SVIJET U RIJEČIMA
Banke peru pare i nikom ništa
Dva biliona sumnjivih dolara je vjerovatno oprano preko velikih banaka. I šta sad? Gdje je javni izliv bijesa? Gdje je pritisak na banke? Ovo se tiče svih nas
Bijesna sam. U kakvom to društvu živimo kada većina samo slegne ramenima na vijest da su brojne banke transferisale dva biliona dolara nejasnog porijekla?
„Nejasno porijeklo“ zapravo znači da su vjerovatno kriminalci oprali prljave pare preko banaka. Među njima mafijaši i kontroverzni oligarsi. Prošla je sedmica otkako su objavljeni takozvani FinCEN dosijei, koje je otkrilo 400 novinara širom svijeta.
Tako smo sa zakašnjenjem dobili uvid u mreže kojima teku milijarde. Ali zašto izostaje javni izliv bijesa? Gdje su zahtjevi za ostavkama šefova banaka? Umjesto toga vidimo da je mnogima svejedno, u stilu: pa ionako se tu ništa ne može promijeniti.
U sumnjive poslove su upletene mnoge velike banke poput Dojčebanke, HSBC ili JP Morgana, dakle banke u kojima tekuće račune imaju i mnogi obični ljudi. Te su banke okretale glavu, a sumnjive transakcije prijavljivale ili sa zakašnjenjem ili nikako. Te banke imaju problem sa shvatanjem morala.
I narko-karteli koriste usluge ovih banaka. Pola miliona ljudi u svijetu svake godine umre od posljedica konzumiranja droga, ali karteli koji prave i rasturaju kokain i heroin čvrsto mogu da računaju na to da će komplikovanim transakcijama u jednom trenutku njihov novac postati čist. Pranje para funkcioniše jer sistem kontrole ne valja.
Te uplate i isplate na kraju koštaju ljudskih života. Zato se ovo tiče nas svih. I zato nešto mora da se promijeni.
Naš bankarski sistem nije više u skladu sa vremenom. Želja za profitom je u redu, ali samo ako se on stiče u skladu sa pravilima. U SAD već postoji pravilo da banke moraju najkasnije kroz mjesec dana da prijave sumnjive transakcije - ali se tog pravila niko ne pridržava. Novinarsko otkriće je pokazalo da banke sumnje na pranje novca u prosjeku prijavljuju poslije bezmalo šest mjeseci. Malo je reći da sistem ne funkcioniše.
Izgleda da banke baš ne hitaju da obezbijede istražiteljima podatke svojih klijenata kako bi olakšale istragu. To mora da se promijeni. Javni pritisak na banke mora da bude tako veliki da se osjećaju primoranim da momentalno prijavljuju sumnjive pare. Pranje novca ne smije da postane poslovni model koji se toleriše.
Slaba kontrola šteti ekonomiji i svima nama. Kriminalni tokovi novca moraju biti zaustavljeni jer, naposljetku, radi se i o našim parama. Dakle, imamo dovoljno razloga da budemo bijesni.
( Manuela Kasper Kleridž )