Odlazak Ursule Legvin: Njeni junaci se bore visprenošću i riječima, a ne mačevima

Legvin odavno važi za klasika naučne fantastike, a njene knjige prodate su u milionima primjeraka širom svijeta. Dobila je brojne književne nagrade, a spadala je među ozbiljne konkurente za Nobelovu nagradu.

Od Meri Šeli, koja je napisala prvi naučnofantastični roman „Frankenštajn”, Legvin je bila jedna od rijetkih žena koja je stvarala u ovom dominantno muškom žanru. Od prve priče, objavljene 1961. godine, Legvin se predstavlja kao inteligentna i intrigantna spisateljica.

Njene knjige izbjegavaju crno-bijelu podjelu svijeta, a njeni junaci ulaze u konflikte boreći se svojim visprenošću i riječima a ne mačevima. Njen prvi roman "Rokanonov svijet” bio je začetak „Hainskog ciklusa” o svemiru u kome je rasa Hainaca začela život na mnoštvu podobnih planeta. Nekoliko godina kasnije napisala je knjigu "Lijeva ruka tame”, koja joj je donijela brojne nagrade i veliku popularnost. Roman je imao 30 izdanja, a Legvin je postala priznati pisac SF žanra, za koji je govorila da je nedovoljno cijenjen.

"Realizam je žanr koji nam daje velika djela. Ali time što smo ograničili književnost samo na taj jedan žanr kao mjerilo kvaliteta, dozvolili smo da se previše dobrih tekstova ne analizira ozbiljno. Previše kritičara i profesora ignoriše bilo koju vrstu književnosti koja nije realizam”, izjavila je prije nekoliko godina Legvin, koja je uz Tolkina i Džordža R. R. Martina vjerovatno najpoznatiji pisac svijeta fantazija.

U svom djelu često se bavila pitanjima feminizma. Pomenuta „Lijeva ruka tame”, na primjer, problematizuje korijene muško-ženske podjele uloga u ljudskom rodu.

"Za ženu je jako teško da dođe do bilo kakve nagrade, počasti, priznanja. A ako ne prati konvencije nego piše naučnu fantastiku ili fantaziju, biće joj još teže”, pričala je književnica.

Napisala je 20 romana, šest zbirki poezije i mnogo priča. Najpoznatije su: „Planeta izgnanstva”, „Grad opsjena”, „Čovjek praznih šaka”, „Svijet se kaže šuma”, „Pričanje”, „Ribari unutrašnjeg mora”, „Četiri puta do opraštaja”, „Nebeski strug”, „Čapljino oko”, „Stalno se vraćajući kući”.

Ursula Legvin pisala je i eseje o žanrovskoj literaturi i svom spisateljskom iskustvu. Sa nekoliko kolega osnovala je Institut za književnost u Oregonu. Borila se protiv komercijalizacije književnosti i bila je protivnik elektronskih izdanja knjiga.

"Vidim kako marketinško odjeljenje ima više uticaja na knjigu nego urednici. Vidim kako moji izdavači u glupoj panici i neznanju naplaćuju javnim bibliotekama sedam puta više za elektronske knjige nego svojim kupcima”, pričala je Legvin.

Neka od njenih djela ekranizovana su za film i televiziju. Posljednji od njih je film "Priče iz Zemljomorja” Gora Mijazakija, koji joj se vizuelno jako dopao, dok s druge strane nije bila zadovoljna što je u fokusu bilo nasilje.

Čuvena je njena rečenica da piscima nije nagrada profit, nego sloboda. "Ne mislim da su nagrade nešto loše. Zaslužila sam svojim radom svaku od njih. Dobrodošle su jer su mi pomogle da u starosti povratim samopouzdanje”, kazala je Legvin.

Rođena je u Berkliju u Kaliforniji 1929.. Njena majka je bila pisac a otac antropolog. Studirala je na Univerzitetu Kolumbija. Udala se 1953. za istoričara Čarlsa Legvina. Posljednjih 60 godina živjela je u Portlandu.

Brojne poznate ličnosti opraštale su se od slavne književnice na društvenim mrežama.

"Jedna od velikih, Ursula K. Legvin, preminula je. Ne samo pisac naučne fantastike, već književna ikona. S božijom pomoći u svemir”, napisao je Stiven King. “Lijeva ruka tame”

Nova izdanja „Lijeve ruke tame“, njene najčuvenije knjige objavljene 1969. godine, neprekidno se štampaju već pola vijeka. Radnja se odvija na planeti Geten, gde ljudi nisu ni muškarci ni žene, ali prisvajaju atribute oba pola tokom kratkih perioda seksualnih žudnji. Govoreći uz nepristrasnost svojstvenu antropolozima, Ursula Legvin kasnije je o tom romanu govorila kao o „misaonom eksperimentu“ kreiranom da istraži prirodu ljudskih društava.

“Uklonila sam pol da vidim što je ostalo”, ispričala je svojevremeno za britanski „Gardijan“.

No, daleko od toga da u toj i drugim njenim knjigama nema strasti. Piščeva „prijatna dužnost“ je, kako je rekla, da „snabdije čitalačku maštu najboljom i najčistijom hranom koju može da upije“.

“Ako ne možete ili nećete da zamislite ishode svojih aktivnosti, onda nema načina da se vladate moralno ili odgovorno”, objašnjavala je Ursula Legvin.

Teoretičar književnosti i čuveni književni kritičar Harold Blum hvalio ju je kao „stvaraoca briljantne mašte i vrhunskog stila“, a njen uticaj primjećuje se kako kod vodećih autora fantastike danas poput Nila Gejmena, tako i kod pisaca van krutih žanrovskih okvira poput Salmana Ruždija i Dejvida Mičela.

Ursula Legvin, osim jasnih političkih i društvenih stavova, upozoravala je i pisce i izdavače da ne stavljaju previše akcenat na profit.

“Imala sam dugu i dobru karijeru. Sada, na kraju, zaista ne želim da gledam kako se američka književnost prodaje niz reku”, zaključila je Ursula Legvin.

( Art "Vijesti" )