke, jer smo kao narod već mnogo puta žrtvovani zarad džepova žgadije. Dok se međusobno krvimo i trijebimo, mediokriteti uživaju plodove truda i rada ojađenih građana Crne Gore, glumeći polubožanstva i neprikosnovene autoritete. Upravo takvi, lične interese pravdaju navodnom odbranom države, zaboravljajući da su oni ti od kojih je treba braniti svim dozvoljenim sredstvima i silama. Kao što kazah, koga briga za narod - neka jede kolače, kad već hljeba nema. Vjerovatno Marija Antoaneta neće zamjeriti ako ove riječi pripišemo izdanku Podbišća, koji ovih dana prelazi stotine kilometara u svhru pasivne funkcionerske kampanje, zloupotrebljavajući položaj i sredstva.

Za kraj, daćemo sebi slobodu da dotičnog zamolimo da makar na 15 minuta bude predsjednik Vlade Crne Gore i premijer svih građana, a ne zarobljenik partijskih i drugih interesa. Taman toliko mu je i ostalo, jer izgleda da nosilac liste s imenom drugog, a koji je prvi, nije predviđen za novog mandatara, te će biti posljednji. Zvuči poznato?! Jedan je već utekao u mrski Beograd. Ko zna, možda se i tamo, kao do Mojkovca, stiže za 15 minuta s Jadranske magistrale.

( Božo Knežević )