Htjeli smo da Podgorica izgleda kao Njujork

Nakon izložbe fotografija grafita koju je imao prošle godine, Podgoričanin Marko Vujović shvatio je da u njegovom gradu postoji interesovanje za ovu uličnu umjetnost i da je možda pravi trenutak da se povede priča o njihovom mjestu u ovdašnjoj urbanoj kulturi. Zato je krajem prošle sedmice u saradnji s kolegom iz Beograda, istoričarem umjetnosti Srđanom Tunićem organizovao trodnevni Grafiti Vikend koji je između ostalog uključio priču o istoriji grafita i street arta na globalnom i lokalnom nivou, razgovor s akterima domaće scene i obilazak najzanimljivijih djela u Podgorici.

Jedan od učesnika manifestacije i aktera pomenute domaće scene je Ferid Skenderović Feshia. On je član grupe K13, koja spada u značajnije crnogorske ekipe crtača grafita, a njihovi crteži krase zidove na više lokacija u Podgorici, prije svega u dijelu grada Preko Morače gdje su bazirani.

Budući da se grafiti smatraju jednim od osnovna četiri elementa hip hop kulture (ostali su: rep muzika, brejkdens i DJ-ing), ovu ekipu okupila je upravo ljubav prema ovoj supkulturi. Odnosno, kako to obično biva, ulaz u ovu kulturu bila im je rep muzika, a od prvih aktivnosti grupe K13 prošlo je više od 10 godina.

“Postojimo još od 2008. Sve se desilo spontano. Bili smo ekipa tinejdžera koja se ložila na hip hop i na taj neki ulični fazon i kulturu koju on nosi sa sobom. Pretpostavljam da je ideja bila da od našeg kvarta, gdje smo mahom svi odrasli, napravimo neki urbani dio grada, ugledajući se na neke četvrti u Njujorku. Trebalo nam je ime, pa smo pod uticajem filma ‘T13’ (Okrug 13) prozvali sebe K13 (Kvart 13). Dalje je nešto trebalo napraviti s imenom, pa smo se bacili na posao”, počinje razgovor s “Vijestima” Skenderović.

U početku je grupa K13 bila aktivna kako u rep muzici, tako i na ulicama Podgorice oslikavajući zidove zgrada, uglavnom sivih ili bež sumornih komunističkih kocki kakve su karakteristične za dio grada odakle dolaze.

“Počelo je prvo pisanje rima i repovanje, to su radili Ivan Ico Božović i Slavko Marković. Počeli smo s ispisivanjem grafita. U početku su to bili tagovi, odnosno potpisi K13 kojima smo obilježavali teritoriju. Kasnije smo se prebacili na bombing (iscrtavanje cijelog kraja ili cijele ulice), opet K13 veći komadi svega dvije ili tri boje”, prisjeća se Skenderović.

Počeci su bili skromni, ali kako je Dinić objasnio na Grafiti Vikendu, tagovi obično služe početnicima da bi se uvježbali, da bi onda kasnije uslijedila ozbiljnija djela. Tako je bilo i s K13 ekipom.

“Kako je vrijeme prolazilo, grafiti su postajali veći i ozbiljniji. Vremenom je počelo da se pridružuje sve više mladih koji vole hip hop ili neki segment hip hopa, pa smo pravili timove u vezi sa svakim elementom hip hopa ponaosob, a svi zajedno smo činili K13 crew. S obzirom da smo nezvanična organizacija i da nismo priznati kao umjetnici, veliki broj ljudi je dolazio i prolazio kroz crew. Stalni članovi, koji guraju kompletan pokret su pomenuti Božović, Luka Radović, Nemanja Cvetković i moja malenkost”, ističe Skenderović.

On kaže da su najznačajniji radovi K13 ekipe počeli da nastaju od 2010. kada im se u akcijama pridružio Miroslav Đukić Kosmos ili Kimo. Učestvovali su na najvećem hip hop festivalu u Crnoj Gori Asfaltiranje, kao i na Centrum festivalu u Mojkovcu, gdje su uživo crtali grafite pred publikom.

“Mislim da oni koji vole taj neki old skul rep poštuju grafite. Učestvovali smo kao podrška na hip hop festivalima, grafiti su tu naravno u drugom planu, ali to je valjda normalno, jer su crtači grafita po prirodi posla skriveni od javnosti i pritajeni, dok su reperi majstori ceremonije. Ipak, dešavalo se da ponekad ukrademo šou”, ponosno će Feshia.

Previše zavisi od projekata vlasti i NVO sektora

S organizatorima Grafiti Vikenda kaže da se zna od ranije, spojila ih je ljubav prema uličnoj umjetnosti, a i ranije su sarađivali na nekim projektima.

“Drago mi je što je organizovan taj festival, mislim da je to prvo okupljanje ljudi koji slikaju na ulici od 2013. kada je K13 organizovao Music Art fest. Tada smo doveli grafitere iz Srbije i pokušali da približimo taj pravac umjetnosti Podgoričanima. Sada je situacija drugačija, jer imamo ljude iz Podgorice koji su dio scene, tada smo bili jedini. Sad je veća i svijest građana, ali i lokalnih vlasti o street artu. Mislim da su to najviše donijele nevladine organizacije, koje su vjerovatno prepisivale slične projekte iz Evrope ili se ugledale na evropski NVO sektor”, ističe Skenderović.

Po njemu, jedna od dragocjenosti Grafiti Vikenda je da je prvi put došlo do saradnje uličnih umjetnika na nekom festivalu. Prvi put su se našli za istim stolom, a on se nada da će se uskoro naći i pred istim zidom.

“Ono što je sigurno je da sada scena postoji i nadam se da će se održati i rasti. Ono što gledam kao na anomaliju scene je da ona nije nezavisna, nego da zavisi od donacija i projekata sa strane, projekata gradske i državne vlasti i NVO sektora. Naravno, dobro je da ih imamo kao partnere. Ali smatram da bi pokretači i organizatori projekata trebalo da budu umjetnici, a ne ekonomisti, psiholozi, pravnici i drugi. Trebalo bi da su umjetnici ti koji određuju pravac u kojem će se street art kultura razvijati. Želja K13 crewa je da radimo na tome s kolegama sa scene”, zaključuje Skenderović.

( Stefan Strugar )