Iz porodice neskijaša do Olimpijade
To što Pljevlja nemaju skijalište, niti skijaški klub, nije omelo Pljevljaka Eldara Salihovića da bude najbolji crnogorski smučar
Najbolji skijaš Crne Gore Pljevljak Eldar Salihović za narednu takmičarsku sezonu priprema se na glečerima u Austriji i Švajcarskoj, gdje je skijanje moguće tokom cijele godine.
Kondicione pripreme obavlja na gradskom stadionu u Pljevljima, trim-stazi u gradskom parku i ostalim sportsko-rekreativnim terenima u gradu.
“Takmičenja počinju u decembru ove godine. U pitanju su takmičenja FIS ranga. Sljedeće veliko takmičenje za koje se spremam je u februaru 2021. godine - Svjetsko prvenstvo u italijanskoj Cortini d’Ampezzo”, ističe dvadesetjednogodišnji mladić, student druge godine studija primijenjene psihologije na Fakultetu primijenjenih nauka UDG-a.
Ističe da su mu, osim skijanja, studije glavna aktivnost i da smatra da je primijenjena psihologija perspektivna, posebno kada je riječ o psihologiji u sportu.
“Volio bih da, prvo kroz svoju sportsku karijeru, naučim što više, a kasnije da mogu svoja iskustva i sve ono kroz šta sam prošao kao sportista da prenesem mladim i telentovanim ljudima. Obično, ono što dijeli vrhunskog sportistu od prosječnog jeste psiha, i često je potrebno ne toliko mnogo razgovora da prosječan sportista uvidi kako je moguće biti najbolji”, kaže Salihović.
To što Pljevlja nemaju skijalište, niti skijaški klub s aktivnim članovima sem njega, nije bila prepreka za ostvarivanje značajnih rezultata s obzirom da je riječ o individualnom sportu.
“Mislim da je važnija upornost, kao i velika podrška porodice, nego institucija. Ovo kažem jer je većina najboljih skijaša svijeta upravo na ovakav način došla do vrha. U Austriji, skijanje je nacionalni sport, i postoji hiljade skijaša, ali su najbolji bili oni ‘najindividualniji’, odnosno oni koje nije vodila institucija poput kluba, već upornost porodice”, ističe Salihović.
Priča da je počeo da skija sa pet godina, ali da je tek kroz godinu ili dvije zavolio taj sport.
“Naučio sam da skijam na Durmitoru. Išli smo na izlete na Žabljak i otac me je pitao da li mi se sviđaju svi oni skijaši koji su skijali na stazi, i da li bih želio da probam... Rekao sam da mi se sviđa i to je moj prvi susret sa skijama uopšte. Takođe sam neke od prvih koraka započeo i na odlagalištu Rudnika uglja, popularnoj Kipi, jer je tu tada bila neka vrsta skijaške škole. Svakako, bez skijališta ili ski-lifta, ali mi je tada to bilo interesantno. Relativno brzo ovladao sam osnovnim tehnikama, a tata je krenuo da podržava taj put. On mi je na neki način i prvi prenio ljubav prema ovom sportu. Kasnije sam upoznavao sve više trenera i vršnjaka koji su se bavili ovim sportom, i na neki način je svako od njih doprinio sve većoj ljubavi. Prvi trener bio mi je Ratko Vujičić sa Žabljaka, bivši reprezentativac Jugoslavije. On je prvi koji je sa mnom ozbiljnije radio. Danas sarađujem s nacionalnim timom, Rajkom Kosićem, dok je i dalje tata glavni trener, ili ‘šef’”, navodi najbolji crnogorski skijaš.
Niko prije njega u porodici nije znao da skija.
“Na neki način sam eksperiment porodice u tom sportu, probali smo da vidimo koliko ćemo daleko stići”, istakao je Salihović koji se takmiči u slalomu i veleslalomu.
Njegov najveći uspjeh je odlazak na Olmpijske igre, što je san svakog sportiste.
“Uspio sam 2018. godine, u Južnoj Koreji, i bio 64. u veleslalomu. Na seniorskom Svjetskom prvenstvu u švedskom Areu sam bio 42. takođe u veleslalomu. Ovo su sva seniorska takmičenja na koja sam najviše ponosan. Osim njih, tu su i Olimpijske igre za mlade u norveškom Lilehameru, gdje sam bio 33. i evropski olimpijski festival za mlade u turskom Erzurumu, gdje sam postigao jako dobro 10. mjesto. Ovako velika takmičenja - festivali, olimpijske igre i svjetska prvenstva su ono što obilježi rad jednog sportiste. Kako godišnje imam između 20 i 30 takmičenja, nižeg ranga, za očekivati je da su tu i mnogobrojne medalje, pehari koji su uvijek dragi, ali manje dragi nego slike nadmetanja s najboljima na svijetu u nekom sportu”.
Tvrdi da je skijanje izuzetno skup sport, zbog čestih putovanja, treninga i takmičenja u inostranstvu, najčešće u alpskim zemjama, kojih godišnje ima i do 150 dana.
“Primjera radi, par skija košta i do 1.000 eura u maloprodaji, a godišnje jedan skijaš iskoristi i do 6 pari. Kada su troškovi bili manji, u mlađim kategorijama, tu su bili majka i otac koji su plaćali većinu troškova. Sada imam veliku podršku od Opštine Pljevlja i crnogorskog skijaškog saveza koji snose gotovo sve troškove.”
Salihović ističe da trenutno u Pljevljima nema talentovane djece koja se bave skijanjem.
“Koliko mi je poznato, djece koja skijaju ima, ali je to na vrlo rekreativnom nivou. Svakako da je to pozitivno za djecu, da vježbaju, nauče i uživaju u ovom lijepom sportu, ali za nešto više je ipak potrebna mnogo veća ambicija i inicijativa.”
( Goran Malidžan )