Popadić: Opstaće i Rudnik i Termoelektrana, jer su potrebni

Više od 95 odsto proizvodnje Rudnika usmjereno za potrebe Termoelektrane Pljevlja, tako da ako se želi sačuvati termokompleks u Crnoj Gori, a nesporno želi, mora se sačuvati i Rudnik. Potpisivanjem petogodišnjeg ugovora je poslat jasan signal da je prepoznata važnost termokompleksa i da su interesi obje strane zaštićeni i kratkoročno i dugoročno”, kazao je u razgovoru za “Vijesti” izvršni direktor pljevaljskog Rudnika uglja Slavoljub Popadić.

• Zašto sa EPCG potpisujete petogodišnji ugovor o isporuci rude za TE Pljevlja kojoj je vijek trajanja još tri godine ili 20.000 sati?

Značaj termokompleksa za potrebe crnogorske energetike je neupitan, tako da nema dileme da će TE Pljevlja nastaviti da radi i poslije perioda koji pominjete. EPCG priprema model ekološke rekonstrukcije koji će elektrani omogućiti da radi još najmanje 20 godina. Ugovor sadrži klauzulu kojom se reguliše pitanje ekološke rekonstrukcije i zastoja u vezi s tim pitanjem. Iz moje perspektive ugovor je pripremljen na visoko profesionalan način i jednako je dobar za obje strane.

• Da li je kupovina nove Caterpillarove opreme u iznosu od 13 miliona eura dovoljna za otvaranje novog rudnika?

U pljevaljskom ugljenom basenu zasigurno ne. Uslovi eksploatacije u Pljevljima su izuzetno kompleksni i u ovom periodu se Rudnik nalazi u najskupljoj fazi eksploatacije od početka postojanja.

Mi ćemo samo ove godine uložiti preko 14 miliona eura u obnavljanje dijela mehanizacije i izgradnju neophodnih rudarskih objekata i infrastrukture.

Koliko je 13 miliona koje pominjete malo ilustrovaću nespornim činjenicama iz procjene vrijednosti osnovnih sredstava iz 2017. godine, koju je za potrebe Rudnika uradila renomirana kompanija KPMG, jedna od najpriznatijih u svijetu po ovom pitnaju. Dakle, po toj procjeni, novonabavljena vrijednost opreme koja sada funkcioniše u Rudniku bi iznosila oko 73 miliona eura.

Površinska eksploatacija je jako skupa, pored rudarske mehanizacije neophodno je imati i hale za održavanje opreme, drobilane, postojenja, objekte za zaposlene i opremu, zemljište. Da ne bude zabune, troškovi otvaranja i eksploatacije novih ležišta bi bili još skuplji od aktuelnih troškova eksploatacije, tako da računati da je 13 miliona eura dovoljno da se u uslovima površinske eksploatacije u raspoloživim ležištima pljevaljskog basena realizuje oko 1,6 miliona tona uglja godišnje su daleko od realnih. Volio bih da svi oni koji simplifikuju rudarstvo i kapacitete Rudnika uglja, dođu u Pljevlja, i zajedno sa nama obiđu i vide kako sve to izgleda. Siguran sam da bi, kao i brojni prije njih, promijenili mišljenje.

• Radnici strahuju od vaše najave da će se cijena uglja za TE u periodu do 2025. smanjiti sa 25 na 16 eura?

Ovdje se radi o pogrešnoj interpretaciji cijena. Ni ja, niti bilo ko iz rudnika nikada nismo rekli da će prodajna cijena pasti na 16 eura, jer bi to bilo i nelogično i neposlovno. Ono o čemu smo govorili jeste da je strateški plan Rudnika da smanji troškove proizvodnje, tj. da proizvodnu cijenu dovede na nivo oko 18 eura po toni, što je u skladu sa Fichtner Studijom.

Dakle, pričamo o cijeni po kojoj će Rudnik biti u stanju da proizvede ugalj. Kolika će biti prodajna cijena zavisiće od mnogih faktora, prije svega od cijene uglja i struje na tržištu, tj. u krajnjem od pregovora sa kupcem, u ovom slučaju sa EPCG. Naravno, interes Rudnika je da cijena bude što veća, i obratno interes EPCG je da cijena bude što manja, međutim kompromis se mora naći, kao što smo ga i sada našli. Radnici Rudnika su dobro upoznati sa ovom pričom i ne strahuju, jer znaju da zajedno radimo na smanjenju proizvodne cijenu, i da to ide kako treba.

• Šta to treba konkretno da uradi Rudnik da bi se postigla ta željena proizvodna cijena uglja?

Mora se uporno raditi na podizanju ukupne efektivnosti i efikasnosti, kratkoročno i dugoročno. To kratkoročno znači, da moramo provesti neophodne optimizacije u korišćenju i održavanju rudarske mehanizacije i infrastrukutre, i smanjiti troškove na svim nivoima.

Intenzivno radimo na smanjenju troškova goriva, maziva, struje, vode, rezervnih djelova, eksploziva i slično, to ide dobro i rezultati su vidljivi. Dugoročno gledano, moramo promijeniti tehnološki model rudarenja i naši razvojni timovi rade na tome. To konkretno znači da analiziramo mogućnosti korišćenja kontinualnih sistema otkopavanja, pokretnih drobilica, glodalica i trakastih transportera u različitim fazama eksploatacije i uglja i otkrivke. Naš cilj je da proizvodna cijena do kraja 2026. bude na nivou od oko 18 eur/toni i mislim da je to dostižno.

• Znate li šta je to toliko tajno i nepoznato u procjeni vrijednosti akcija Rudnika, zbog čega se na njenu objavu od EPCG kao naručioca čeka već četiri mjeseca?

Složićemo se da je ovo pitanje za EPCG, ali i da je vrlo kompleksno. Ta kompleksnost proističe ne samo zbog složenosti procjene Rudnika kao krupnog privrednog subjekta, već i zbog složenosti projekcije budućeg rada TE blokova u Pljevljma. Rudnik je pravovremeno dostavio sve tražene podatke.

Nije bilo nikakvih uslovljavanja u vezi sa cijenom akcija Rudnika

• Zašto ste prekjuče otkazali prvu tačku dnevnog reda Skupštine Rudnika, i šta je zaključeno po pitanju druge tačke u vezi sa ponudom A2A i Aca Đukanovića da EPCG prodaju akcije u Rudniku?

Prva tačka je otkazana jer je u međuvremenu (tj. nakon zakazivana XXVIII vanredne sjednice Skupštine skcionara RUP-a) sa predstavnicima EPCG usaglašen i na nivou dvaju odbora direktora usvojen petogodišnji Ugovor o isporuci uglja, čime je prestala potreba da Skupština akcionara društva posreduje po ovom pitanju. Donošenje Odluke o prodaji uglja za potrebe TE Pljevlja je po Statutu Rudnika uglja AD Pljevlja, u nadležnosti Odbora direktora.

U vezi s drugom tačkom, Skupština je dala smjernice Odboru direktora za sačinjavanje obrazloženog mišljenja o uslovima, vrsti i visini naknade za preuzimanje Rudnika uglja, ukoliko Odluka o objavljivanju javne ponude za preuzimanje bude usvojena od Skupštine akcionara EPCG. Smjernice su date u pet tačaka, zasnovane su članu 29. Zakona o preuzimanju akcionarskih društava i njihova jedina ambicija je da se u slučaju davanja ponude od strane EPCG, pripremi mišljenje o ponudi, na način koji će akcionarima pomoći u donošenju odluke o eventualnoj prodaji akcija. Odluka ne sadrži nikakva uslovljavanja , nikakve cijene i slično, tako da su informacije u medijima, u kojima se pominju prijedlozi o neprihvatanju cijene ispod 6,5 eura, proizvoljne i netačne.

( Milorad Milošević )