Sjećanje na peti maj 2002: Ronaldove suze, Vratislav Greško i sunovrat Intera
Podsjećanje na uzbudljivu sezonu u Seriji A
Oči fudbalske javnosti ovih dana uprte su ka Apeninskom poluostrvu. Ljubitelji najvažnije sporedne stvari na svijetu sa pažnjom prate borbu Juventusa i Napolija za Skudeto. Do kraja prvenstva ostala su još tri kola. Lider je Juventus sa četiri boda više od Napolija.
Iako je trijumfom nad Starom damom, prije dvije sedmice u Torinu, najavio borbu za Skudeto do posljednje runde, Napoli se u prošlom kolu okliznuo u Firenci, pa je sve izglednije da će Juve nastaviti sa dominacijom u Italiji i osvojiti sedmu uzastopnu titulu.
Ipak, nije rjetkost da u Seriji A gledamo neizvjesnu završnicu u borbi za tron. Prava drama odigrala se na današnji dan 2002. godine kada su Juventus i Inter u posljednjem kolu odlučivali o šampionu. Mada, lako je i Roma mogla da se umiješa i pomuti im račune.
Uoči posljednjeg kola te sezone, Inter je bio lider sa bodom više od Juventusa. Sve što je trebalo jeste da tim Ektora Kupera savlada Lacio i titula ide u njihove vitrine. U suprotnom, morali su da osluškuju vijesti iz Udina gdje je Stara dama igrala protiv domaćeg Udinezea.
Svoju računicu imala je i Roma. Vučica je u posljednje kolo ušla sa dva boda manje od Intera i bodom manje od Juvea. Ipak, bile su male šanse da Rimljani odbrane titulu.
Tog petog maja navijači Intera okupirali su Rim. Prema nekim podacima oko 40.000 fanova neroazura došlo je u glavni grad Italije kako bi bodrili svoj tim u borbi za titulu, prvu od 1989. godine.
Nakon 11 minuta igre Juventus je u Udinama vodio 2:0. Staru damu je u vođstvo doveo Trezege svojim 24. golom u šampionatu (te godine Trezege i Dario Hubner iz Pjaćence su bili najbolji strijelci lige sa 24 gola), dok je drugi pogodak postigao Del Pjero. Bjankoneri su imali sigurno vođstvo, pa su osluškivali vijesti iz Rima.
U Rimu je Inter dobro krenuo. Nakon jednog kornera, slabu reakciju Anđela Perucija iskoristio je Kristijan Vijeri da dovede neroazure u vođstvo. Vijeri, fudbalski globtroter, upravo je iz Lacija prešao u Inter 1999. godine.
Ipak, domaći su brzo izjednačili. Karel Poborski je postigao pogodak, ali je Inter ubrzo opet uzvratio i nakon još jednog udarca iz ugla, preko Luiđija di Bjađa poveo 2:1. Pomislili su navijači Intera da je konačno došlo vrijeme da njihov tim prigrabi trofej. Ali, u tome ih je demantovao sopstveni igrač. Slovak Vratislav Greško, vjerovatno najomraženiji igrač u plavo-crnom dijelu Milana, pred sam odlazak na odmor želio je da glavom spusti loptu do Tolda, ali je to predosjetio Poborski i svojim drugim golom izjednačio rezultat.
U drugom poluvremenu Inter je pokušavao da postigne treći pogodak. Ali, ono što nije uspio Kuperov tim, jeste Zakeronijev. Dijego Simeone je doveo Lacio u vođstvo, a konačan rezultat 4:2, postavio je Simone Inzagi.
Inter je izgubio već viđenu titulu, a nakon meča frustriran je bio i prvi čovjek Intera Masimo Morati.
“Umoran sam, ljut. Sve mi je dojadilo. Nijedan fan Intera ne želi danas da čuje riječi utjehe. I ja sam jedan od njih“, poručio je Morati.
Meč je ostao upamćen i po suzama velikog Ronalda. Brazilac, čiju su karijeru u Interu obilježile povrede koljena, u 78. minutu ustupio je mjesto na terenu Mohamedu Kalonu, sjeo na klupu i zaplakao. Bio je to posljednji meč Il Fenomena u dresu Intera. Tog ljeta potpisao je za madridski Real i sa Brazilom u Južnoj Koreji i Japanu osvojio Mundijal i dokazao da je jedan od najboljih igrača svih vremena.
Sa druge strane, na stadionu Friuli Juventusovi igrači i navijači su slavili.
“Malo je reći da uživamo u ovom trenutku. Vratilo nam se za ono razočaranje u Peruđi prije dvije godine“, aludirao je nakon meča u Udinama Juventusov kapiten Antonio Konte na 2000. godinu. Tada je Juve u posljednjem kolu izgubio od Peruđe 1:0, pa je titulu osvojio Lacio, koji je savladao Ređinu 3:0.
Nakon meča u Udinama i osvojene titule, Konte je potkačio i Interovog defanzivca Marka Materacija. Verbalni rat je počeo kad je Materaci kazao da Konte od nagrade za titulu može sebi da kupi periku. Uslijedio je brz odgovor Kontea:
“Podsjećam Materacija da ljudi više ne kupuju perike, jer mogu kosu da presade. Na Materacijevu žalost, mozak nije moguće presaditi“, odgovorio je Konte.
I dok su u Juventusu slavili, a u Interu tugovali, u redovima Rome vladalo je razočaranje. Vučica je u posljednjem kolu golom Antonija Kasana savladala Torino 1:0 i sezonu završila na drugom mjestu, sa bodom manje od Juventusa. Đalorosi su na kraju sa bodom više bili ispred Intera, ali slaba je to bila utjeha. Rimljani, koji su te sezone bili jesenji šampioni i imali izgledne šanse da odbrane titulu, sapleli su se tamo gdje su najmanje očekivali. Na gostovanju Veneciji, tim Fabija Kapela uspio je da izvuče samo remi (2:2). I Kapelo je kasnije priznao da ih je taj kiks koštao Skudeta.
“Titulu smo, bez sumnje, izgubili u Veneciji. Oni su matematički već bili u drugoj ligi, ali smo uspjeli samo da izvučemo neriješen rezultat“, pričao je don Fabio.
Ta sezona iznjedrila je i tihe heroje. Novajlija u ligi, ekipa Kjeva, predvođena asovima poput Koradija, Kosata, Korinija, Perote i čuvenog Lusijana (poznat i kao Eribeto, pošto je jedno vrijeme igrao pod lažnim imenom), pod trenerskom palicom Luiđija del Nerija bila je na bod od kvalifikacija za Ligu šampiona. Leteći magarci su na kraju osvojili peto mjesto sa bodom manje od Milana.
Iz Serije A te sezone ispali su Verona, Leće, Fiorentina i Venecija. Fiorentinu su nakon ispadanja napustili trener Roberto Manćini i igrači poput Morena Toričelija, Enrika Kijeze i Nunja Gomeša. Klub je usljed loše finansijske situacije proglasio bankrot i oduzeto mu je pravo na korišćenje imena. Na kraju nijesu igrali u Seriji B, već u četvrtom po kvalitetu takmičenju, Seriji C2 pod imenom "Associazione Calcio Fiorentina e Florentina Viola", kraće Fiorentina Viola. Tada je porodica Dela Vale preuzela klub od Vitorija Čeki Gorija, a 2003. godine klub je povratio pravo na korišćenje imena Fiorentina.
Nema sumnje, mečevi na Apeninima su uvijek bili zanimljivi.
( Savo Njunjić )