Od prve pčele na drvetu do prvih medalja
“U Tuzli sam upoznao dosta velikih, iskusnih pčelara. I ja želim da jednog dana budem veliki pčelar i da mi se ljudi dive, kao što se ja divim njima. Učestvovalo je 237 učesnika iz 15 zemalja, sa tri kontinenta. Dvije zlatne medalje sam dobio za kvalitet meda koji se vrcao početkom jula i za drugo vrcanje, na Ilindan. To su moja prva priznanja u svijetu pčelarstva”, kaže mladi pčelar i nada se da će uskoro biti još takmičenja na kojima će moći da se pokaže i dokaže
Radio sam oko pčela i poslao med na takmičenje. Ali, pčele su donijele taj med. Ja sam im ga samo ukrao i one su zaslužne što sam osvojio zlatnu medalju za kvalitet.
To je, za “Vijesti” kazao petnaestogodišnji Nikšićanin Matija Vučinić, koji se sa nedavno održanog 15. međunarodnog sajma pčelarstva “Medena Tuzla 2020” vratio sa dvije zlatne medalje.
Pored medalja i diploma, Matija se iz Tuzle vratio i sa ručnim satom koji je dobio kao najmlađi učesnik sajma.
“U Tuzli sam upoznao dosta velikih, iskusnih pčelara. I ja želim da jednog dana budem veliki pčelar i da mi se ljudi dive, kao što se ja divim njima. Učestvovalo je 237 učesnika iz 15 zemalja, sa tri kontinenta. Dvije zlatne medalje sam dobio za kvalitet meda koji se vrcao početkom jula i za drugo vrcanje, na Ilindan. To su moja prva priznanja u svijetu pčelarstva”, kaže mladi pčelar i nada se da će uskoro biti još takmičenja na kojima će moći da se pokaže i dokaže.
Pčelarstvom, koje je u njegovoj porodici tradicija, i otac i djed su mu pčelari, počeo je da se bavi prije tri godine.
“Prvu pčelu sam našao na drvetu i zvao sam oca i djeda da mi pomognu da je prebacim u košnicu. Zainteresovao sam se da vidim šta mogu da napravim od nje. Pošto se i oni bave pčelarstvom, dali su mi po jednu košnicu. Poslije sam od para koje sam skupio od rođendana kupio pet pčelinjih društava, da bih razrojavanjem prošle i ove godine došao do 15 pčelinjih društava”, priča mladi pčelar, budući energetičar.
On kaže kako mu je na samom početku bavljenja pčelarstvom najteže bilo da “pregleda” pčele, ali da je i to brzo naučio, da je bio jako srećan kada je u rukama držao prvu teglu izvrcanog meda, da su mu otac i djed glavni učitelji, kao i da je dosta toga naučio zahvaljujući Internetu. Priznaje da ga zaboli pčelinji ubod, ali da na njega brzo zaboravi kada vidi kako “pčela lijepo radi”. U naselju Orlina, pored Slanog jezera, nalazi se starevina Vučinića, ali i pčelinjaci Matije i njegovog oca Radomana. Odvojeni jedan od drugog, da se zna šta je čije.
“Dolazim ovdje dva-tri puta nedjeljno i provodim po dva-tri sata. Pregledam pčele, vidim da li imaju dovoljno hrane, kakvo je leglo. Još sam mlad da sve znam, pa za stvari koje ne razumijem pitam oca i djedu, oni mi pokažu, pomognu, i sljedeći put to što sam naučio pokušavam da što bolje sam uradim”.
Zadovoljan je ovogodišnjim prinosom. Imao je oko stotinu kilograma meda i nada se da će, svaka naredna godina biti još uspješnija.
“Nadam se da ću imati što veći broj pčelinjih društava, da ću napraviti svoju radionicu, kao što imaju otac i djed, gdje ću moći da vrcam med, pravim ramove, ostavljam nastavke. To mi je želja. Svima bih preporučio da jedu med jer je jako zdrav, ali i da se bave pčelarstvom. Trudim se da se pčelama odužim tako što ih pregledam, pazim, gledam da im je što ljepše, da im nađem lijepo mjesto”, kaže Matija koji je i uspješan košarkaš. Potpisao je za KK Sutjesku”i kaže da ga svi znaju kao pčelara i košarkaša. Na pitanje gdje vidi sebe u budućnosti - kao uspješnog košarkaša, pčelara ili energetičara, mudro odgovara: “Nadam se da ću završiti na što boljem mjestu”.
Matijin otac Radoman pčelarstvom se bavi 25 godina i drago mu je što je mlađi sin krenuo njegovim stopama.
“I ja sam počeo kao dijete da se bavim pčelarstvom, tako da mi je još draže što je i Matija počeo tako rano. I ja sam, kao i on, slučajno našao roj. Drago mi je što je njegovo prvo takmičenje bilo uspješno, jer je uvijek uspjeh sina veći od ličnog uspjeha. Obojica s ljubavlju radimo sve ovo”, priča stariji Vučinić. Kaže da mu je drago što Matija namjerava da poveća broj društava i već je polovinu novca od prodatog meda odvojio da kupi nove košnice.
( Svetlana Mandić )