Glasaćemo depees da nećemo ‘ljeba jes’

Snimak 1 - “Naspram velikana i boraca za nezavisnost Crne Gore stoje bezumne ideje o nestanku sopstvene domovine. A kažu da niko ne mrzi kao izdajnik izdatu domovinu. Mučno li je gledati kako kliču drugoj državi i kako više vole tuđu istoriju od sopstvene...”

Znam da će moju generaciju ovo podsjetiti na prigovore Predragu Boškoviću u Liberalu i Monitoru sredinom devedesetih. Ali, da ne bude zabune, riječ je o govoru ministra vojnog iz maja ove godine.

Moram samo da dodam - nije da kažu, stvarno niko ne može da mrzi kao izdajnik ono što je izdao.

Tako to biva kad Teren na vrijeme ne prepozna Crnogorca. I kad se bijeli orao prekasno zamijeni zlatnim.

Džaba sad i komanda vojnicima da im budu “uvijek u umu i srcu riječi Petra Drugog Petrovića”:

Pokoljenje za pjesmu stvoreno,

Vile će se grabit o vjekove

Da vam vjence dostojne sapletu

Vaš će primjer učiti pjevača

Kako treba s besmrtnošću zborit...

***

A onda je Teren 1 replicirao. Njegošu, ne ministru.

D: Evo ga, Konatar Predrag… Završena provjera. Daj mi broj... Nenad isto kod tebe, je li tako?

P: Jeste (...).

D: Tata, kako bješe?

P: Savić.

D: Majka?

P: Jovanka, vidi ima li tu neđe…

D: Ima.

P: Brat Srđan…

D: Jeste.

P: Ima li još ko?

D: Sestra.

P: Natalija, ima li je tu?

D: Čekaj.

P: Mislim da nje nema…

D: Natalije nema. Jedan, dva, tri, četiri, pet… Pet članova, za sve si ti garant

30-og, glasaš. Zadnja dekada avgust su rekli, jedan dio će biti, drugi dio do 15-og.

P: Koje su šanse da nas prime?

D: Kad ti ja preporuke dam. Sad sam njoj rekla da ću da isforsiram i tebe i nju.

***

Snimak 2 - “Predizborne priče o dolasku naših građana iz inostranstva, to je nešto što slušam još od prvih izbora. Kako je depees toliko bogata partija da može da plaća i dolaske, pretpostavljam i glasanje.

Nema od toga ništa, nikada se to nije događalo.

Dakle, ljudi koji žele da iskoriste svoje biračko pravo rade to u svojoj režiji, radili su tako i do sada, biće tako i ovoga puta i nema zaista razloga da neko zebe od te neregularnosti.”

Ne zebemo, Predsjedniče - repliciram ja - oguglali smo još od prvih izbora.

***

Da čujemo što kaže Teren 2:

- Dobar dan, dobar dan, evo i karta.

- Kad ste došli, već ste glasali?

- U Dobre Vode tamo. Redni broj na spisku 65.

- Pogledaćemo... Evo 65. Znači, glasali ste broj šest, Sigurnim korakom.

- Ne bih druge ni da mi daju sto hiljada...

- Vjerujem, vjerujem, s kim ste se čuli od naših?

- Sa Šefkom lično.

- Odakle ste došli?

- Iz Švajcarske, dolazi još 300 ljudi.

- Tako se voli Crna Gora, depees nikoga ne uslovljava. Neće nam je otet’ ovi što ih finansiraju iz Rusije i Srbije. Povedite čovjeka kod Ane.

***

Stiže kratak izvještaj sa Terena 3:

- Dobar dan, srećna nam pobjeda.

- Odakle dolazite?

- Iz Njemačke, ja i supruga. Iz Dizeldorfa.

- Imate po 250 eura. Patriotski, svaka čast.

- Glasaćemo depees da nećemo ‘ljeba jes’...

- Odvedite ih kod Ane...

***

Teren 4 je malo opširniji:

- Glasali ste broj šest?

- Jesam.

- Da nemate možda snimak?

- Imam...

- Možemo li da vidimo? Ne provjeravamo nego eto...

- Evo i ovaj snimak, zaokružio sam i podvukao.

- Ovo se broji kao dva glasa. U redu je, koliko vam je obećano, 250?

- Ne, nego 400, tako mi je rečeno.

- Dobro, dobro, nema problema, koliko vam je obećano iz depeesa toliko ćete dobit’. Koliko imate godina?

- Osamnaest.

- Prvi put glasate? Ja vam čestitam, vi ste takav patriota. Povedite ga kod Ane...

***

- Dobro došli, jeste li sami?

- Ne, čekaju još dvojica u hodniku.

- Jeste li iz Dizeldorfa?

- Ne, ja sam iz Ulcinja.

- Izvolite, hoćete li i vi kod Ane?

- Ne, nego kod Specijalnog tužioca.

- Otkud vam ideja da biste ga mogli naći u našem štabu, kod nas je sve čisto. Recite, što vam je obećano, 250, 400 ili nešto treće?

- Ništa, za sada! Ali iz Valete i Bakua obećavaju da i nakon ubistva novinarke imaju dovoljno bombi na zalihama.

- Kakve to veze ima sa našim tužiocem, on je još davno izjavio kako nema ni udaljenu sumnju o povezanosti ubistva na Malti sa Crnom Gorom.

- Imam nešto da mu kažem, prije nego što bude primoran da saopšti kako ni moje ubistvo u Crnoj Gori nema nikakve veze sa Maltom.

- Ne bavi se tužilac našim izbornim štabovima, bolje da mu to napišete.

- Radije ne bih, pisao je nekima i Duško Jovanović...

- Au, sad sam povezao, vi znate nešto o tranzitu duvana preko Crne Gore?

- Ne! Nego o tranzitu vjetra iz Crne Gore. Preko Malte, Azerbejdžana i Sejšela.

- Čuo sam nešto na TV-u, je li to vezano za Možuru?

- Jeste, po lokaciji. Po vokaciji - za cijelu državu i sve nas. Samo što Vlada, Predsjednik i bivši ministar o tome ćute...

- Uh, uh, nemojte to preda mnom, kolega na čije sam mjesto došao završio je zbog takve priče u Luksemburgu. Ne smije više ovamo ni na izbore... Neka uđe sljedeći...

***

- Jesam li pogodio kancelariju, čuh u hodniku da ste pomenuli izbore.

- Jeste, odakle ste doputovali?

- Iz Zete.

- Izvolite, došli ste zbog novca za glasanje?

- Jesam.

- Da li ste možda snimili za koga ste glasali, ne provjeravamo ali eto, zbog ovih naših...

- Ne, donio sam snimke za novu aferu Snimak. Treba mi Zoran Vukčević.

- A, on vam rijetko ovdje navraća, što vam treba?

- Objašnjenje kako je podijeljeno 170 miliona pomoći DPS firmama.

- Mi ne dajemo firmama ništa, samo pojedincima.

- Znam, zato njega i tražim. Otkud za devet godina “Voli trejdu” Dragana Bokana 46.740.000 eura, Hard diskontu „Laković“ 42.100.000, kompaniji “Franca” Hilmije France 25.200.000, „Goranoviću” 20.650.000...?

- Kakve to veze ima s nama, mi dijelimo samo novac naše partije.

- A najveći dio tog novca dobijate od vlasnika baš ovih firmi!

- Nemojte o tome, molim vas! Ovdje i zidovi imaju uši, daće neko sve ovo u novine. Šef se već naljutio što mu se sprdaju kako je spao na to da otvara prodavnice...

- Da se ja pitam, zatvorio bih i njega i prodavnicu.

- Izađite, pozovite sljedećega...

***

- Dobar dan, izvolite... Jeste li došli po novac?

- Nemam ja finansijskih problema, tražim političku pomoć.

- A, sigurno dolazite sa Kosova?

- Daleko se kazalo! Ja sam iz Crne Gore.

- Pa zbog čega ste ovdje?

- Zato što je ovo jedina zemlja u Evropi koja nijednom nije iskusila demokratsku smjenu vlasti.

- Jeste li i vi razgovarali sa Šefkom, što vam je obećano?

- Tek sam ušao u politiku, ni sa kim još nijesam razgovarao. Samo godinama slušam obećanja da međunarodna zajednica više neće podržavati režim koji sama smatra hibridnim. Niti partiju za koju sama tvrdi da je zarobila državu, čije su institucije namjerno podrivene, kako bi bio uspostavljen neometani autokratski oblik vladavine, sa sistemskom i skandalozno javnom korupcijom.

- Kako vam međunarodna zajednica tu može pomoći?

- Tako što nam neće odmagati uoči izbora, a ni inače. Oni koji prvenstvo daju stabilnosti u odnosu na demokratiju, podrivaju i jedno i drugo. Ostaviću za vašeg šefa šire obrazloženje u pisanoj formi.

- Dajte koverat... Pogriješili ste adresu, nije ovo kancelarija Evropske unije...

- Znam, nijesam ni ja četnik, pa on o jadu zabavi i Evropu i Crnu Goru praveći strašilo i od mene i od koalicije koju predvodim...

P.S. Marija: Nama su naglasili da tu ne treba da bude nikakva partijska pripadnost. Dušica: I ti to shvatiš zdravo za gotovo, koliko imaš godina ti? Marija: Ja, 21. Dušica: Kad budeš imala ka’ ja i tata, onda ćeš ukapirati...

( Ratka Jovanović-Vukotić )