Joskić: Umjetnost mi je najbliži način da iskažem bunt, kad već ne mogu bačit’ bombu k’o Boško Buha

Nakon osam godina neizlaganja u zvaničnim galerijskim prostorima, jedan od najpoznatijih street art umjetnika u Crnoj Gori, grafički dizajner Mišo Joskić, predstaviće se publici u Gradskoj galeriji Kotor izložbom “Vrla nova normala” koja će biti otvorena večeras u 19 časova, a trajaće do 15. oktobra. Postavku će pratiti i video-muzička podloga u produkciji Ivana Kneževića.

Sam naziv izložbe “Vrla nova normala” više nego očigledno korespondira sa jednim od naznačajnijih djela svjetske književnosti, “Vrli novi svijet” Oldousa Hakslija. Ipak, Joskić za “Vijesti” kaže da nije imao na umu tu knjigu dok je slikao, iako “ima dosta te distopijske atmosfere u ovoj priči”, već je teoretičarka i istoričarka umjetnosti mr Maša Vlaović spoznala naziv postavke, a Joskić ga sa oduševljenjem prihvatio.

Pandemija, otuđenost, medijska manipulacija i podložnost istoj, ekonomska kriza, masovna histerija, pa i depresija, primijetila je Vlaović, nalaze se na njegovim djelima. Svakako se zaključuje i da Joskić govori i osvjetljava mračne i skrivene strane pojava koje većina društva danas prihvata kao normalne i standardne. Tako na pitanje kako vidi sve ono što je došlo zajedno sa 21. vijekom, savremenim i brzim životom u kapitalističkom svijetu, odgovara stihovima: “Mirno idem krivim putem”, a zatim govori dalje o svom radu i motivima koje prikazuje u Kotoru...

“Teme jesu dosta mračne, ali su prikazane na veseo način. Radovi su nastajali tokom pandemije pa sve do par dana pred izložbu. Inspirisala me je ova pandemija, mislim da je slična situacija i sa kolegama. Uvijek su velike nevolje inspirisale umjetnike, lično ja na neki način uživam u ovome, možda će nekome zvučati čudno, ali tako je. Materijala za rad - na sve strane! Zadnjih godina sam produktivan, ali sad sam baš produktivan”, ističe on.

Joskić se predstavlja sa 25 djela koja je radio akrilnim bojama i sprejevima na platnu, a tu je i video koji prati radove nastale u eksterijeru, kao i neke ranije radove koje nije imao prilike da prikaže, osim na društvenim mrežama. Pank i rok kultura, industrijski, sirovi, surovi, ogoljeni, zagađeni, ali duhovno čisti elementi kojima izražava sopstveni bunt i nezadovoljstvo, odnosno želju da stvari budu bolje - drugačije, primijetni su na njegovim djelima. Isti poriv izazivaju i kod posmatrača uz lebdjeću misao “prije nego bude kasno”.

“Zvuči dobro… Super ako je tako kao što kažete. Trudim se da napravim balans između onoga za čim sam težio u likovnom izrazu svih ovih godina i spontanog, ekspresivnog i apstraktnog izraza koji me sve više privlači, a usput provlačim i teme koje me interesuju ili mi se nameću na ovaj ili onaj način. Da, tako je - umjetnost mi je najbliži način da iskažem bunt, kad već ne mogu bačit’ bombu k’o Boško Buha. Puno je loših stvari oko nas, a svakog normalnog čovjeka to ljuti i uznemirava. Mom senzibilitetu je najbliže izražavanje kroz umjetnost”, objašnjava Joskić, koji se uglavnom oslanja na eksperimentalni stvaralački izraz, bilježi Vlaović.

“Bliski su mu savremeni vidovi izvođenja - street art, skulpture velikih dimenzija u javnim prostorima, grafiti, kolaži, asamblaži putem kojih uvijek šalje angažovane poruke... U Joskićevom radu nestaju tradicionalne forme, on odustaje od estetike lijepog, spajajući različite stilove i uticaje. Umjetnik ima svoju misiju da aktivno učestvuje u mijenjanju svijeta i sredine u kojoj se nalazi”, zapisala je ona.

Upravo udaljavanjem od ustaljenih umjetničkih okvira Joskić dopire do velikog broja ljudi, pa je jedan od najprepoznatljivijih street art umjetnika kod nas. Služeći se i koristeći prednosti raznih savremenih pristupa, tehnika i tehnologija Joskić se izražava glasnije, raznovrsnije, kreativnije, slobodnije, a za “Vijesti” kaže da vjeruje da se galerije polako prevazilaze.

“StreetArt mi je donio mnogo bolju komunikaciju sa publikom. Galerije, čini mi se, postaju prevaziđen koncept. Možda, ne znam... Odlučio sam da napravim izložbu poslije osam godina. Ne znam šta će mi to, al’ eto. Volim da radim velike formate, a to mi radovi na zidu omogućavaju. Dok sam pravio izložbu shvatio sam da mi mali format više ništa ne znači. Jednostavno ne znam šta ću sa njim osim, eventualno, da napravim skicu. Valjda sam, radeći velike površine, shvatio da mogu tako mnogo bolje da se izrazim”, priča Joskić i ističe da su mu od najveće važnosti angažovane teme kojima može ukazati na “normalu” u kojoj živimo.

“Ekološke teme su mi posebno drage i uvijek se rado prihvatam slikanja gdje mogu doprinijeti ukazivanju na neki problem. Uništavanje okoliša je, na primjer, veliki problem kako kod nas tako i u svijetu. Tome se mora posvetiti pažnja... Kada je pandemija u pitanju, interesantni su mi statistički podaci o broju drugih bolesti i problema u svijetu. Postoje mnogo veći problemi na dnevnom nivou koji ubijaju mnogo više ljudi pa niko o tome ne priča. Ne znam, procijenite sami. Mislim da je agenda širenja panike i straha uradila svoje, ljudi ne razmišljaju trezveno. Otprilike bi to bila i jedna od tema mojih radova”, kaže on. Na pitanje koliko društvene i političke okolnosti koje se dešavaju posljednjih mjeseci u Crnoj Gori utiču na njega i njegovo stvaralaštvo, odgovara da se najviše trudi da se okrene sebi i isključi iz toga.

“Zadnjih dana pomalo pratim šta se dešava... Sve to utiče na sve nas koji živimo na ovim prostorima, i to uglavnom negativno. Trudim se da se isključim i okrenem sebi. Nadam se da će generalno stvari početi da idu na bolje, ali znam da će to ići jako sporo”.

Na pitanje o budućim planovima kaže da ideja ne fali, ali “vidjecemo šta će se uspjeti realizovati”, a zaključak razgovora najbolje se izvlači iz teksta Maše Vlaović:

“Ipak, ova izložba je samo nagovještaj onoga što on zaista može uraditi. Njegov izraz treba premjestiti u javne prostore, napuštene fabrike, gradilišta i omogućiti mu djelovanje putem angažovanih sadržaja. Street art je segment koji pruža velike mogućnosti u pogledu dostupnosti i vidljivosti, a Joskić svojim kreativnim i lucidnim rješenjima može još mnogo doprinijeti u tom polju djelovanja”.

Maskirane jurišne jedinice su glavna tema izložbe

Joskićevo stvralaštvo je, smatra Maša Vlaović, estetska igra oslonjena na aktivnost, proces, intervencija unutar datog konteksta ili diskursa ili stvaranje potpuno novog konteksta.

“Svojim postmodernim izrazom sažima mnoge uticaje - kolažiranje, humor, razigrano nepoštovanje, parodiju. Umjetnik aktivno komunicira sa društvenim prilikama i bavi se temama koje su aktuelne... Kolaž je najdominantnija tehnika u kojoj umjetnik spaja stare crteže, fotografije, novinske tekstove, strip crteže, ubacujući čak djelove grafita u sliku. Na taj način gradi nejasan i konfuzan sadržaj, koji je i posmatraču često nerazumljiv. Međutim, pažljivim iščitavanjem radova, dolazimo do velikog broja informacija, ispisa, slojeva papira, koje su zaokruženi dominirajućim figurama tzv. maskiranim jurišnim jedinicama koje i čine glavnu temu ove izložbe”, zapisala je Vlaović.

( Jelena Kontić )