Onamo, 'namo...

Pročitah prošle sedmice komentare o mladiću koji je plivao za krst časni sa istetoviranim kukastim na grudima. Ovako tehnološki zaostala, uspjela sam samo da napišem kako je on makar iskren. Za razliku od Amfilohija. Njegov se kukasti krst ne vidi, ali se čuje kad god progovori...

Ne volim teške riječi u javnosti, po ure sam mozgala jesam li se ogriješila o čovjeka u mantiji. Ne zato što mislim kako je ikad zasluživao ijednu lijepu. Nego zbog onih koji ga, uprkos svemu ili baš zbog svega, poštuju.

A onda otvorih novine... Ogriješila? Ma kakvi, moram da dopišem...

***

- Metohija je bila i pripadala Crnoj Gori i pripadaće u budućim vremenima, bez obzira na one koji su izdali Metohiju i time izdali kralja Nikolu, gospodara Crne Gore. To treba da znaju i oni koji sada vladaju i koji će vladati u budućim vremenima. Bez kralja Nikole i onih granica koje je on zacrtao i koje su opisane krvlju crnogorskih stradalnika i mučenika 1912. godine, pa do Crnogorca Olivera Ivanovića koji je odavde, iz Doljana!

Tako je to projektovao naš najobrazovaniji građevinski preduzimač. Nadam se da će ga izvođači radova ovoga puta izdati. Mada ovaj dio Balkana sve češće miriše na rat. Biće da mu taj miris nedostaje...

***

Ne znam što bi čovjeku! O Božiću je zaratio sa Vučićem. Nije sačuvao Kosovo ucijelo. Sad zove Crnogorce da ga prepolove i uzmu najrodniji dio...

Kaže, da ne izdamo granice? Čije? Zetske banovine? U kojoj se Metohija zvala crnogorskom tek pošto je prethodno ubijena Crna Gora. I kralja, teke živog, Amfilohijevi duhovni oci ćerali sve do Neja...

Možda je mislio na ove zapadne granice, bio je i Dubrovnik u Banovini. Ne vjerujem, nijesmo se ofajdili - mislim, teritorijalno - ni prošli put. A trudio se naš duhovni graničar žestoko...

Istina, tada nije bio usamljen koliko se nadam da danas jeste. Zvanično, iza prekrajanja granica na Kosovu i unutar njega nije stao niko iz crnogorske i srpske vlasti. Mada se s njima nikad ne zna...

***

Nepodnošljiva je i ova lakoća s kojom se Amfilohije poziva na saučesništvo mrtvih. Oliver Ivanović nije ubijen zato što se borio za cijepanje Kosova. Upravo obrnuto, postao je meta zbog zalaganja da kosovski Srbi odlučuju o sebi u kosovskim granicama. Lično je to objasnio mjesec prije nego što je ućutkan...

Malo je toga podnošljivo u Amfilohijevim javnim prezentacijama. Još od onog rijaliti programa sa moštima cara Lazara pored hercegovačkih jama. Starim kostima osveštavane su neke novijeg datuma. Nikad nije utvrđeno jesu li popovi zaista nosili one koje su pripadale zlosrećnom kosovskom knezu. Kako god, drastično su povećale bilans kostiju u starim i novim jamama...

Amfilohijevu molitvu za rat ovjerio je '91. na Cetinju Arkan lično. Godinu kasnije, kad je posrednik do boga za tjelohranitelje uzeo krvoločne Tigrove, zajedno su kliktali kako će i Skadar biti naš. Tada su gume sve rjeđe gorjele kod Dubrovnika, a valjalo je jačati borbenu duhovnost dok ne dođe red na Bosnu...

Tamo je '93, kad su njegovi saborci odbili posljednji plan za prestanak pokolja, ushićeno pojao kako su krenuli svetolazarskim putem. I kako je ratna zločinka Biljana Plavšić original Kosovka Đevojka...

Anatemisao je tada Amfilohije sve izdajnike kojima rat nije pri srcu... U BiH se bije bitka "za obraz časni cijelog pravoslavlja". Ne bih mjerila čast cijelog pravoslavlja, ali oni koji su tada slijedili Amfilohija veliki grijeh čine ako se pozivaju na obraz...

***

Prizivao je Amfilohije rat još mnogo puta. Priviđala mu se 2000. repriza onog iz 1941-1945. Okvirno je oročio za naredni Božić. Nije se dogodila...

Pola decenije kasnije, zbog jedne nemušte najave vlasti da će ukloniti limenku sa Rumije, predosjećao je dalekosežne posljedice po mir i poredak u Crnoj Gori. Nijesu se ukazale...

Imam osjećaj da neće ni povodom Metohije. Zna posrednik do boga da su naše granice u tuđim rukama. Ali ratniku je toplije oko srca kad se još malo zakrvimo. Prigodno, uoči stote godišnjice podgoričke skupštine. Ko nasjedne, bog mu upomoć. Bez posrednika!

P.S. Zašto Amfilohije ponovo prijeti ratom? Da bi podstakao Srbe na sabornost u godini izbora? Možda, mada i ovima koje je davno sabrao sve rjeđe izigrava pastira otkako su im lideri u sudnici. Biće prije, partnerstvo ratnih profitera ni mir nije mogao da naruši, da samo još jednom zakiva za vlast režim svog omiljenog dukljanskog cara.

( Ratka Jovanović-Vukotić )