Radulović: Zakon o slobodi vjeroispovijesti moderan, nije dobro da se pravoslavlje zloupotrebljava u političke svrhe

"Mi nemamo pravo da u ime Boga širimo mržnju jer Bog nikog ne mrzi. Zastupanje navodne i nepostojeće Božije mržnje samo odvraća ljude od prave vjere i odvodi ih iz naših hramova"

23520 pregleda69 komentar(a)
Milan Radulović, Foto: Mmp.gov.me

Kao pravoslavni teolog ne vidim ništa sporno u Zakonu o slobodi vjeroispovijeti, niti da se on kosi sa kanonima i dogamtima vjere.

To je, kako je saopšteno iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava naveo sveštenik Carigradske patrijaršije Milan Radulović u pismu Vladi Crne Gore.

Iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava je navedeno da je Radović pismo Vladi uputio "povodom sve intenzivnije (zlo)upotrebe pravoslavlja u Crnoj Gori u političke svrhe".

"Pravoslavni teolog, prof. dr Milan Radulović, u pismu upućenom predsjedniku Vlade, Dušku Markoviću, potpredsjednku Vlade, Zoranu Pažinu, i ministru za ljudska i manjinska prava, Mehmedu Zenki, osvrnuo se na usvojeni Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, na dijalog Vlade sa eparhijama pravoslavne crkve a naročito na otvoreno učešće crkve na izborima. Njegovo obraćanje ima posebnu težinu jer je početkom ove godine govorio na skupu nakon litije u Herceg Novom na kojem je tada kao i sada govorio da Pravoslavnoj crkvi nije mjesto u politici", navodi se u saopštenju.

Ministarstvo je proslijedilo i pismo koje je uputio Radulović, a koje prenosimo integralno:

"Pažljivo pratim događanja u pravoslavnom svijetu i raduje me da je Crna Gora usvojila moderan Zakon o slobodi vjeroispovijesti koji čvrsto stoji na međunarodnim standardima.

Posebno pozdravljam odlučnost Vlade Crne Gore i Ministarstva za ljudska i manjinska prava da iskažu poštovanje prema svim vjerskim zajednicama i njihovim autoritetima.

Stalna posvećenost crnogorske Vlade dijalogu doprinosi otklanjanju svih mogućih nedoumica i uspostavlja viši stepen međusobne saglasnosti. Posebno želim da ohrabrim Vladu Crne Gore u naporima da se prevaziđe svaki mogući nesporazum pravoslavnih eparhija u Crnoj Gori u vezi zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Kao pravoslavni teolog ne vidim ništa sporno u zakonu, niti da se on kosi sa kanonima i dogamtima vjere. Zakon je savremen i kao takav iziskuje savremeni pristup svake vjerske denominacije, da bude evdentirana ali i ona koja to ne želi, takodje može, bez ograničenja, djelovati na teritoriji Crne Gore. Tako sam prepoznao da je Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica usvojen kako bi se u Crnoj Gori spriječila svaka diskiminacija i omogućilo da svi imaju jednako pravo.

Nije dobro da se pravoslavlje, bilo gdje u svijetu, zloupotrebljava u političke svrhe. Naročito može biti opasno i zabrinjavajuće ukoliko u građanskim i multikulturnim društvima, kakva je Crna Gora, jača i raste uticaj vjerske desnice i vjerske isključivosti. Pravoslavni sveštenici, bilo gdje u svijetu, imaju odgovornost da radosno i dosljedno služe Bogu i ljudima. Na nama je da vrata Crkve ostanu otvorena za sve i da prihvatimo sve ljude onako kako ih je Bog stvorio. Mi nemamo pravo da u ime Boga širimo mržnju jer Bog nikog ne mrzi. Zastupanje navodne i nepostojeće Božije mržnje samo odvraća ljude od prave vjere i odvodi ih iz naših hramova.

Religiji nema mjesta u politici. Religija se treba povući iz političke sfere. Politička i desničarska demagogija, bez obzira koliko se puta ponovi, nije i nikada neće biti pravoslavno hrišćanstvo. Crkva i država su razdvojene i tako treba da ostane. Pravoslavlje niko ne smije zloupotrebljavati protiv države i predstavljati da je nadmoćno nad državom. Na građanima je da slobodno biraju svoje političke lidere i predstavnike. Pravoslavni sveštenici u to se ne trebaju miješati. Zloupotreba i manipulisanje osjećanjima i vjerom u cilju promjene vlasti bilo gdje u pravoslavnom svijetu nije misija i odgovornost pravoslavnih episkopa i sveštenika. Preferiranje određenih političkih partija i upozoravanje vjernika za koga ne smiju glasati je opasno. To može biti i pogubno za demokratiju. Iskrivljeni moralni narativ ne smije biti slika pravoslavnih sveštenika koji namjerno pogrešno prosuđuju i predstavljaju političku stvarnost. Vlast u demokratskom društvu se treba osvojiti bez zloupotrebe pravoslavnog sveštenstva. Sveštenici na izborima nastupaju samo kao glasači, ukoliko žele da koriste to svoje građansko pravo. Korišćenje religije u političke svrhe je na štetu same vjere, jer je na kraju se može prepoznati i kao pokušaj sticanja moći i vladanja religije nad državom. Posebno je važno da pravoslavni sveštenstvo bude odgovorno i mudro, i da vodi računa da se kroz pravoslavlje ponovo ne aktiviraju nacionalistička osjećanja.

Slobodno praktikovanje vjere predstavlja moćno ljudsko pravo. Crnogorski zakon o slobodi vjeroispovijesti ga garantuje, afirmiše i podstiče. Taj zakon ističe važnost vjere u životu čovjeka. Ne postoji nijedna restrikcija u pogledu slobodnog ispovijedanja vjere, bez obzira na status bilo koje vjerske zajednice.

Nadasve cijenim napor Vlade da se postigne sporazum sa svim pravoslavnim eparhijama, gdje se pokazuje dobra volja i nadasve hrišćanska etika u prevaliženju razlika oko spornih djelova zakona.

Na kraju izvolite primiti poštovanje za rad svih vas i svestran angažman u boljitku života i rada svih građana Crne Gore", navodi se u pismo Radulovića koje je proslijeilo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava.