Šta treba činiti

U nedelju su za desetine procenata bili brojniji građani koji jasno traže suštinske promjene i slobodu. Razlika između prebrojanih 50,54% koje su osvojile naše tri koalicije i stvarnih preko 60%, leži u karakteru zarobljene države i izbornom inženjeringu. Režim je i do sada više puta gubio, međutim, mahinacijama i golom silom otimao je i prisvajao pobjedu. Ovaj put (za sada) nije uspio. Razlika je bila velika. Uz to, ovaj istorijski događaj desio se gospodski, olovkom.

Od 206.150 zvaničnih pobjednika, čija je zasluga najveća, da li crkvenih velikodostojnika ili prvih ili osamdesetprvih na listama ili nekih trećih ili stotih, nije ni bitno. Za mene su junaci oni koji su ostali bez kore hljeba ali su odoljeli pritiscima i glasali za slobodu. Nije bitno ni ko je bio brojniji, da li oni koji su od 90-ih sanjali slobodnu Crnu Goru i „krvarili“ za nju ili oni koji su ostvarenje tog ideala gledali u savezu sa Srbijom, ili pak oni koji su diskriminisani tokom ovih 30 godina, ili oni kojima je uskraćena ovozemaljska ili duhovna sloboda. Nije ni bitno koji događaj je artikulisao, akumulirao, objedinio i nadgradio svu pozitivnu energiju, prvi ili deseti protest, šatori ili litije, događaji u Skupštini ili van nje, „državni udar“, „pranje novca“, progoni, torture, ubistva, pljačke, organizovani kriminal, skandali ili besperpektivnost. I korona, umjesto da bude adut vratila se režimu kao bumerang.

Jedino je važno da se prvi put izvojevana smjena vlasti i pobjeda nove većine mora sačuvati mirnim putem, pretočiti u stvarnu slobodu i optimalnu perspektivu za sve građane. To treba učiniti brzo, sveobuhvatno i principijelno. Neće biti lako. Predstoje nam teški dani, velika i brojna iskušenja koji će suštinski odrediti budućnost Crne Gore.

Demontaža zarobljene države, partitokratske vladavine, kriminogenog, korumpiranog i autokratskog režima, policijskog aparata, tajnih i javnih službi, oslobađanje institucija zahtijeva veliki napor i spremnost na ličnu žrtvu.

Sklanjanje „nevidljivih ruku“ Đukanovića, brojne kriminogene bratije i tajkuna od uticaja zahtijeva veliku odvažnost.

Izgradnja profesionalnih institucija, posebno policijsko-tužilačko-sudskog aparata, ogroman je neimarski poduhvat.

Revizija tridesetogodišnje prošlosti, poništenje štetnih ugovora, preispitivanje porijekla imovine i lustracija, osnova je na kojoj se jedino može graditi moralna, napredna i razvijena Crna Gora.

Nova ekonomska politika zahtijeva radikalne promjene u svim segmentima bilo da su u pitanju transformacija i osnivanje institucija, reforma finansijskog sektora, fiskalne, poreske i socijalne politike, ili reforme u svim sektorima od održivog turizma do reindustrijalizacije.

Oblasti nauke, obrazovanja, kulture i zdravstva moraju se reformisati i redefinisati da dobiju na značaju i kvalitetu. Eksplicitno tvrdim da politika u ovim sektorima ne smije da stanuje.

Evropske integracije, po novoj metodologiji, naša su glavna magistrala po kojoj moramo da „brodimo punim jedrima“. Da otklonimo sve primjedbe iz poslednjeg „non-papera“. Cilj prvog mandata reformske vlasti mora biti srednjoevropski razvijena Crna Gora i punopravno članstvo u Evropskoj uniji. Crnogorska evropska magistrala prolazi kroz susjede, dovoljno je to znati i gajiti dobar odnos sa njima.

Dinamičan ekonomski rast mora biti značajan i dugoročno održiv, sa konkurentnom privredom i proizvodima visokog tehnološkog sadržaja. Samodovoljnost i suficit moraju biti rezultat nove ekonomije.

Socijalna pravda mora biti osnova za ostvarenje glavnog cilja - države socijalnog blagostanja.

Profesionalni mediji, NVO sektor, slobodan univerzitet oči su, korektor i putokaz demokratskog hoda i otklon od svih devijacija.

Slobodni izbori i smjenjivivost vlasti preduslov su stvaranju funcionalne države.

Pravci razvoja Crne Gore i reforme moraju biti u saglasju sa novom zelenom politikom Evropske unije i svih šest sektorskih politika.

Jedinstvena formula za izgradnju slobodne, prosperitetne države ne postoji. Svako na svoj način gradi svoju društvenu zajednicu. Takvu Crnu Goru niko nam neće donijeti, čak ni EU. To moramo završiti mi. Iskustva i dobre prakse postoje, podrška takođe, međutim sve je na nama. Posebno danas, kada se svjetski poredak redefiniše, kada su geopolitički interesi nepredvidivi, odsustvo empatije izraženo, globalni izazovi ogromni, kada se ne zna što donosi novi dan posebno u doba pandemije, kada i sama EU pokušava da se konsoliduje.

Istorijsku tranziciju ka slobodnom i bogatom društvu mora sprovesti politička, i intelektualna elita uz najširi konsenzus. Poslanici su ti na koje su građani prenijeli svoj suverenitet i oni tu odgovornost ne mogu prenijeti nikome. Intelektualna elita može i treba da participra u reformama, ali odgovornost je na političkoj eliti.

Neophodna nam je široka parlamentarna koalicija, posebno zbog građanske, multietničke i multikonfesionalne Crne Gore. Na nama je da pomirimo i uvežemo Crnu Goru da bude država svih nas. Vlast bi činile tri pobjedničke koalicije i manjinske partije. Među manjinama mnogo je mojih iskrenih prijatelja. Razgovarao sam sa visokim funkcionerima manjinskih partija, raduje ih ta pružena ruka da zajedno gradimo Crnu Goru. Zato režim faišističkim napadima na pojedince i džamije, te gebelsovskom propagandom na tzv. javnom servisu pokušava da osujeti taj istorijski savez. Odsustvo reakcije nadležnih potvrda je ovih tvrdnji.

Program rada reformske vlade sadržan je u našem programu od 707 mjera, u brojnim rezolucijama, deklaracijama i reformskim zakonima koje smo već procesuirali u Skupštini. Raduje me što je on u saglasju sa vizijom drugih političkih činilaca.

Ubijeđen sam da buduća vlada treba da nosi prefiks reformska a ne ekspertska i da bude sastavljena i od kompetentnih političara i od nezavisnih stručnjaka, na jasnim principima a sve zbog demokratskih načela, odlučnosti, kompetentnosti i efikasnosti. Uostalom, biti političar ne isključuje biti i stručnjak. Naprotiv. U prvom ešalonu, za nosioce najodgovornijih funkcija potrebno nam je više od 100 pojedinaca. Po dubini još i više. Lično želim i hoću da učestvijem u reformskoj vladi, da sprovedem u djelo sve što sam godinama govorio i što znam. Moje reference i iskustvo me obavezuju. U politici nijesam zbog uhljebljenja već zbog Crne Gore. Zbog nje sam se i vratio. Sve drugačije bila bi izdaja i kukavičluk. To žele i mnogi kompetentni pojedinci iz naše partije i koalicije. Zbog odgovornosti participaciju u budućoj vlasti moraju uzeti lideri i funkcioneri ostalih konstituenata.

Ovo je pobjednička varijanta. U suprotnom, desilo bi se već viđeno ili još i gore, i neminovan bi bio građanski bunt. „Krečenje đukanovićevske Crne Gore“ ili „petardu u mulju“, ne smijemo dozvoliti. Hitno treba da se sastanu lideri i nosioci lista, da definišu odbranu pobjede, odgovore na izazove, aktivnosti, platformu i sastav reformske vlade. Vrijeme curi, režim se konsoliduje, postoji opasnost da se brišu važni podaci i iznosi novac, postoji opasnost i od velikih nereda, kriminalci postaju sve agresivniji.

Crna Gora mora pobijediti. Istorijski momenat se ne smije propustiti. Nada građana se ne smije iznevjeriti.

Autor je zamjenik predsjednika PzP-a i poslanik u Skupštini Crne Gore

( Prof. dr Branko Radulović )