Motivi zemlje, vode i neba, ostaci arhitekture, krša, zavičaja...

Prethodnih mjeseci svjedoci smo da su političari posmatrali nas, a i mi njih (voljno ili ne), na svakom ćošku - od društvenih mreža, televizije, do šetnje gradom, a njihove parole i/ili lica mogli smo vidjeti na skoro svakom bilbordu širom Crne Gore.

I to nije ništa neobično, jer bilbord je “prostor za vašu reklamu”. No, kada bi se taj prostor, makar u najmanjem mogućem dijelu, koristio da društvu u cjelini ponudi i predstavi sadržaj kojem inače i nemaju stalni pristup možda bismo bili edukovaniji, kulturniji, s više empatije i humanosti, možda bismo oživjeli neka (zapostavljena) interesovanja, stekli nove hobije, otkrili talente, a možda bi takvi bilbordi privukli novu publiku u galerije, muzeje, pozorišta, na javne časove, rasprave...

Ipak, ono što se ovih dana može vidjeti na pojedinim bilbordima u Baru i Podgorici pravo je osvježenje, a u pitanju je svojevrsna izložba slika crnogorskog akademskog slikara Gorana Ćetkovića, vjerovatno prva tog tipa, ne samo u Crnoj Gori, već i šire, jer ovakva idejna izlagačka rješenja bi po svojoj prirodi imala velikog odjeka. Tako svakodnevni prolaznici u Podgorici, između ostalih, na Bulevaru Mihaila Lalića, u Ulici bratstva i jedinstva kod Gintaša ili u Ulici Jovana Tomaševića kod Gradskog stadiona u Baru, sada prisustvuju izložbi izabranih Ćetkovićevih djela iz ciklusa “Horizonti” koje je uzdigao na reklamne bilborde. Sve je organizovao sam, uz podršku prijatelja, kaže za “Vijesti”.

“Prilikom planiranja ove izložbe, nijesam se obraćao nijednoj opštini ili instituciji kulture, već sam projekat realizovao zajedno sa svojim prijateljima, poštovaocima moje umjetnosti. Moram istaći da je ovaj način promocije umjetnosti bio prisutan i ranije, kada su moje izložbe u pitanju. Nadam se da će biti tako i u budućnosti. Ali za pravu umjetnost, nije ni neophodno...”, ističe Ćetković.

Njegov najnoviji ciklus “Horizonti” u svojoj osnovi ima pejzaž, pa na radovima dominiraju motivi zemlje, vode i neba, kao i ostaci ruinirane arhitekture, crnogorskog krša, zavičaja, a pored ljepote pejzaža osjeća se i atmosfera prolaznosti. Za ovu priliku je izdvojio deset svojih slika koje je sam odabrao, oslanjajući se, prvenstveno, na svoju intuiciju.

“S obzirom na novonastale okolnosti prouzrokovane pojavom virusa i činjenice da postoje određena ograničenja kada su u pitanju galerije, došao sam na ideju da se likovnoj publici u Podgorici i Baru predstavim na jedan alternativan način i to putem bilborda. Autor fotografija i idejnog rješenja za bilborde je Balša Rakočević, a ono što se meni posebno sviđa kod njih je jednostavnost”, priča Ćetković “Vijestima” i otkriva kako je tekao proces priprema za izložbu ovog tipa, van galerijskog prostora, na otvorenom.

“Što se tiče priprema za izložbu ovog tipa, od najvećeg značaja je imati kvalitetne fotografije slika, s jakom rezolucijom i kreativnim idejnim rješenjem za bilbord. Zvaničnog otvaranja izložbe nema, ali će biti najavljena putem medija. Publika će biti u prilici da vidi slike na više lokacija u Podgorici i Baru. Cilj ovog projekta je da i u ovako složenim i teškim vremenima umjetnost bude aktuelna i vidljiva. Samo što su postavljeni bilbordi, stigle su i prve pozitivne reakcije i komentari. Kod ljudi je došlo do umora i zasićenja određenim sadržajima i ova izložba je za njih pravo osvježenje”, iskreno kaže Ćetković.

S obzirom na to da će na ovaj način njegova djela vidjeti veliki broj ljudi, “Vijesti” je zanimalo i da li je to bio jedan od ciljeva projekta - približiti likovnu umjetnost i onima koji nemaju praksu posjećivanja galerija i sličnih prostora, te kakvo bismo društvo bili kada bi nam umjetnost bila dio svakodnevice.

“Svakako da je glavni cilj promocija umjetnosti. Umjetnost koja na ovaj način postaje dostupna svima, i divnoj likovnoj publici i onim ljudima koji nemaju naviku posjećivanja izložbi. Nažalost, u većem dijelu društva umjetnost je svedena na nešto sekundarno i bez značaja.

Tako da veliki broj ljudi, materijalistički nastrojenih, neće primijetiti onu pravu ljepotu koju slika-djelo izražava, nego će se baviti njenom tržišnom vrijednošću, imenom i ugledom autora. Kada bi umjetnost bila dio svakodnevice ubijeđen sam da bi živjeli u ljepšem i boljem svijetu, kako u duhovnom tako i u svakom drugom smislu”, ističe Ćetković i razgovor zaključuje svojom dobro poznatom rečenicom:

“Slikam, dakle postojim”.

( Jelena Kontić )