Prikazala prave vrijednosti istinske prirodne ljepote

Kampanju “Normalizujmo normalna tijela” pokrenula je fotografkinja Nada Vojinović već neko vrijeme na društvenim mrežama u želji da pokaže da je normalno sve što je prirodno.

U njenoj kampanji u okviru koje je napravila mnoštvo fotografija učestvovalo je dosta “nesavršenih modela”, a uskoro će sve fotografije biti predstavljene na samostalnoj izložbi.

Vojinović se nada da se “Normalizujmo normalna tijela” neće završiti samo kampanjom u Crnoj Gori, već planira da i po regionu raširi svoju priču, ali čuje i priče mnogih drugih koji smatraju da njihovo tijelo ima neke nedostatke.

Iako kampanja traje već nekih mjesec dana, zahvaljujući Nadinoj ideji mnogi su počeli da objavljuju svoje fotografije bez filtera, pokazavši svoje mane i odupirući se lažnoj ideji “savršenog izgleda”. O svemu tome Vojinović priča za “Vijesti”...

Kako ste uopšte došli na ideju da započnete kampanju “Normalizujmo normalna tijela”? Koliko će dana trajati i kakav je koncept?

Krenula sam prvenstveno od sebe i želje da sebe napokon prihvatim ovakvu kakva jesam, kako bi i moja kćerka to uradila isto. Moja borba sa samopouzdanjem datira još od malih nogu. Višak kilograma, klempave uši i niži rast su bile moje “nesavršenosti” i često sam bila tema zadirkivanja u školi, i slušala razne šaljive komentare od okoline. Tada sam smatrala da moje tijelo nije normalno, tj. da posjeduje neke nesavršenosti koje, po nekim standardima, nisu dozvoljene - često odbijajući da se pogledam u ogledalo, jer taj odraz nije isti kao savršena tijela koja se idealizuju.

Ovu ideju već dugo nosim u sebi, ali kako je lična nijesam bila spremna da je podijelim. Inspirisana heštegom #normalizenormalbodies koji se pojavio prije godinu dana na Instagramu, napokon odlučih da izađem iz ormara i pokažem sebi, svojoj kćerki i ostalim ljudima kojima je to potrebno, prave vrijednosti istinske prirodne ljepote. Jer, normalno je sve što je prirodno. I normalan je svaki oblik tijela: malo, veliko, krupno, sitno, sa svim linijama, ožiljcima i „manama“.

Za sada smo završili prvo segment kampanje, a to je fotografisanje učesnika, krenuli smo s online prezentacijama, a sljedeći korak je izložba fotografija koja će se održati kroz 10-ak dana. Takođe, imam veliku želju da povežem Balkan ovim projektom, te prošetam do Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, fotografišem predivne ljude i čujem njihovu priču. Ali vidjećemo da li ću uspijeti da organizujem to putešestvije.

Termin “normalno tijelo” svako na svoj način tumači, šta je zapravo normalno tijelo?

Normalno je sve što je prirodno. Normalan je svaki oblik tijela, svaka veličina tijela sa svim svojim jedinstvenim karakteristikama koje nas čine ljudima, a ne robotima i robovima izmišljenog ideala. Stoga je normalno tijelo željno naše pažnje i ljubavi. Dobili smo ga rođenjem i njegova struktura nam dozvoljava da ga modifikujemo onako kako mi želimo, ali isključivo kada mi to poželimo, a ne radi drugih jer, na kraju krajeva, ono što nosimo u sebi je nešto što nas istinski pokazuje.

Žene koje su se do sada pojavile u kampanji nemaju neke veće nedostatke, uglavnom su to sitni ožiljci, strije, celulit ono s čime žene najviše i kubure. Koliko je teško ubijediti i naći žene koje su spremne da stanu pred kameru i pokažu neke svoje nesavršenosti?

Žene i muškarci. To su sve sitne fizičke “nesavršenosti” koje kriju veći problem. Nijesam željela da se fokusiram na te “nedostatke, zbog toga nisam fotografisala djelove tijela jer sam željela pokazati učesnicima koliko su, zapravo, mali ti “problemi” i koliko je veliko njihovo unutrašnje biće. Te sitnice ne bi trebalo da nas kontrolišu, jer ih možemo mijenjati ukoliko nam smetaju, a one koje ne možemo treba da prihvatimo i nosimo sa stilom. Svi učesnici su se sami prijavili i sami su birali kako žele da se fotografišu. Dala sam im slobodu da se opuste i osjete prijatno u svojoj koži, ja sam samo bila tu da zabilježim njihovu ljepotu, jedinstvenost i sjaj i da im stavim do znanja koliko su posebni.

Teško je kada izlazimo iz granica komfora, ali je ljepše kada tu granicu preskočimo i dozvolimo sebi slobodu, čak sam i ja na početku projekta imala tremu i strah. Fotografije sam odmah odlučila postaviti online jer sam željela da mnogi u međuvremenu shvate da nemaju čega da se stide, da smo u ovom svi zajedno i da svi imamo neke svoje “nesavršenosti” koje nas grade.

Gotovo da sa svih strana- bilo da su mediji ili društvene mreže u pitanju, bombarduju nas “savršenim ženama”, a većina njih upravo zahvaljujući fotošopu tako izgleda. Kakvu poruku zbog takvih fotografija stiču mlađe generacije, jer upravo većina žena komplekse vuče od malena?

Mislim da smo svi nesvjesno upali u taj začarani krug, gdje od malena počnemo ukazivati na izgled naše djece. To su prošli naši roditelji, i njihovi roditelji, i njihovi. Prosto smo postali nesvjesni težine tih riječi, tih zadirkivanja ili pošalica jer nam je takvo komentarisanje postalo kao “dobar dan”. Tužno je kada dijete od ranih godina počne razmišljati o svom izgledu i da li će biti prihvaćen u društvu, da li će ga iko voljeti takvog, šta će drugi reći o njemu i ostala pitanja. Pustimo djecu da se igraju, naučimo ih slobodi i voljenju, i prije svega želji da idu onim putem koji one žele.

Danas nekako imamo dva života - to su realan i instagram život, i nekako stičemo utisak da je instagram život počeo da nas kontroliše. Preispitujemo se konstantno kakvu ćemo fotografiju postaviti, kako ćemo izgledati, šta će drugi reći, a to najviše rade mladi jer smatraju da je tako ispravno. Sve više imamo mladih koji se bore s depresijom, ankcioznošću i otuđenošću jer se njihov izgled uveliko kosi s tim imaginarnim izgledom kojeg svi mi veličamo.

Vaše fotografije nastale su u studiju i nijeste ih obrađivali u fotošopu. Kako žene koje su učestvovale u kampanji reaguju kada ih vide i dozvoljavate li im da same biraju fotografije koje će biti objavljene na Vašem FB profilu? Kako uopšte žene reaguju na njih, s obzirom na to da smo skloni da komentarišemo jedni druge?

To je ono što sam najviše željela da vidim kada sam pokrenula ovaj projekat - njihov izraz lica, sjaj u očima i sreću kada vide sebe na ovim fotografijama. Svaki učesnik je izašao bezbrižan i s većom dozom samopouzdanja nakon fotografisanja. Dopuštala sam im da sami biraju fotografije, ali je većina prepuštala meni izbor. Najviše sam pozitivnih komentara dobila upravo od žena. Mislim da smo sve postale svjesnije patnje jedna druge jer smo shvatile da prolazimo kroz isto. Mnogi su već počeli da razmišljaju drugačije o svom izgledu i već su počeli da postavljaju fotografije bez uljepšavanja i zategnutih poza već opuštene sa širokim osmjehom.

Sve žene koje su učestvovale u kampanji imaju neku svoju priču. Koliko to “fina si, slatka si ALI” ruši samopozdanje žena?

Mnogo, ukoliko dopustimo da nas takvi komentari dotiču. Nije lagodno kada čujemo tako nešto i nikada neće biti. Stoga ovom kampanjom ne želimo mijenjati druge, već nas i način kako razmišljamo. Kada naučimo ignorisati takve komentare onda će nas sve manje doticati. Naravno da su takve sugestije bolne kad smo mlađi i kada tek počinjemo da gradimo sebe, na nama je da pokažemo mladima da su naše želje jedino relevantne i da je najbitnije kako se ophodimo prema drugima, a ne kako izgledamo.

Radeći ovu kampanju, jeste li saznali zbog čega žene najviše pate kad je izgled u pitanju? Šta im stvara najveće komplekse?

Upravo taj savršeno izvajan oblik tijela koji se predstavlja kao idealan. Sve veća upotreba fotošopa i filtera koji nam mijenjaju konstrukciju nakon čega, kad se pogledamo u ogledalu, shvatimo da nismo isti i da se ne možemo uklopiti u taj kalup. Potom - komentari okoline, pa čak i naših najbližih koji sveukupno ljuljaju naše samopouzdanje. Najveći “problemi” kod svakog pola je kilaža - veća i manja. A kod žena je izražena i borba sa celulitom, strijama, pa čak i asimetrične karakteristike pojedinih djelova tijela.

Koliko društvene mreže zahvaljući raznim filterima kvare viziju istinske ljepote?

Budući da su društvene mreže danas glavni portal za predstavljanje gotovo svega, pa tako i ličnog života, mnogi su počeli sebe upoređivati s tom, manje više, lažnom idejom. Taj stereotip “savršenog izgleda” je postao toliko normalan da je zasijenio nešto što je iskreno i prirodno. Ta ideja se idealizovala i glorifikovala kao jedina prihvatljiva solucija, te su ostala tijela, prirodna tijela zapravo, ostala u sjenci i bila predstavljena kao nezadovoljavajuća. Sve više se može primijetiti upotreba filtera, fotošopa, isceniranih poza i lažnih predstavljanja jer smatramo da je to ispravno. Činjenica je da smo svi to radili i da radimo i dalje.

Mislim da će uvijek biti onih koji će željeti tako da izgledaju i to je ok. Nije ok kada omalovažavamo ili kritikujemo nekog ako se ne uklapa u slični kalup. Nije ok kada se samo jedan oblik tijela prezentuje kao idealno. I nije ok ako želimo tako izgledati kako bi nas drugi prihvatili. Nismo fabrički podešeni i nikako ne možemo biti svi identični. Ovo tijelo je naše i na nama je da ga modifikujemo u skladu s našim željama, a usput naučiti da ignorišemo one koji ga žele mijenjati.

Ovom kampanjom nemam namjeru prozivati, samo želim podstaknuti ideju da slavimo sopstvenu jedinstvenost više nego da je se stidimo. Želim podsjetiti da možemo biti srećni u sopstvenoj koži upravo takvi kakvi jesmo - prirodni sa svim svojim prirodnim manama i vrlinama. Na kraju krajeva svako će birati kako želi da izgleda kada shvati šta mu najviše prija. I svi se moramo susresti sa sopstvenim odrazom u ogledalu, a tada je najbitnije da li smo srećni kada se vidimo takvi kakvi jesmo.

( Marija Vasić )