INTERVJU "Gospođa Hudini" Viktorije Keli: Ljudska čežnja za prelaženjem granica

„Gospođa Hudini“ roman američke spisateljice Viktorije Keli je divna priča Keli je je o strastvenoj vezi između Harija i Bes Hudini - ljubavi koja je prkosila i smrti. Prije nego što je slavni iluzionista Hari Hudini umro, zavjetovao se da će i poslije smrti pronaći način da razgovara sa svojom suprugom Bes pomoću kodiranih tragova koje će samo njih dvoje prepoznati.

Kada udovica Bes počne da otkriva poruke na naizgled nemogućim mjestima, postaće očigledno da Hari želi nešto važno da prenese. Rješavanjem zagonetki Bes će oživjeti njihovu nekadašnju ljubav, koja će je povesti od plaža na Koni Ajlendu preko palata Budimpešte do studija u Holivudu.

„Gospođa Hudini“, uzbudljiva priča jedne od najvećih ljubavnih parova u istoriji - postavlja pitanje šta to pokreće ljude da vjeruju u nešto što je veće i od njih samih - i otkriva najveći podvig ovog slavnog mađioničara. Ovaj roman je nedavno objavila Laguna.

Viktorija Keli je rođena u Nju Džerziju. Diplomirala je na Harvardu, a zatim završila master iz kreativnog pisanja u Dablinu i Ajovi. Njena prozna djela i pjesme objavljeni su u američkim antologijama i brojnim književnim časopisima, a za prvu zbirku pjesama je osvojzila nagradu Koal hil. Viktorija Keli je dva puta nominovana za nagradu Puškart, predaje kreativno pisanje na univerzitetima u Ajovi i Virdžiniji. Živi sa suprugom i ćerkama.

• Šta vas je podstaklo na pisanje “Gospođe Hudini”?

Moj najveći izazov bio je da pokušam da izbalansiram istorijske detalje, dok uzimam fikcionalne slobode. Pokušala sam da učinim Besin glas što je moguće autentičnijim i da budem što istinitija u opisu vremenskih perioda o kojima sam pisala. Željela sam da se roman čita kao istorijska fikcija sa misterioznom komponentom.

• Kako ste otkrili priču o Hudiniju i njegovoj supruzi?

Najprije sam naišla na priču o njihovom braku prije mnogo godina, a knjiga je bila u pozadini mog uma neko vrijeme. Bes Hudini je bila najpoznatija po opsežnim seansama koje je radila nakon Hudinijeve smrti 1926. godine - pokušavala je da kontaktira njegov duh - i na taj način htjela je da dokaže postojanje zagrobnog života. Moje istraživanje je počelo odatle. U stvarnom životu, Bes nije bila u stanju da kontaktira Hudinija. Pitala sam se šta ako je ona mogla da to učini, a postojao je razlog zašto ona to nije mogla raditi u javnosti? I počela sam da razmišljam o zapletu sa pozicije tog pitanja.

• Istražili ste život Harija Hudinija. Kako je Erik Vajs postao Hari Hudini?

Erik Vajs je rođen u Budimpešti 1874. godine u jevrejskoj porodici. Njegova porodica je došla u Sjedinjene Države, kada je imao četiri godine, a njegov otac služio je kao rabin u Viskonsinu. Počeo je da praktikuje magiju kao dijete, a dao je sebi profesionalno ime Hari Hudini po francuskom mađioničaru Žanu Eženu Rober Udenu (Jean Eugène Robert-Houdin). Ali dugo godina je radio kao nepoznati mađioničar prije nego što je postao uspješan. Njegovi trikovi o nestanku i bjekstvu su zapravo pokrenuli njegovu karijeru.

• Hari Hudini i Bes su imali neobičnu ljubavnu priču. Kako je počela ova ljubav?

Postoje sukobljene priče o tome kako su se Hari i Bes upoznali, ali onu koju sam koristila u knjizi je da su se sreli tokom izvođenja na Koni Ajlendu. Bes je bila dio pjevačke grupe, a Hari je sa svojim bratom izvodio magične tačke. Prema ovoj priči, vjenčali su se u danima susreta. To je bio neobičan brak za to vrijeme, jer je Bes bila katolkinja, a Hari je bio jevrejske vjere, što je gotovo nepoznato. Međutim, oboje su malo zalutali od svoje religije i mislim da su imali iste sumnje i pitanja koja su ih vezivala.

• Hudini je imao samo 19 godina kada se oženio, a Bes mu je pomogala kao partnerka na sceni. Oni nijesu imali djece. Kakav je bio njihov brak?

Postoje mnoge teorije o tome zašto Bes i Hari nijesu imali djecu; jedan je da je Hari eksperimentisao sa X-zracima u ranim danima, i da se sam slučajno sterilisao. Druga je činjenica da je Bes bila u stanju kojim je spriječila menstruaciju. Oboje su htjeli djecu i planirali su usvajanje, ali njegova zauzetost karijerom je značila da su stalno na putu. Ali oni su uvijek bili zajedno, a Bes je postala Harijeva emocionalna podrška. Mislim da većina ljudi ne zna koliko se on zaista oslanjao na nju, posebno nakon što mu je umrla majka. Na sceni je bio sasvim siguran, ali u njegovom privatnom životu bio je veoma zavisan od Bes. Činila je mnoge stvari za njega, pa mu je i čistila uši.

• Manje je poznato da je Hudini kao pilot postao prvi čovjek koji je preleteo iz Amerike do Australije. Da li znate još neke zanimljive detalje iz Hudinijevog života?

Hudini je bio veoma dobrotvoran čovjek. Kada je umro, on je u velikoj mjeri bio u dugovima, djelimično zato što je davao ljudima toliko puno novca. Volio je da nastupa pred djecom u sirotištima. Na turneji prilikom promocije moje knjige, upoznala sam čovjeka čiji je otac bio jedan od te siročadi, i on je lično gledao Harijev nastup. To je bio divan trenutak. Još jedna zanimljiva činjenica o Hudiniju je da je imao ogromnu kolekciju knjiga. Zidovi njegove kuće bili su popunjeni policama sa knigama. Imao je ogromnu kadu instaliranu u svojoj kući, kako bi mogao da vježba zadržavanje daha pod vodom, i potapao se na niskim temperaturama.

• Hari Hudini je umro od upale trbušne maramice. Da li je po Vašem mišljenju njegova smrti misterija?

Ono što je misteriozno u njegovoj smrti je to da je umro nakon što ga je udario u stomak čovjek koji je, neki imaju teoriju, bio unajmljen da ga povrijedi. Hari se hvalio da može preživjeti bilo koji udarac; to mu je polazilo za rukom tako što bi prvo stisnuo abdominalne mišiće. Međutim, kada mu je zadat udarac prije njegove smrti, bilo je tako iznenadno da nije imao vremena da stisne svoje mišiće. Do trenutka smrti imao je mnoge neprijatelje, jer se posvetio razobličenju lažnih medija i uništio “ugled” mnogih ljudi. I postoje teorije da njegova smrt nije bila nesreća.

• Hari je obećao Bes da će je kontaktirati nakon smrti šiframa koje jedino ona zna. Je li to, u romanu, plod vaše mašte, ili je pisano na osnovu istine?

Hari je bio opsjednut životom poslije smrti. U toku svog života razmijenio je kodove sa mnogim ljudima u slučaju da se komunikacija može dokazati sa onim ko je umro prvi. On i Bes su razmijenili šifriranu poruku i provela je deset godina nakon što je umro pokušavajući da stupi u kontakt sa njim. Ideja je bila da ako bi pronašla taj kod u nekoj vrsti komunikacije, onda bi znala da je on dobro. Imali su isti dogovor ako bi ona umrla prva.

• U ovom romanu istražujete ljudsku čežnju “da se sazna šta dolazi poslije”? To su velika pitanja?

Mislim da je dio toga što je javnost bila fascinirana pokušajima da Bes komunicira sa Harijem nakon njegove smrti - ljudska čežnja da se sazna da li postoji život nakon smrti. Ljudi su vjerovali Hudinijima; pomislili su da ako Bes može da dokaže kontakt sa Harijem, onda je to značilo da je život poslije smrti stvaran. To je isti razlog što je danas spiritistička industrija toliko velika, i zašto su ljudi privučeni religijom. Posjetila sam neke vidovnjake kao dio istraživanja za ovu knjigu, a na žalost, nijesam imala uspjeha sa njima, ali ja vjerujem da postoji nešto tamo što je veće od nas i da ćemo živjeti pošto umremo.

• “Gospođa Hudini” je fiktivna biografija, ali kako pronaći pravog Hudinija i Bes u vašem romanu?

Iako je veći dio priče poslije Harijeve smrti bio fiktivan, izvadila sam stvarne detalje i obimna istraživanja da bih ponovo stvarala priču o njihovom braku. Pokušala sam da budem autentična prema detaljima vremenskih perioda, detaljima o tome kakva bi bila zabava tokom 1920-ih i koju bi muziku svirali, a većina pozadinskih detalja tog romana je tačna, uključujući i čajnu prostoriju u koju je Bes odlazila nakon Harijeve smrti.

• “Gospođa Hudini” je vaš debitantski roman. Da li ste očekivali dobre povratne informacije od strane čitalaca i kritičara?

Nadala sam se, ali uvijek je iznenađujuće i nevjerovatno kada stignu dobre recenzije o knjizi. Takođe sam voljela da radim na knjizi i da upoznajem ljude kojima su magija i Hudini značili toliko. Pisala sam mnogo godina prije nego što je ova knjiga objavljena, i bio je dug put stići dovde. Nadam se da ću moći da napišem još mnogo toga.

• Šta je Vaše čitaoce najviše zainteresovalo za ovu knjigu? Vi ste zapravo imali originalan pristup temi, zar ne?

Mislim da je ono što ovu knjigu čini drugačijom od mnogih romana o ženama poznatih muškaraca to da: imam fikcionalni dio njihove priče i time je knjiga pretvorena u misteriozniji roman, a ne samo na elaboraciju istinitih događaja. To je ono u čemu ja uživam, i ja volim element iznenađenja. Za mene, najvažniji dio u pisanju ove knjige bio je stvaranje nevjerovatnih preokreta zapleta i završavanje knjige sa nečim što niko nije očekivao.

• Hari Hudini je bio čovek ispred svog vremena. Kako su ga savremenici doživljavali?

Hari Hudini je bio voljen širom svijeta. Nije samo zabavljao ljude; davao je ljudima nadu. On je u velikoj mjeri doprinio ratnim naporima tokom Prvog svjetskog rata, i bio je vrlo moralan čovjek. Ljudi su mu vjerovali, tako puno da su mnogi vjerovali da je stvarno magičan, iako je uvijek bilo jasno da je ono što je radio samo iluzija. Sara Bernar je lično upitala Harija da li može da iskoristi svoju magiju kako bi joj pomogao da opet hoda. Učinio je da čitav slon nestane sa scene i ljudi su zaista vjerovali da je svojim magijom imao moć da pristupi drugom svijetu.

Velika i potcijenjena ljubavna priča

• Može li se ovaj roman čitati kao knjiga o moći ljubavi?

Mislim da je brak Harija i Bes Hudini jedna od najpotcjenjenijih ljubavnih priča. Sreli su se kao tinejdžeri i vjenčali su se uprkos tome što su bili iz dvije različite religije; kao rezultat toga, Besina majka nije razgovarala sa njom godinama. U prvim godinama njihovog braka, pretrpjeli su velike teškoće i siromaštvo, a potom, kasnije, suđenja zbog slave. Kada su počeli da nastupaju, Bes je bila plaćena jednako kao Hari; a nakon što je postao poznatiji, ona je pala u pozadinu. Mislim da je to svjedočenje koliko ga je voljela što mu je dozvolila tu slavu dok je ona ostala u pozadini. Oboje su se toliko oslanjali jedno na drugo, vjerovatno zato što nijesu imali djecu...

I mislim da je glavno svjedočanstvo njene ljubavi bilo vrijeme koje je poslije njegove smrti posvetila pokušavajući da ga kontaktira. Mislim da je on bio velika ljubav njenog života i obrnuto.

( Vujica Ognjenović )