Korona je i sociološki eksperiment

Korona jaše i dalje. Hrvatska je u srijedu oborila vlastiti rekord, čak 358 naših sugrađana negdje je zakačilo virus. A kada se gleda trend, ne bi bilo nimalo iznenađujuće da sljedećih dana budemo svjedoci još gorih rezultata. A kiše jesenje i boravak u zatvorenim prostorima tek su pred nama. Dobra je stvar to što se turistička sezona kako-tako privela kraju i ipak nije doživjela totalni debakl.

Kao i puno puta dosad, s negativnim brojkama prednjači Splitsko-dalmatinska županija. (...) Najlakše bi sada bilo za sve okrivljavati kolerični dalmatinski temperament, što je čest manirizam koji rabe mediji kada analiziraju regionalnu raširenost koronavirusa. Moguće je da u tome postoji djelić istine, ali među faktore treba svakako ubrojiti i turizam, ma koliko on podbacio na južnom Jadranu, te otvorenost granice prema susjednoj državi.

Opasno jest i to što se brojke penju u nebo u manje od dva tjedna do početka nove školske godine. Zasad se čini da će djeca uz raznorazna ograničenja i mjere opreza ipak biti u svojim klupama. Ali ako se ovaj trend nastavi ili čak pojača, lako je moguće da će djeca opet morati provoditi pet-šest sati dnevno za kompjutorima prateći nastavu i pišući zadaće. I naravno, radeći neizbježne i u ovoj situaciji potpuno nepotrebne powerpoint prezentacije na kojima se nažalost i dalje inzistira. Svaki će se osnovnoškolac kada odraste s užasom sjećati proljeća 2020. Četiri zida i računalo. Bez interakcije s prijateljima, osim preko raznih elektronskih naprava.

Po svemu sudeći, u ovom i ovakvom poluizvanrednom stanju živjet ćemo još barem sljedećih šest mjeseci. Toliko će, barem tako kažu ugledni hrvatski epidemiolozi, trebati da cjepivo bude dostupno najširim krugovima stanovništva. Svjetske farmaceutske tvrtke i znanstveni centri navodno su praktički zgotovili cijeli posao. Ostaju još samo završne faze testiranja kako bi bilo potpuno sigurno da se cjepivo može primijeniti na građane. Istina, neki znanstvenici spominju i najcrnji scenarij, da bi korona mogla biti nešto kao AIDS, bolest za koju nema ni cjepiva, a jedini je pravi lijek izbjegavanje rizičnog ponašanja. Ali to se ipak, ovako laički gledano, više čini kao izdvojeno mišljenje. Većina stručnjaka govori o tome da smo na korak do efikasnog cjepiva i da se trebamo još samo malo strpjeti.

Tamo negdje sredinom proljeća sljedeće godine mogli bi ponovo početi slobodno ići na utakmice, koncerte i kazališne predstave. Voziti se javnim prijevozom bez straha da bi ti netko mogao zakašljati ravno u lice. I, tko baš to zaista voli, ići u narodnjačke i noćne klubove. I raditi tulume za puno ljudi. Da ne spominjemo svadbe. Kako stvari izgledaju i što govore oni kojima treba vjerovati, tamo negdje u svibnju i lipnju 2021. mogli bismo tako živjeti. A dotad, pamet u glavu. Nosite maske, držite socijalnu distancu i izbjegavajte klubove. Ostanite zdravi do tuluma koji bi trebao započeti u proljeće. A usput olakšajte dotad život sebi i ljudima oko vas. I pokušajte napraviti sve da se zaustavi rast novozaraženih, a djeci omogući da izbjegnu još jednu teror-sesiju koja se zove online škola.

Stanje u kojem ćemo dočekati cjepivo pokazat će kakvo smo društvo. I to će biti neka mjera naše civiliziranosti i sposobnosti da našim ponašanjem ne ugrožavamo druge. Mogu i Stožer Civilne zaštite i Hrvatski zavod za javno zdravstvo i njihovi čelni ljudi biti ovakvi i onakvi. Ali na kraju krajeva, krajnji se ishod cijele ove situacije ne odlučuje u Stožeru i HZJZ-u, bez obzira na njihovu stručnost i dobru volju. Odlučuje se na terenu. U trgovini, tramvaju, autobusu, kafiću, noćnom klubu. Korona epidemija jedan je veliki eksperiment. I to ne samo u zdravstvenom smislu, gdje se svijet nakon sto godina ponovo suočava s opasnom pandemijom. Ovo je i svojevrsni sociološki eksperiment. On će razotkriti i kvalitetu raznih društava. Njihovu razinu odgovornosti, međusobnog povjerenja i solidarnosti. I u krajnjem smislu njihove elementarne uljuđenosti.

(novilist.hr)

( Zlatko Crnčec )