KOMENTAR NEDJELJE
DPS još sanja
Da je Crna Gora zrelo političko društvo, ćutanje međunarodne zajednice na izborni rezultat ne bi bilo tema. Svakom bi bilo jasno da zapad pušta Đukanovića i DPS niz vodu nakon nedavne ocjene Fridom hausa da je Crna Gora “hibridni režim“, evropskih nalaza da je primjer zarobljene države, neuspjele politike proširenja i pada na svim ljestvicama uticajnih međunarodnih organizacija
Da Crna Gora nije primitivna politička zajednica, kakvom je dominatno načinio DPS, Đukanovićevo priznanje poraza ne bi bilo vijest.
Vijest bi bila skoro pa protokolarna - da je Đukanović čestitao pobjednicima. Da je Crna Gora demokratsko društvo, Đukanović ne bi ni došao u situaciju da se u izbornoj kampanji, sa pozicije predsjednika svih građana, obraća isključivo pristalicama vladajuće partije.
Niti bi, sa 11 mandata zaostatka u odnosu na konkurenciju, iz štaba DPS-a slao anestezirajuće poruke svojim biračima. Ovoga puta ćuškajući onoga kome je to pripadalo - nosioca izborne liste, Duška Markovića.
Niti bi manipulativno u pomenutih 40 mandata prisvajao mjesta SDP-a i manjinskh partija.
To što je SDP naknadno podsjetio Đukanovića da je odlazeća vlast sa tradicionalnim partnerima “osvojila 38 mandata i nijedan više“, ne samo da je oslabilo poziciju DPS-a, nego i otvorilo uzani prostor za dogovor nove vlasti sa SDP-om, ali i manjinskim partijama.
Prosto, Đukanović bi morao da podnese ostavku na mjesto predsjednika DPS-a.
Jer kao što je tri decenije vodio DPS iz pobjede u pobjedu, sada je isključivi krivac za poraz svoje partije.
Jednim dijelom zbog odluke da se usvoji Zakon o slobodi vjeroispovijesti i najave osnivanja crkve na partijskom kongresu, uz ignorisanje zahtjeva većine javnosti koja se protivila tom aktu.
Drugim dijelom zbog modela vladanja - endemske korupcije, zarobljavanja institucija i ekonomske pohare - kojim je u dobroj mjeri kompromitovao ideju crnogorske nezavisnosti. Umjesto da je konsoliduje, deceniju i po kasnije odnos snaga u biračkom tijelu je 54,5 naprema 45,5 odsto, čime je, iako neznatno, uspio da oslabi indipendističku opciju.
Da je Crna Gora zrelo političko društvo, ćutanje međunarodne zajednice na izborni rezultat ne bi bilo tema. Svakom bi bilo jasno da zapad pušta Đukanovića i DPS niz vodu nakon nedavne ocjene Fridom hausa da je Crna Gora “hibridni režim“, evropskih nalaza da je Crna Gora primjer zarobljene države, neuspjele politike proširenja i pada na svim ljestvicama uticajnih međunarodnih organizacija.
Đukanović i ovakav DPS kao da ne shvataju da je njihovo vrijeme prošlo. Još i prije izbora.
Zato se i organizuju skupovi podrške poraženima, upakovani u oblande odbrane državnosti.
I DPS što prije shvati da dolazi novo vrijeme, to bolje za budućnost te partije. I Crne Gore.
Kao što je za budućnost SDP-a bolje da Draginja Vuksanović Stanković podnese ostavku zbog izbornog neuspjeha.
Da je Crna Gora zrelo političko društvo, pojedinci iz opozicije ne bi ni u primisli otvarali pitanje preispitivanja nezavisnosti Kosova.
Sve i da Dritan Abazović stavi kokardu na šubaru - čime zajapureni režimski propagandisti plaše javnost - zastavu, himnu, jezik ne može promijeniti većina od 41 poslanika.
Ustav za tako nešto predviđa komplikovane procedure koje zahtijevaju dvotrećinske većine u parlamentu i tropetinske na referendumu.
Zapravo, jedina stvar od koje može da strepi suverenističi tabor je promjena crnogorskog Zakona o državljanstvu kojim bi se, s obzirom na pretpostavljeno veliki broj zahtjeva iz Srbije za dvojnim državljanstvom, značajno mogla promijeniti biračka struktura u Crnoj Gori.
Dritanu Abazoviću, Zdravku Krivokapiću i Aleksi Bečiću je pripala čast da sruše trodecenijski režim, ali da bi mogli početi konzumirati vlast potrebno je da što prije izađu sa imenom mandatara.
Brzim izborom Vlade - bila ona ekspertska ili kombinacija političko-ekspertske na čemu insistira DF, poslali bi domaćoj i međunarodnoj javnosti poruku o ozbiljnosti, i stvorili uslove za početak demontiranja sistema, počev od čelnih pozicija u policiji i ANB-u...
Čak i u slučaju da nova vlast ne potraje dugo, brzo sastavljanje Vlade i promjene u dijelu institucija doveli bi do oslobađanja bar dijela zarobljenih institucija i stvaranja ravnopravnijih uslova za sve učesnike budućih izbora. Uslijedile bi promjene u pravosuđu i mnoge druge koje traži crnogorsko društvo i EU. A da bi se obezbijedila trajnost i sveobuhvatne reforme, trojka mora da zavrijedi podršku manjina i SDP-a.
I nemaju puno vremena za gubljenje, ako žele ozdravljenje Crne Gore.
Sve drugo otvara prostor za opstrukcije i mahinacije, i ulazak u smutna vremena.
( Vladan Žugić )