Krivokapić: Susret sa Helmutom Kolom me je naučio demokratiji

Nosilac liste koalicije "Za budućnost Crne Gore", Zdravko Krivokapić u intervjuu za njemački Die Welt govorio je o budućoj Vladi, ciljevima, ali i o tome kako je upoznao nekadašnjeg njemačkog kancelara Helmuta Kola.

Koalicija "Za budućnost Crne Gore", zajedno sa listama "Mir je naša nacija" i "Crno na bijelo" ima neophodnu većinu od 41 poslanika u Skupštini Crne Gore.

WELT: Gospodine Krivokapiću, sa koalicijom najrazličitijih partija ste osvojili većinu. Koji vas cilj spaja?

Zdravko Krivokapić (ZK): Svi smo uvidjeli: što je dosta - dosta je. Crna Gora je u raljama neslobode i korupcije. Želimo da ostvarimo prvi pravi demokratski zaokret u našoj zemlji od 1945. Do sada me oblikuje doživljaj koji sam imao u Njemačkoj….

WELT:..kad ste bili stipendista DAAD u Saveznoj Republici.

ZK: To je bilo u prelijepom Karlsrueu 1988. Objavili su da dolazi Helmut Kol. Kancelar je došao u zgradu opštine, pratio ga je samo jedan auto sa obezbjeđenjem. Moji prijatelji i ja smo mogli bez problema da mu se približimo, pojedini građani su mu i pitanja postavljali. A nekoliko demonstranata je u rukama držalo karikature Kola.

To je bio moj prvi susret sa demokratijom. Tada, pod komunističkim režimom Tita, u Jugoslaviji je to bilo prosto nezamislivo. Upravo takav šef vlade želim da budem: neko, sa kim se može razgovarati i koga možete kritikovati. I koji nije stalno okružen gomilom teško naoružanih bezbjednjaka. 30 godina kasnije demokratija napokon dolazi i u moju zemlju.

WELT: Partija trenutnog predsjednika Mila Đukanovića je 30 godina imala većinu. Zašto je odjednom izgubila?

ZK: 77% birača je izašlo da bira: puno više nego uobičajno. Možda je Đukanovićeva partija zbog kovid-krize potcijenila našu mobilizaciju. Ali ovog puta se u predizbornoj kampanji nije više radilo o pojedinačnim pozicijama partija. Nego o nadređenom cilju: da za sobom ostavimo podjele i konflikte. A sve nas je ujedinila želja da okončamo diktaturu.

WELT: Kako ćete napraviti jaku vladu? Đukanovićev mandat traje još do 2023. Posmatrači njegovu moć poređuju sa onom koju u Bjelorusiji ima Lukašenko. Njegovi ljudi su na pozicijama u policiji i državnoj upravi.

ZK: Snagom zakona. Policija i vojska su djelovi izvršne vlasti. Vremena, u kojima je predsjednik sve mogao da radi što mu padne na pamet, se moraju završiti. Politička korupcija je najveća pošast naše zemlje.

WELT: Vi predvodite pro-srpske partije. Puno ljudi koji vas podržavaju se više orijentišu ka Rusiji nego ka Zapadu. Kako vidite kurs vaše zemlje kao člana NATO i kandidata za članstvo u EU?

ZK: Puno se priča kako sam pro-ruski ili da osjećam da pripadam drugim zemljama. Sve to nije tačno, sve su to pojednostavljenja. Ja se jedino osjećam obaveznim građaninom Crne Gore. Mi smo jedna velika koalicija ideološki različitih partija, od konzervativnih do predstavnika radnika. Ujedinjuje nas jedan cilj: da okončamo autokratiju i korupciju.

Mi smo jedna mala zemlja u Evropi, nema nas više nego npr. stanovnika Štutgarta. Naše ugovorne obaveze prema EU i transatlantskoj Alijansi želimo da ispunimo i ispunićemo ih. Da budem precizan: javno zaklinjanje dosadašnjeg režima u Evropu su bile samo puste riječi. Već osam godina se pregovara bez rezultata. Mi ćemo implementirati sve vezano za pravnu državu, realizovati borbu protiv korupcije i ubrzati proces koji će nas dovesti u veliku EU-familiju.

WELT: Kako ocjenjujete trovanje kritičara Kremlja Navaljnog i debatu da li Njemačka npr. treba nastaviti da gradi gasovod Nord Stream 2?

ZK: U puno zemlja je bilo i biva užasnih napada na opozicionare. U slučaju Navaljni vidim i vezu sa Crnom Gorom, sa nečim što se dešava i kod nas: ni u jednom slučaju nije rasvijetljeno ko je nalogodavac. Samo bi nam istina pomogla da to raščistimo. Uzdam se u Njemačku i personal bolnice Charite da će pomoći da se rasvijetli slučaj Navaljni. Njemačka je jedna velika i časna zemlja.

WELT: Kineski koncern Huawei je Beograd, glavni grad Srbije, pretvorio u tzv. Smart City. Kako ocjenjujete ulogu Kine na Balkanu ?

ZK: Ja govorim o Crnoj Gori, ne o Beogradu. Ovdje npr. jedna kineska firma gradi autoput. Od para koje pripadaju našim građanima. Ali javnost ugovore nikad vidjela nije. Kilometar košta 20 miliona eura - a uobičajna cijena u našem regionu je oko 7 miliona za kilometar. Ovdje nešto nije u redu, tu ćemo morati da postavljamo pitanja.

Prvo vladi koju je narod smijenio. Svi ugovori, koje je zaključila, će morati biti objavljeni. Kad se upoznamo sa svim dokumentima, moći ćemo da djelujemo. Možda će biti neophodno da ponovo pregovaramo ugovore sa Kinom. U korist obje strane.

WELT: Predsjednik Sjedinjenih Američkih Držama Donald Tramp je sa vladama Srbije i Kosova sklopio sporazum o privrednoj saradnji. Da li je to dobro za region?

ZK: To što se jedna tako velika i snažna zemlja ovdje angažuje daje nam nadu da imamo dobru budućnost pred nama. A i to što su predstavnici SAD-a nedavno pri posjeti Crnoj Gori naglasili koliko je bitno poštovati ljudska prava. Još jednom: mi ćemo ispoštovati sve naše internacionalne obaveze. Crna Gora je mala zemlja, moramo da držimo balans u kooperaciji sa velikim silama

WELT: Vi ste tek ove godine ušli u politiku. Ranije ste radili kao profesor, jedna od vaših specijalnosti je menadžment kvaliteta. Da li je to prednost ako vas izaberu za premijera ?

ZK: Mislim da jeste. Kao profesor sam morao da čujem studente, da prepoznam njihove potrebe. To mi pomaže da čujem glas ljudi. Oslanjam se na logiku. Svaki inženjerski ured ima odjeljenje koje izgrađuje realistične modele. Svi znamo: ima puno mogućnosti, ali realnost ima svoje granice. Jedna domaća poslovica kaže: brda ne poznaju zakone. A u Crnoj Gori brda ima puno. Ja to želim da to promijenim i da zakone unesem u brda.

WELT: Kažete da su vas masovni protesti protiv zakona o crkvi uveli u politiku. Trenutni predsjednik želi da umjesto moćne SPC uvede u Crnu Goru crnogorsku crkvu. Što vas to tako pogađa ako želite jednu sekularnu državu ?

ZK: Radi se o kontinuitetu. SPC u Crnoj Gori postoji već 800 godina. U pravoslavlju nova imena po zemljama nisu uobičajna. Tako postoji romejska, grčka, ruska pravoslavna crkva. Ni protestanti ne izmišljaju nova imena. Što bi smo mi to onda radili?

Jedna bivša komunistička partija, političari ateisti, žele da stvore novu crkvu. I to da bi se obogatili. To je podvojilo društvo i stvorilo probleme, gdje ih ranije bilo nije. Protiv toga smo protestovali. Poslije 30 godina je zakon o crkvi bila kap, koja je prelila čašu.

Prevod: Mirko Vuletić

( Philip Volkmann-Schluck )