Miočić za istoriju UFC: Treći put odbranio titulu, 200 puta udario Ngannoua
Ovo je i najveća pobjeda Miočića u karijeri, najviše zbog činjenice da je dokazao UFC-u kako je gotovo besramno forsiranje Ngannoua bila velika greška i još veća nepravda u odnosu prema svom šampionu
Stipe Miočić je ostao šampion teške kategorije UFC, nakon što je rano jutros po našem vremenu rekordni treći put odbranio titulu prvaka.
Miočić je tako postao jedini u teškaš u istoriji kojem je za rukom pošlo da toliko puta uspješno odbrani pojas.
Amerikanac hrvatskog porijekla je na odličnom UFC 220 eventu u Bostonu pobijedio Francisa Ngannoua jednoglasnom odlukom sudija (sva trojica glasali 50:44 za šampiona) nakon 25 minuta izuzetno naporne borbe. Za rezultat meča se može reći da nije iznenađenje, ali činjenica da je borba dvojice takvih udarača otišla do kraja pete runde svakako je neočekivana.
Jutrošnji meč je svakako i najveća pobjeda Stipe Miočića u karijeri, najviše zbog činjenice da je dokazao UFC-u kako je gotovo besramno forsiranje Ngannoua bila velika greška i još veća nepravda u odnosu prema svom šampionu.
Tok meča
Početak borbe bio je prilično intenzivan, što se od Ngannoua očekivalo: naturalizovani Francuz je krenuo furiozno u razmjenu udaraca, nadajući se Miočićevoj grešci gdje bi mogao da iskoristi svoj strahoviti punch power.
Ngannou je nekoliko puta žestoko pogodio šampiona i nanio mu štetu (od početka prve runde zatvoreno lijevo oko), ali to nije donijelo rezultat.
Međutim, pozicije tijela pri nožnim udarcima, ali i "divlji" i tehnički nedotjerani ručni udarci posvjedočili su da je Kamerunac u realnosti ipak daleko od medijske slike koju o njemu želi UFC.
Prvak je zadržao koncentraciju i počeo da uzvraća, držeći se pripremljene taktike da fizički superiornog Ngannoua svodi u parter gdje ga je umarao i frustrirao.
Moram primijetiti da ovako prisebnog i psihološki jakog borca nisam gledao još od vremena Fedora Emelianenka, po mnogima najvećeg teškaša u istoriji MMA sporta.
Nekoliko puta je Miočić već u prvoj rundi uspješno rušio Ngannoua kod kojeg se vidjelo da mu je odbrana u parteru izuzetno “tanka”, i da jednostavno ne zna šta da radi u tim trenucima. Već nakon prve runde, usljed gubitka snage izazvanog umorom (takozvano "zakiseljenje" mišića), izazivač više nije bio tako napadački nastrojen, i očekivalo se da u svakoj akciji Miočića može pasti, no, samo strahovite fizičke predispozicije omogućile su mu da izdrži sve udarce.
Posebno priznanje Francisu treba odati za stoičko izdržavanje brojnih situacija u kojima ga je Amerikanac bacao na pod, a zatim svoju težinu prebacivao na njega stravično ga moreći, usput koristeći svaku situaciju da zada brojne bolne udarce.
Iskreno, već od sredine druge runde očekivao sam da će Miočić uspjeti završiti borbu nokautom, jer se Ngannou jedva držao na nogama, ali očito da se prvak odlučio da ne rizikuje, i da do kraja pametno i što sigurnije vodi borbu.
Da je ta odluka dobra, pokazalo se u trećoj rundi, kada je jedan jak kroše dobro "zaljuljao" Miočića, a spasilo ga je to što Kamerunac više jednostavno nije imao snage i brzine da nastavi. Stipe je takođe bio vidno umoran, pa vjerovatno i tu leži razlog što nije uspio da završi meč u nekoliko sjajnih situacija koje je imao.
Ključni faktor meča očito je, pored odlične taktike i iskustva, bila Miočićeva težina - na zvaničnom vaganju šampion je bio skoro osam kilograma lakši.
Stipe Miočić je završio borbu s čak 200 zadatih udaraca, dok je Ngannou ostvario samo 33, od čega u prvoj rundi čak 17. Koliko je Miočić jutros bio dominantan možda najbolje govore statistike treće i četvrte runde: u trećoj, Miočić je primio samo osam udaraca naspram 54 koje je zadao, dok je u četvrtoj ostvario 82 pogotka bez ijednog primljenog!
Vjerovatno najzanimljivi detalj za sve UFC fanove desio se odmah po proglašenju: Miočić nije dozvolio da mu pojas oko struka zakopča predsjednik i prvo lice organizacije, Dana White, već ga je uzeo i dao svom treneru da to uradi, ostavivši Whitea sa kisjelim osmijehom na licu.
U prilog tome govori i ponašanje na pres konferenciji nakon meča, gdje je na pitanja o odnosu sa UFC-om Miočić odgovarao kratko, hladno i dostojanstveno.
Međutim, uprkos sjajnoj pobjedi, rekordu, i činjenici da je sada na vrhuncu karijere i u najboljim godinama, pitanje je da li će zasluženo poštovanje stići, jer sport već odavno cijeni malo šta osim novca. Vrijednost borca se nažalost više ne mjeri umijećem i uspjesima, već komercijalnim potencijalom izraženim statistikama prodaje pay-per-view paketa. No, bez obzira na to, sportska priča dobrog momka sa Srednjeg zapada ostaće veličanstvena i mnogo godina nakon što se zaborave "tiražna" imena koja osim dobre prodaje ovom najbrže rastućem sportu na svijetu nisu donijela ništa pomena vrijedno.
Cormier vs. Oezdemir
Da je UFC 220 bio veče aktuelnih šampiona, potvrdio je i legendarni Daniel Cormier, koji je bez ikakvih problema odbranio pojas UFC prvaka poluteške kategrije.
Iskusni DC je tehničkim nokautom početkom druge runde savladao mladog nadolazećeg udarača Volkana Oezdemira.
Početak je, slično kao i u meču za titulu teške kategorije, počeo furioznim napadom izazivača i pokušajima da se nokautom riješi pitanje pobjednika. Međutim, Cormier je sjajnom odbranom uspio neutralisati sve prijetnje, i polako preuzimati inicijativu.
Sredinom prve runde šampion je “načeo” Švajcarca sa nekoliko dobrih udaraca, da bi krajem runde zamalo i završio meč u parteru. Iako je tada sirena bila brža, Cormier je u drugoj dovršio posao na način da je na podu potpuno onemogućio svaku odbranu Volkana Oezdemira, i iz ''full mount'' pozicije udarcima natjerao sudiju da proglasi prekod tehničkim nokautom.
Na pres konferenciji nakon meča, odgovarajući na pitanje da li je zainteresovan za ideju “superborbe” protiv Miočića koju je predložio Dana White, Cormier je obradovao sve istinske fanove MMA rekavši da do toga vjerovatno neće doći, jer se za povratak sprema legendarni Cain Velasquez, kojeg većina fanova smatra legitimnim prvakom teške kategorije kada je zdrav, te da će on već krajem godine napasti pojas koji drži Miočić.
Velasquez jeste legenda i sjajan borac, velikan, ali pitanje je koliko će tijelo sklono povredama biti u stanju da isprati ambicije bivšeg šampiona. No, bez obzira na navijačke strasti koje ovaj sport čine lijepim, nakon jutrošnjeg meča niko nema pravo reći kako Miočić nije istinski šampion. Tačnije niko ko nije spreman da u oktagonu dokaže suprotno, a to je, vidjeli smo, đavolski teška stvar.
Galerija
( Vladan Jeknić )