Slijepa i slabovida djeca u CG uskoro će moći samostalno da čitaju: "Slušaj, uči, maštaj"

Slijepa i slabovida djeca u Crnoj Gori uskoro će, poput drugih vršnjaka, moći da samostalno čitaju lektire i druge naslove, koje u okviru projekta “Slušaj, uči, maštaj” za njih ovih dana pripremaju glumica Anđela Radović i Resursni centar (RC) za djecu i mlade “Podgorica”.

Više od 50 audio-naslova, kako je Radovićeva kazala “Vijestima”, do kraja mjeseca biće objavljeno na vebsajtu Resursnog centra, a sadržaj je odabran prema Planu i programu Zavoda za školstvo za osnovne škole.

“Nažalost, kod nas još nije snimljeno mnogo naslova na ovaj način, a uz motivaciju da krajnji korisnici budu djeca, činilo mi se prioritetom da to bude literatura koja im je najpotrebnija, sve ono što je odgovarajuće njihovom uzrastu i što uče i njihovi vršnjaci u školi. Tako sam u komunikaciji sa Resursnim centrom, odnosno profesoricom crnogorskog jezika i književnosti Marijanom Antonijević, dobila i potvrdu da treba ići u tom pravcu, te smo zajedno odabrali one naslove koji su im najpotrebniji. To je zapravo literatura odabrana prema Planu i programu Zavoda za školstvo, za osnovne škole”, kazala je Radovićeva.

Među više od 50 snimljenih naslova zastupljeni su sadržaji za učenike svih devet razreda osnovne škole. Među njima su, pored ostalih, “Biljarda” Lesa Ivanovića, “Neću da porastem” i “Naočare moga đeda” Dragana Radulovića, “Bunar” Ćamila Sijarića, “Cvrčak traži sunce” Branka Ćopića, “Imanje” Nikole Lopičića, “Ženidba kralja Vukašina” (narodna epska pjesma), basna “Kornjača i zec”, “Bobilj i Druškan” Sergeja Jesenjina, Andersenovo “Carevo novo odijelo”, “Proljeće” Vitomira Nikolića...

Radović objašnjava da neke od priča sadrže i interaktivni dio sa pitanjima i kvizovima, kako bi korisnici sami mogli da učestvuju u projektu, razvijaju maštu.

“A nadam se, kroz učenje su se i zabavili”, kazala je ona.

Govoreći o motivima za ovaj projekat, kako i zbog čega je odlučila da radi na sadržajima za slijepu i slabovidu djecu, Radovićeva je kazala da svako ima pravo da čita, a da umjetnost i gluma obavezuju na empatiju.

“Svako dijete ima pravo da čita, da se obrazuje, da od malih nogu razvija svoj senzibilitet prema kulutrnim sadržajima, a ja sam zahvalna na prilici da doprinesem tome da djeca zavole poeziju, ili zavole da pišu, ili prosto otkriju neke druge svjetove u tim pričama. To je upravo i najveći podsticaj. Umjetnost uopšte, a gluma pogotovo, zahtijeva od nas da budemo nekako posebno osjetljivi prema onome što je u duši drugog čovjeka. Zato je sposobnost empatije, saosjećanja, rekla bih važna osobina dobrog glumca. Smatram da posebno zadovoljstvo u ovom poslu pruža mogućnost da svojom umjetnošću inspirišemo, dotaknemo nečije srce, a pogotovo kada možemo da nekome olakšamo život i pomognemo u prevazilaženju prepreka, koje budimo iskreni, društvo često ne primjećuje, a koje se svakodnevno nalaze pred (recimo) nekim ko ne vidi svijet onako kako ga mi vidimo”, kazala je ona “Vijestima”.

Audio knjige snimljene u okviru projekta “Slušaj, uči, maštaj”, snimljene su u Daisy formatu.

Radovićeva je objasnila i šta to znači i da li priprema sadržaja od autora zahtijeva specifična znanja i vještine.

“Daisy format je takvo audio-izdanje knjige koji osim što podrazumijeva postojanje audio-fajla, on sadrži i tekst, odnosno prilikom reprodukcije prati pisanu riječ, što omogućava lakšu navigaciju kroz samu knjigu. Mnogo ga je lakše pretraživati nego obični mp3 audio fajl; jednostavnije je vraćanje na pojedine fraze, rečenice, stranice... A da bi sve to bilo moguće, tu je bio Toni Koletić, koordinator asistivne tehnologije u RC, bez čije stručnosti ne bih mogla realizovati ovaj projekat, s obzirom na to da rad sa tim programom zahtijeva posebno znanje, a sav materijal treba prethodno i adekvatno pripremiti. Čini mi se da sam dosta i sama naučila, pa je ovo bilo svakako korisno iskustvo i za mene”, kazala je ona.

Radovićeva je i ranije radila na sličnim projektima za RC.

“Još kao student, upoznala sam se sa radom i misijom RC, kada smo moje kolege i ja, sa profesoricom Dubravkom Drakić, tamo snimali ‘Primjere čojstva i junaštva’ Marka Miljanova. To mi je još tada dalo neke ideje, i eto, srećna sam što smo danas nastavili tu saradnju, a nadam se da će je biti i ubuduće.

Takođe, snimala sam nasinhronizaciju filma ‘I, Daniel Blake’ za potrebe Saveza slijepih Crne Gore. Jako mi je drago što sam učestvovala u tom projektu, a posebno što je to jedan jako važan film kada govorimo o borbi za ljudska prava”.

Anđela je učestvovala i u kampanji Sigurne ženske kuće i snimila reklamu protiv nasilja na internetu.

“U vremenu kada su internet i digitalna tehnologija postali sastavnim djelovima naših života, bez kojih je teško i zamisliti život danas, važno je podizati svijest o nasilju koje se i te kako dešava i u virtuelnom svijetu”, poručila je glumica iz Podgorice.

Audio-knjige za slijepu i slabovidu djecu biće objavljene na vebsajtu RC (resursnicentarpg.me), ali tačan datum Radović još ne zna.

"Nažalost, još nemam tačan datum, ali ono što znam je da će to biti uskoro, a sigurno u toku ovog mjeseca”.

Projekat “Slušaj, uči, maštaj”, koji realizuje uz podršku Ministarstva kulture, primarno je namijenjen slijepoj i slabovidoj djeci, ali Radovićeva dodaje da su svi kojima je potreban dobrodošli da ga koriste.

"Štaviše, nadam se da će i ostalima biti od pomoći, s obzirom na to da taj format mnogo olakšava korišćenje audio-knjiga”.

Nije poznato koliko u Crnoj Gori ima slabovidih i slijepih. Iz Saveza slijepih i drugih organizacija godinama insistiraju na uspostavljanju registra, ali - bez uspjeha.

Izvršni direktor Saveza Goran Macanović kazao je ranije “Vijestima” da prema podacima sa popisa 2011. godine, u Crnoj Gori ima više od 14.000 onih koji imaju problema sa vidom. Savez broji oko 1.000 članova, a razliku u odnosu na podatke sa popisa Macanović je objasnio time da su među 14.000 popisanih i oni koji su rekli da imaju problema sa vidom, iako možda samo ne vide dobro dok čitaju..

Izbor i mogućnost uvijek postoje

Anđela je završila dva fakulteta, Fakultet dramskih umjetnosti na Cetinju i Pravni fakiltet u Podgorici. Kaže da je zajedničko za oba to što je naučila da u životu uvijek postoji nova mogućnost.

“Iako su naizgled dvije potpuno različite sfere, imaju i nešto zajedničko - uvijek postoji ono nešto još. U životu je nekad teško prihvatiti da ne možemo uticati na tok određenih stvari, da ih ne možemo promijeniti. Ali, u pravu uvijek postoji još neka mogućnost, još neki put koji smo možda previdjeli, nešto što daje nadu da se stvari mogu promijeniti. U glumi - takođe. Ona je bezgranično polje za igru, za preispitivanje, za traganje, za ispitivanje svojih krajnjih granica i mogućnosti. I nikad nismo postigli sve, uvijek stremimo da budemo bolji, pa i od onog jučerašnjeg sebe”, kaže ona.

Dodaje da je tako vremenom i ona otkrivala u sebi mehanizme uz pomoć kojih bi bilo moguće njegovati sve ono što donose obije profesije, a što su nekad i suprotnosti, ali, ipak, strane jedne iste medalje”.

“Sanjati i maštati, a onda i ostvarivati svoje snove”.

Knjige i časopisi i u Biblioteci za slijepe

Za slijepe i slabovide osobe u Crnoj Gori godinama literaturu obezbjeđuje Biblioteka za slijepe u Podgorici. Knjige su dostupne na Brajevom pismu, ali i CD-u, MP3 formatu, na audio-trakama. Biblioteka je izdavač i dva časopisa za slijepe i slabovide - “Glas” i “Tačka kulture”.

“Glas” se izdaje u Daisy i mp3 formatu, a “Tačka kulture” na Brajevom pismu.

Ovih dana, objavljeni su naslovi “101 dalmatinac” i “Pinokio”, snimljeni u Daisy formatu.

( Damira Kalač )