Zapostavili smo one kojih više nema

Pozitivna, nasmijana, optimistična, riječi su kojima pjevačicu Tanju Jabučanin opisuje njen prijatelj, takođe muzičar Luka Radović. Prekjuče se navršilo šest godina od Tanjine smrti, ali Radović koji je od početka svoje karijere bio uz nju, svoju prijateljicu i saradnicu ne zaboravlja.

“Tanju pamtim kao velikog prijatelja, duhovitu osobu, bez dlake na jeziku i kad su u pitanju društvena dešavanja, ali i kolege. Bili su mi dragocjeni savjeti koje mi je davala kao tada mladoj osobi koja je počinjala svoju karijeru. Pamtim je i kao velikog optimistu, posebno zbog njene bolesti koja je 10 godina bila prisutna i po tome što o toj bolesti nikad nije pričala u negativnom kontekstu, već kao da se to dešava nekom drugom. Mislim da su je upravo taj njen pozitivni duh i ludačka energija držali u životu posljednju deceniju”, priča za “Vijesti” Luka Radović.

Crnogorski izvođači su zapostavljeni kad su u pitanju radio i TV stanice, pa se rijetko mogu čuti pjesme čak i preminulih muzičara.

“Posebno smo zapostavili one kojih više nema. Rijetko se mogu vidjeti njihovi spotovi ili snimci sa festivala na televizijskim kanalima, a i pjesme se rijetko puštaju na radio-stanicama. Mislim da bi država trebalo da umjetnike koji su posljednjih decenija prošlog vijeka počinjali karijeru i to u periodu kada je bilo teško nešto stvarati, kroz neka sjećanja, video-zapise iz studija, spotove, snimake sa festivala da ih ‘drži među nama’. Što se tiče radio stanica, pjesme ‘Žena koje nema’, ‘Zidovi ćute’ i ‘Niti od sna’ sam nekoliko puta imao priliku da čujem, posebno na državnom radiju”, ispričao je Radović.

Za Tanju kaže da je bila pozitivna, ali nekad i ishitrena u reakcijama.

“Sve je to u granicama normale, to je taj duh Cetinja jer smo žustriji u reakcijama. Ali, bila je pravi prijatelj, duhovita, Cetinjanka starog kova i onog vremena kad je bio pravi taj mangupluk sa ulica. Uvijek je bila tu da pomogne, ne samo kad je u pitanju posao”, prisjeća se Radović, i dodaje da je kao koleginica bila veoma zahtjevna.

“Imala je istančan ukus, voljela je mediteranski zvuk, posebnu dinamiku pjevanja koju ja u početku nijesam imao, jer sam počeo da se bavim rok muzikom, pa joj je to bilo, kako mi je jednom prilikom rekla ‘glasnije nego što bi trebalo’. Bila je profesionalna i zanimljiva, jer je jedna od rijetkih koja je u Crnoj Gori njegovala taj mediteranski zvuk u vijeme kad je bila aktuelna dens muzika. Uvijek je pažljivo birala saradnike i pjesme koje su bile drugačije u odnosu na to što je tržište nudilo, u randu nekadašnji hitova sa San Rema”, prisjeća se Radović.

Saradnja sa Tanjom brzo je prerasla u druženje, a onda i u prijateljstvo pa su dosta vremena provodili zajedno, ali i nastupali. Kad je u pitanju njen privatni život, rado se sjeća situacije kada je Jabučanin polagala vozački.

“Tanja je kasno položila vozački, sa nekih 40-ak godina je počela da vozi i u vrijeme kad je polagala vožnju i tekstove sjedjeli smo kod nje kući i prolazili sve te stvari. Znala je da sjedne u fotelju koja je bila u tom trenutku za nju sjedište auta, a sa nekom kašikom ili kutlačom je vježbala kako da na mjenjaču mijenja brzine. To mi je uvijek bilo smiješno, i kad sam ja polagao vozački isto sam to i sam radio kući i naravno sjetio se Tanje”, sa sjetom priča Radović.

Njihova saradnja počela je 2007. godine, a već godinu dana kasnije zajedno su pjevali na Pjesmi Mediterana. Čak su i nekoliko ljeta radili zajedno. “Kad smo išli u Risan da pjevamo 2007. godine, preko dana smo vježbali repertoar, a slobodno vrijeme smo koristili za plažu. Sjećam se jednog dana nakon probe otišli smo na kupanje, a kako Risan ima mjesta gdje se lovi riba i gaje školjke, kako smo plivali plivali smo leđno i rukom sam udario u jednu bovu koja je bila malo više ispod vode. Ja sam viknuo misleći da je neka velika riba, ali Tanja je mnogo brže isplivala na obalu od mene. To smo često prepričavali do kraja njenog života, kako niko brže nije isplivao od bova do plaže. Da je neko štopao bilo bi za malo pa srušen rekord”, tvrdi koz smijeh Radović.

Pričajući anegdote koje ga vezuju za sugrađanku kaže da svako društvo ima te neke slične priče.

“Sjećam se i situacije kad smo takođe pjevali na primorju zajedno. Kako je Tanja bila nevjerovatno uredna, po ulasku u apartman koji smo dobili odmah bismo počeli da čistimo, i tek bismo se raspakovali kad je soba bila potpuno dezinfikovana. Nakon generalke, došlo je vrijeme da se spremamo za svirku, a ja sam u šali Tanji tražio Domestos da operem zube. Mislim da jedino što kad bismo otišli negdje nijesmo čistili domestosom i asepsolom upravo su bili zubi, tako je i nastala ta andgdota”, prisjeća se Radović.

( Marija Vasić )