O potrazi za izgubljenim životom, koji se nikada nije desio

Predstava “Upotreba čoveka”, po romanu Aleksandra Tišme, a u režiji Borisa Liješevića, premijerno je izvedena u nedjelju veče na sceni između crkava u Starom gradu.

Ispraćena višeminutnim ovacijama, predstava je koprodukcija JU “Grad teatra” Budva, Novog tvrđava teatra, Novosadskog pozorišta/Újvidéki Színház i East West centra iz Sarajeva.

Budvanska premijera predstave “Upotreba čoveka” realizovana je u saradnji sa Turističkom organizacijom Budve.

Nakon što je postojala saglasnost Instituta za javno zdravlje - da se konačno počne sa održavanjem umjetničkih programa na otvorenom, „Grad teatar“ predvidio je da prikaže jednu od dvije premijere koje su bile planirane za 34. festival.

Predstava “Upotreba čoveka” traje dva sata, tokom kojih se, kako je navedeno u pratećem materijalu, govori o svijetu kojim je zavladala vjerska, rasna, politička i svaka druga netrpeljivost. Ludilo se širi, a ljudi se nadaju da ono neće stići do miroljubivog Novog Sada i da Evropa i svijet neće dozvoliti širenje nacizma te ne preduzimaju ništa, iako im sve govori da treba bježati i spasavati se. Sigurni su da razum uvijek na kraju nadvlada. Glavna junakinja Vera Kroner, djevojka iz bogate trgovačke jevrejske porodice, biva deportovana u Aušvic 1943, sa svojom i ostalim jevrejskim porodicama. Vera jedina preživljava, jer logorsko vrijeme provodi u “kući radosti”, bordelu u kojem im seksualne usluge koje pružaju SS vojnicima, produžavaju život i odlažu put u krematorijum.

Pitanje kojim se bavi predstava jeste - da li treba preživjeti kada se cijeli tvoj svijet raspadne i nestane. Nije li bolje, časnije i pametnije nestati zajedno sa njim? Da li se treba boriti za život ako poslije toga slijede traume i slike najgorih užasa, koje se vraćaju i ne daju mira. Ima li tada više smiraja, doma? (...) Šta je sve čovjek i šta je sve u njemu, bilo je glavno pitanje tokom rada na ovoj predstavi. Čovjeka mijenjaju okolnosti. Prilagođava se. Postaje ono što vrijeme od njega traži. Ovo je priča o potrazi za izgubljenim životom, koji se nikada nije ni desio.

„Roman Aleksandra Tišme - a i naša predstava - počinje jednom sveskom na kojoj piše poezija. Na kraju, poslije Aušvica, upravo ta sveska koja je povezivala vremena, ljude, djecu, nekako ta sveska koja je glavni junak ove predstave i na kojoj piše poezija, zlatnim slovima, gori“, kazao je Liješević nakon predstave.

Prema njegovim riječima, apsurdi svih vremana su da onaj koji je pobijedio u ratu i koji se vratio iz rata, vratio se sa traumom iz koje ne može više da izađe.

„Ovo je na neki način priča o toj traumi, traumi koja nam postaje dom i od koje čovjek postaje zavisan. Onda se postavlja pitanje, koje je junakinja ovoga komada postvalja, da li je trebalo da se vrati i da li ima smisla preživjeti, kada cijeli tvoj svijet nestane“, kazao je Liješević.

Direktorka Javne ustanove „Grad teatar“ Milena Lubarda Marojević navela je da predstava kojom je festival „Grad teatar“ ove godine trebao da bude otvoren je festivalska koprodukcija „Upotreba čoveka“ nastala prema čuvenom romanu Aleksandra Tišme, a u režiji Borisa Liješevića.

„Pretpremijerno je prikazana u Sarajevu u decembru 2019. godine, zatim u januaru u Novom Sadu, pa 4. septembra na festivalu Novi Tvrđava teatar u Čortanovcima 4. Septembra.Od svih programa koje smo prvobitno isplanirali za ovo ljeto odlučili smo da izvedemo baš ovaj, iz nekoliko razloga. Prvo, potrebno je da se vratimo velikim događajima kulture, razmjeni umjetnika i velikim djelima. Dugo, 34. festival je od početka bio zamišljen pod temom ‘Sukob čovjeka i istorije’ sa kojom ova predstava najviše korespondira. Ova se tema ispostavila proročkom, jer su se u međuvremenu, od početka 2020. do danas, dogodile velike istorijske okolnosti na ovom prostoru, pandemija, ekonomska kriza, politička represija, i na kraju istorijska promjena vlasti. Misli o pojedincu kojeg šibaju istorijske nedaće, o stradanju bez krivice, o revoluciji i ponašanju ljudi nakon nje, jesu vječite misli, ali baš danas posebno aktuelne. Ovaj projekat takođe znači još jednu saradnju među zemljama regiona bivše Jugoslavije, što jeste i ostaće praksa koju smo uspjeli očuvati tokom svih godina postojanja festivala“, naglasila je Lubarda Marojević.

U predstavi igraju: Emina Elor, Draginja Voganjac, Jugoslav Krajnov, Dušan Vukašinović, Ognjen Nikola Radulović, Aljoša Đidić i Ognjen Petković. Dramatizaciju romana su uradili Boris Liješević i Fedor Šili, dramaturgiju Fedor Šili, muziku za predstavu je komponovao Stefan Ćirić, kostime je osmislila Marina Sremac, a scenografiju Željko Piškorić.

Predstava se realizuje u okviru zajedničkog regionalnog programa „Dijalog za budućnost“, koji u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji vode UNESCO, UNICEF i UNDP.XXXIV izdanje festivala “Grad teatar” podržaće i Ministarstvo kulture Crne Gore.

Liješević: Bilo, ne ponovilo se, ne treba se osvrtati

Nakon što je u Budvi u junu upotrebom policijske sile smijenjena legitimno izabrana vlast, Liješević je podnio ostavku na članstvo u Savjetu JU “Grad tetatar”.

Upitan da prokomentariše dešavanja koja su bila u proteklih dva i po mjeseca u Budvi, kazao je:

„Bilo i prošlo i ne ponovilo se i da se ne osvrćemo na te stvari“, kazao je Liješević.

Liješević je tada u pismu predsjedniku Savjeta Predragu Zenoviću naveo je da daje ostavku na članstvo u tom tijelu. On je izrazio revolt okupacijom Budve od strane paradržavnih i parapolicijskih elemenata, a, kako je naglasio, pod kontrolom i dopuštanjem državnih organa, kao i Vlade Crne Gore.

“Snažno podržavam građane Budve i njihovu i našu borbu za slobodu, dostojanstvo, za izbornu volju, za vladavinu prava a na kraju i za poštovanje Ustava Crne Gore kao i za samu Crnu Goru koju su moji stričevi i djedovi branili i od itaijanskih fašista u Drugom svjetskom ratu, ali i još mnogo puta kroz istoriju”, napisao je Liješević i naglasio da smo danas svjedoci jedne moderne kvazidemokratske okupacije, mada se, napomenuo je, već činilo da taj način ophođenja pripada prošlosti.

“Okupatorsku vlast u Budvi prezirem svim svojim bićem i protiv tih nečasnih ljudi čijih će se postupaka i njihova djeca jednom stidjeti, protiv tih kukavica koji se sakrivaju iza sile pendreka, progona, hapšenja, uvijek ću se boriti”.

( Vuk Lajović )