Pivljanin zbori crnogorski za pet
Dragan Golubović je u 71. godini dočekao da bude najbolji đak na testu na kojem je morao da dokazuje da zna maternji jezik kako bi dobio državljanstvo, iako u Crnoj Gori živi više od pola vijeka
Pivljanin Sava (Dragan) Golubović, poznatiji po nadimku Bat, bio je dobar učenik, ali nikada najbolji u razredu.
Dočekao je da u 71. godini bude najbolji “đak“ - na testu iz crnogorskog jezika koji je polagao kako bi dobio crnogorsko državljanstvo.
Golubović za “Vijesti” priča da su mu roditelji iz Pive, da su 1946. doselili u Vojvodinu kao kolonisti, što je bila sudbina i mnogih drugih porodica.
“Rođen sam u bačkom Dobrom Polju, prvom pravom crnogorskom selu, durmitorskom srezu za Šavnik, Žabljak i Pivu. Iako sam sve lične karte izvadio u Crnoj Gori, gdje živim od 1968. godine, nijesam mogao steći državljanstvo. Administracija me godinama tjerala da vadim razne papire odavde i iz Vojvodine, i da dokazujem da sam Crnogorac. Donesem sve što traže, oni opet nešto novo izmisle. Posljednji papir koji su mi tražili je diploma o položenom crnogorskom jeziku. Odlučio se i na to. Uplatio sam taksu od 50 eura i pojavio se pred profesoricom koja je pričala ekavicom. Odmah sam po govoru znao da je iz Vojvodine. Ispostavilo se da je iz Futoga. Bila su 42 kandidata - Rusi, Ukrajinci, Njemci, Austrijanci, Mađari, Makedonci i ja među njima. Profesorica mi je rekla da fantastično pričam crnogorski jezik. Našalio sam se i rekao da je to vjerovatno zbog toga što tim jezikom pričam od kako sam se rodio. Svi smo toga dana položili. Neko sa dvojkom, neko sa trojkom, a ja sam bio van konkurencije - dobio sam čistu peticu. Bio sam dobar đak, ali nikada najbolji. E sada sam najbolji. Takvog majka nije rađala“, kaže Bat, koji je dobio nadimak po karakterističnom izrazu za durmitorsko-pivski kraj - batljiv - srećne ruke.
Ističe da prilikom polaganja nije imao tremu i da je Ruskinje koje su se interesovale da li ima pitanja iz gramatike, hrabrio da će i one uspješno položiti.
“Pitale su me neke Ruskinje je li bilo teško, pitaju li akuzativ, genitiv, ima li pitanja iz gramatike. Hrabrio sam ih i rekao im da ne moraju da brinu, i položiše i one. Sada kada imam ovaj papir mogu da idem svuda po Crnoj Gori, jer me sada svi razumiju - i oni pozitivni i oni negativni. Diplomu sam uokvirio i šteta što na njoj ne stoji ta petica. Eto, ja sam prvi diplomirani pivski Crnogorac“, kroz osmijeh kaže Bat.
Priča da je Srednju ugostiteljsku školu završio 20. maja 1968. godine, da bi 1. juna počeo da radi u hotelu “Galeb“ u Ulcinju. Nakon četiri godine rada po ulcinjskim hotelima, otišao je da služi Jugoslovensku narodnu armiju u Beogradu, i u Domu vojske na Karaburmi 15 mjeseci bio ugostitelj. Za to vrijeme, kako ističe, pet puta je služio maršala Josipa Broza Tita. Nakon vojske, petnaestak godina je radio u Plužinama, da bi zatim otišao da vidi svijet.
“Lutao sam svuda. Bio sam u Libiji, Siriji, Iraku, Iranu, obišao zemlje sjeverne Afrike. Tripoli je bio ljepši od Pariza, a danas je uništen. Iz Afrike sam otišao za Španiju, Portugaliju, Belgiju, Francusku, Švajcarsku, Njemačku. Tamo sam radio kao kuvar jer sam u JNA položio za instruktora kuvarstva. Vratio sam se u junu 1986. godine. Još smo tada bili najljepša zemlja svih vremena - evropska zajednica u malom. Ali, uništiše je, kako oni sa ‘zapada’, tako i ovi odavde. Svako je tražio način da dođe do nekog plijena. Samo je narod stradao“.
Ponovo je nastavio da radi u Plužinama, zatim otišao u Danilovgrad, a sada vodi Klub Pivljana u Podgorici.
“Kada su otišli komunisti i počele da se stvaraju nove partije, odmah sam se priklonio liberalima, jer sam bio za Crnu Goru od prvog momenta. Želio sam da imamo svoju državu, svoju kuću. Sada kada sam dobio ovu ‘diplomu’ o crnogorskom jeziku, nadam se da ću konačno dobiti dokumenta i biti državljanin države za koju sam se borio. Možda onda uspijem i ostvariti pravo na penziju i zdravstveno osiguranje“.
( Svetlana Mandić )