KOMENTAR NEDJELJE

Brzo Vladu, ili natrag u šumu

DF, Demokrate i URA će izvjesno podijeliti imanje - formiraće Vladu - ali početni pregovori čine opravdanim sumnje da će ona biti stabilna i da će funkcionisati na dugi rok Đukanović je rekao da je spreman da ode u šumu da bi branio Crnu Goru, ali je zaboravio da je završio u šumi zbog sopstvenih i nepočinstava svog okruženja, a ne samo zbog popovskih agitovanja

74833 pregleda62 komentar(a)
Otvorena pitanja moraju raščistiti: Abazović, Bečić i Krivokapić, Foto: Savo Prelević

Tri brata su živjela u slozi i ljubavi, sve dok nije došao momenat da dijele imanje.

Najstariji brat, koji je imao i najbrojniju porodicu, tvrdio je da mu pripada oko 65 odsto imanja, srednji je bio zadovoljan sa oko 25 odsto, dok je najmlađi postajao svjestan da su mu starija braća namijenila tek desetak procenata posjeda.

Razlikovali su se i u pogledu održavanja imanja. Najstariji je želio obrađivati imanje tradicionalnim alatima, umjesto savremenih zasada i kvalitetnih đubriva više je vjerovao molitvi u dobar rod, najmlađi je planirao zelene oaze i plantaže rijetkog voća, a srednji je miroljubivo pitao - imamo li ljude i para za to.

Za to vrijeme, bivši vlasnik imanja je krenuo u šumu, sladeći se bratskoj svađi i računajući da će opet otkupiti posjed po niskoj cijeni.

Sadašnji trenutak na političkoj sceni Crne Gore upravo podsjeća na neku od brojnih priča o podjeli imanja između braće.

DF, Demokrate i URA će izvjesno podijeliti imanje - formiraće Vladu - ali početni pregovori čine opravdanim sumnje da će ona biti stabilna i da će funkcionisati na dugi rok.

Drugo, iako nepisano pravilo nalaže da je kvalitet bitniji od brzine, ovdje je vrijeme potrebno za formiranje nove vlade bitan faktor. Ozbiljne spoljno-političke aktivnosti počinju s jeseni: od predstavljanja izvještaja Evropske komisije u Briselu početkom oktobra, godišnjih sastanaka sa MMF i Svjetskom bankom sredinom tog istog mjeseca, sastanka zapadnobalkanske šestorke na nivou lidera u Sofiji početkom novembra...

Svako otezanje u formiranju vlade znači priliku za odlazeću vlast na međunarodnim forumima opanjkava dolazeću, ili sklapa aranžmane koji bi novoj vlasti bili dodatni tuđi kosturi u ormaru, kao da ih već nema dovoljno.

Treba primijetiti i lobističke aktivnosti odlazeće vlasti, poput objave najnovijih članaka u Foreign Policy ili National Review o proruskoj vladi u Crnoj Gori i navodnoj pometnji u EU.

Poruke iz bliskog okruženja Zdravka Krivokapića da budući premijer Crne Gore neće stisnuti šaku bivšim članovima OVK ili ljudima za koje postoji ozbiljna sumnja da su učestvovali u ratnim zločinima, dok u komšijskom dvorištu Vučić i njegova svita nemaju taj problem, sigurno neće ubrzati čestitke ni svjetskih, ni regionalnih lidera, za čim upravo i javno vapi Krivokapić. Neće ni doprinijeti saradnji unutar nove vlasti.

DF - konkretno čelnici Nove, DNP, PzP i Marko Milačić i njihove stranke, prvenstveno zbog hipoteke odnosa sa Rusijom, teško da mogu računati na neke resore u novoj vlasti - odbranu, pravdu i bezbjednosne institucije, poput ANB, i svaki zahtjev koalicije “Za budućnost Crne Gore“ za tim resorima u pregovorima sa URA i Demokratama znači svjesno stavljanje klipova u točkove novoj vlasti.

Sljedeća dva pitanja koja opterećuju trojku su predizborno obećanje URA o ekspertskoj Vladi i proširivanje vlasti manjinskim partijama i SDP.

Demokrate su, uprošteno, pitale URA da definiše eksperte - da li su to ljudi koji su bili na bini tokom predizbornih skupova pojedinih partija, ili koji su javno podržali neku političku strukturu i da li onda postoji razlika između takvih eksperata i pojedinaca sa izbornih listi.

Proširivanje nove vlasti manjinskim partijama i SDP je blagotvorno s aspekta međunarodne pozicije, dvotećinske/tropetinske većine za izmjene u pravosuđu i pomirenje u Crnoj Gori, ali je pitanje koliko je realno i koliko bi štete napravilo URA, jer bi njena 4 mandata na vagi postala manje vrijedna u slučaju da u novu vlast uđu nacionalne stranke Albanaca, Bošnjaka i SDP.

Na početku pregovora je otvoreno mnogo pitanja bez odgovora - Krivokapić, Aleksa Bečić i Dritan Abazović moraju ih neodložno raščistiti ako i dalje žele detronizaciju DPS-a.

Milo Đukanović je rekao da je spreman da ode u šumu da bi branio Crnu Goru, ali je tek dvije nedjelje nakon poraza čestitao pobjednicima prvi put i poslao poruke da će DPS biti konstruktivna opozicija novoj vlasti.

To je odlična ideološka potka za buduće djelovanje. I povratak na vlast.

Ali, bivši vlasnik imanja je zaboravio da je završio u šumi zbog sopstvenih i nepočinstava svog okruženja, a ne samo zbog popovskih agitovanja. Da bi mogao izaći iz šume potrebno je pročišćenje. A što bude duže u šumi, sve će više biti onih koji će šurovati s braćom koja dijele imanje.

Stvari na političkoj sceni Crne Gore ne mogu se posmatrati izolovano u odnosu na region - na nedavno potpisni sporazum Srbije i Kosova u Vašingtonu i na spekulacije o izmjeni Dejtona. Veliki neće trpjeti piljarenje lokalnih igrača.

Regionalni kontekst i izbori 30. avgusta rastresli su političku scenu Crne Gore u tolikoj mjeri da bi neki od brojnih lidera stranaka trojke mogli brzo u šumu, ako odmah ne iskoriste priliku da formiraju vlast i detronizuju DPS.