Preminula Žilijet Greko, ikona francuske šansone

Pjevala je pesme Žaka Prevera, Bertolda Brehta, Borisa Vijana, Fransoaz Sagan i Serža Genzbura. Posle pjevanja u legendarnim pariskim kabareima, otišla je u Njujork i postala svjetski poznata

12071 pregleda3 komentar(a)
Žilijet Greko, Foto: Wikipedia.org

Žilijet Greko, ikona francuske šansone i muza egzistencijalista, preminula danas u 94. godini na jugoistoku Francuske, saopštila je njena porodica.

"Žilijet Greko preminula je danas okružena svojim voljenima u svom domu u Ramatijelu (na jugoistoku Francuske). Imala je izuzetan život", navela je njena porodica.

Sredinom 1940-ih godina, romanopisac Remon Keno i filozof Žan-Pol Sartr napisali su pesme "Si tu t'imagines..." i "La Rue des Blancs-Manteaux", koje su Žilijet Greko donele prvi uspjeh u blistavoj karijeri.

Pjevala je pesme Žaka Prevera, Bertolda Brehta, Borisa Vijana, Fransoaz Sagan i Serža Genzbura. Posle pjevanja u legendarnim pariskim kabareima, otišla je u Njujork i postala svjetski poznata.

Po povratku u Pariz 1968. godine, snimila je čuvenu šansonu "Deshabillez-moi".

U autobiografiji "Žižib" - što joj je bio nadimak u detinjstvu, Žilijet Greko, rođena 1927. godine, pisala je i o hapšenju svoje majke i sestre u Drugom svjetskom ratu, zbog čega se politički angažovala.

Ona se usudila da na koncertu u Čileu 1981. godine, u doba vojnog režima Augusta Pinočea, pjeva samo zabranjene pjesme.

Čileanski vojnici su je posle koncerta otpratili do aerodroma i poslali je prvim avionom natrag u Francusku.

Posle duge veze sa džez-trubačem Majlsom Dejvisom, Žilijet Greko je imala nekoliko brakova.

Udala se za glumca Filipa Lemera, potom za Mišela Pikolija i na kraju za Žerara Žuanea, bivšeg pijanistu Žaka Brela.

Među njenim najpoznatijim šansonama su i "Parlez-moi d'amour", "Paris Canaille", "Accordeon" i "Je suis comme je suis".

Pevačica je 2015. održala oproštajnu turneju koju je nazvala "Merci" (Hvala) i koja je trajala godinu dana. Glumila je u filmovima "Orfej" (1950) Žana Koktoa i "Dobar dan, tugo" (1958) Ota Premingera.