Prvi put s maskom na izbore

I pored najava da će joj pandemija oboriti imunitet, demokratija u Crnoj Gori se dobro drži dok čeka još jedno izborno testiranje. U blagim danima kada se broje samo sigurni glasovi, broj oboljelih u državi opada, a koronavirus se povlači brže nego pred ruskom vakcinom. Uz očekivani rast predizbornih obećanja, proporcionalan je broj gastarbajtera spremnih da obiđu rodbinu u domovini i stanu u red na biralištima.

Sekretari NKT-a postaju ljudi od krvi i mesa, koji od struke bolje čuju promaju u praznoj državnoj kasi. Avioni ponovo slijeću po crnogorskim aerodromima, dok Beograđani s plaža konačno postikuju Podgoričane. Kao nekad vojsku i džebanu, Srbija i Rusija šalju turiste s PCR testovima u rukama - da spašavaju ono što je ostalo od ljetnje sezone. Crnogorci više ne nose maske ni na laktovima, asocijalnu distancu drže samo komšije u nezboru. Pod budnim okom partijskih štabova i usnulih međunarodnih posmatrača, Crna Gora se sprema za još jedan praznik demokratije u kome zdravi mogu da glasaju samo pod maskama, a bolesni pismom.

Kao i u prethodnim izbornim filmovima, crnogorski kralj igra glavnu ulogu, od bilborda do promotivnih spotova na kojima, umjesto premijera, obilazi auto-put na čekanju. Dok mu se podanici spremaju za zimsku recesiju, kao i uvijek kad partija zaište, Đukanović se iz predsjednika svih građana pretvara u oca povlašćenog dijela nacije. Drži govore u dvorištima kuća po sjeveru i izdiže u Kuče prvi put od referenduma. Kao na književnim večerima, sjedi pred odabranom publikom i priča bajke o investitorima široke ruke zbog kojih neće biti dovoljno ljudi da popune sva radna mjesta. Prestolonasljednik i ministri obilaze teren i ne ispuštaju lopate i makaze iz ruku, dok gradovi mirišu na predizborni asfalt. Pod maskama, kao Ali Baba i razbojnici, obećavaju kule i gradove, dok Monstat čuva narod od statistike do postizbornog miholjskog ljeta. Dok narod čeka da po Crnoj Gori niknu novi hoteli i putevi, po Instagramu vaskrsavaju bivši kumovi željni promjena i vladavine prava. Kao u kakvom istorijskom spektaklu, progovara nijem i budi se depresivan da zatraži promjene i oprost od boga i naroda.

Dok bivši glavari u Instagram kameru pričaju memoare, profesor političar obilazi crkve i manastire po Crnoj Gori kao na srednjoškolskim ekskurzijama, dok mu nove partijske kolege trguju cipele za gaženje bezbožnika. Jake liderke obilaze pijace po Crnoj Gori, ali ovog puta ne mijese pite. Dive se cvijeću i dijele biračima savjete o uticaju politike na ljepotu. Po oprobanom receptu „mirotvorci“ obilaze Crnu Goru, svađaju se s policijom i čašćavaju građane hladnim sokovima i cegerima. Crno-bijeli objavljuju pisma podrške evropskih poslanika, dijele maramice za dezinfekciju i saopštenjima demantuju stranačke funkcionere nevješte s istorijom. Manjine opet sanjaju mjesta po administraciji i pozivaju dijasporu da im pomogne u ostvarenju snova. Ivan se divi crnogorskom kršu i šumama i sa strahom čeka brojanje glasova ispod Prokletija.

U međuvremenu teren prepoznaje prave Crnogorce što zaobilaze litije čak i kad lajkuju po Facebooku. Dok im po kancelarijama kradu hemijske, partijski čuvari štikliraju srećnike koji se u septembru mogu nadati prvom radnom mjestu ili bar sačuvati postojeće kad krenu sistematizacije. Kao nekad cetinjski tajnovidac Paju i Sinđu, ispituju bududuće glasače jesu li spremni dati svoj i glasove porodice i ponijeti zastavu kad krene pobjedničko slavlje. Partijski kadrovi prave softvere za provjeru potpisa, dok im informatici manje vične kolege popisuju sigurne glasače. Na osnovu štikliranih spiskova, kao i uvijek pred izbore, po ministarstvima i državnim firmama piše se horoskop za administraciju u kojem simpatizerima opozicije retogradni Merkur ulazi u 12. kuću posla. Koničke brigade spremaju toplomjere za provjeru nezvanih izbornih gostiju, a partijski koordinatori motivacione govore za glasače koji se plaše epidemije na biračkom mjestu. VD tužioci uživaju u zasluženom odmoru, dok sudije-kaubojke propinju konje na dvije noge i preskaču planinske potoke ko plitak Ustav.

A onda će se završiti izborna bajka i početi postizborna sapunica s najavom zimske socijalne drame. Vladajuća koalicija postaće široka kao zagrljaj oca nacije, opozicija će prvo progoniti mangupe u svojim redovima, pa tražiti zaboravljene izborne reforme. Crkva će dobiti svoj poslanički klub, u parlamentu ćemo gledati performanse provjerenih skandal-majstora i pitati se kako da opremimo djecu za okašnjelu školsku godinu. Vratićemo maske na postiđena lica i moliti sve svece NKT-a da nas opet ne zatvore u kuće prije spremanja zimnice i slava. Za to vrijeme crnogorska demokratija će se oporavljati od još jednog izbornog udara i čitati izvještaje stranih posmatrača. Glavari će državi jačati nacionalni imunitet pred novi krug protesta, a mi ćemo se praznog stomaka pitati zašto u avgustu ne zaokružismo nikog. Čuće nam se bar prazan stomak, kad su usta ionako nijema.

( Samir Kajošević )