Zašto studenti žele da nakon diplomiranja ostanu u inostranstvu

Mogućnost bolje zarade, nalaženja posla i napredovanje u karijeri, glavni su motivi mladih iz Crne Gore koji studije završavaju u inostranstvu, a koji se odlučuju da i karijeru nastave van granica matične države. U Crnoj Gori, mogućnost da iskažu svoje sposobnosti vide u zapošljavanju u nekoj od međunarodnih institucija u zemlji ili – u državnoj upravi. Privatni sektor zasad ne vidi kao posebno primamljiv.

Jelena Pečurica, koja je studije završila u Češkoj, gdje i radi, ipak navodi da mladi iz Crne Gore koji se odluče ili razmišljaju o inostranoj karijeri, nerijetko imaju previsoka očekivanja.

“Očekuju da će odmah po završetku studija dobiti neku senior poziciju. To je moguće samo nakon sticanja iskustva i dokazivanja, jer u inostranstvu vam cijene rad i konkretne rezultate”, kazala je ona, govoreći na Skupštini Organizacije Crnogoraca koji studiraju u inostranstvu (OSCI).

Većina studenata iz Crne Gore koji se odluče da studije nastave u inostranstvu zapravo i nema jasne preference da li ostati vani ili se vratiti u u Crnu Goru, saopšteno je iz OSCI.

Iz te organizacije “Vijestima” su kazali da ne postoji jednostavan odgovor da li bi jedan student iz Crne Gore koji je odlučio da školovanje nastavi van matične države trebalo da se vrati ili da karijeru nastavi negdje drugo. Takva odluka je, kako navode, stvar pojedinca.

I kad neko i odluči da ostane vani, o tome ne bi trebalo govoriti u negativnom kontekstu.

“Vjerujemo da je odluka da se prati program visokog obrazovanja, uopšte, a dodatno za studije u inostranstvu, primarno individualna i nastojimo da skrenemo pažnju budućih CSI na rizike koje ta odluka nosi sa sobom. Dodatno, zalažemo se da se situacija sa emigracijom mladih talenata sagleda iz drugog ugla, u kontekstu procesa globalizacije, pa da se ’odliv mozgova’ preinači u pozitivnu kategoriju - ’mrežu mozgova’. To je prilika za crnogorsko društvo”, kazao je “Vijestima” Aleksandar Vučinić iz OSCI.

Želja za usavršavanjem i proširivanjem znanja osnovni je motiv za odlazak crnogorskih studenata u druge zemlje, a krajnje destinacije definisane su finansijama i sporazumima koje Crna Gora ima sa drugim državama.

U OSCI nemaju precizne podatke, ali procjenjuju da oko 1.400 crnogorskih državljana trenutno studira u više od 35 zemalja svijeta. U to ne računaju zemlje regiona.

Crnogorski studenti u inostranstvu, kako se procjenjuje na osnovu uzorka od njih 900, najčešće odlučuju da usavršavanje nastave u Turskoj (24 odsto), Italiji (17 odsto) i Austriji (15 odsto).

“Državljani Crne Gore najčešće ostaju na Starom kontinentu, i ima ih u skoro svim zemljama EU. Van Evrope, najpopularnije su Sjedinjene Američke Drzave, Ujedinjeni Arapski Emirati i Narodna Republika Kina”, kažu iz CSI.

Najviše njih je u inostranstvu na osnovnim studijama - 65 odsto. Dominantno obrazovno usmjerenje studenata koji studiraju van Crne Gore su ekonomske nauke.

Vučinić navodi da, iako trendovi variraju u odnosu na regiju i državu, podaci kojima raspolažu, ukazuju na kontiuirani rast broja crnogorskih studenata u inostranstvu od sticanja nezavisnosti, 2006. godine.

Uzimajući kao referencu primjer Hrvatske, u godinama pred pristupanje EU, u OSCI procjenjuju da bi broj mladih iz Crne Gore koji će odlučiti da studije nastavi van matične države, nastaviti da raste.

“Vjerujemo i da su trendovi u broju CSI važan indikator za generalno karakterisanje migracija mladih iz Crne Gore. Trenutno, mladi posmatraju pristup inostranim obrazovnim sistemima kao jedan od koraka u ostvarivanju budućih karijernih opcija u inostranstvu, i ulaznicu za strana tržišta rada”, kaže Vučinić.

Iako većina njih nema jasan stav prema ostajanju u inostranstvu ili povratku u Crnu Goru, skoro svi ipak žele da oboje imaju kao opciju.

“Dokaz tome je i veliki broj nostrifikacija koje je u proteklim godinama obavio ENIC centra Ministarstva prosvjete. Iako je razumljivo pitanje ‘kvaliteta programa visokog obrazovanja’ i ‘hiperprodukcije’ diploma i u Crnoj Gori i u inostranstvu, kojim je ove godine uslijedilo uspostavljanje relevantne Agencije u Crnoj Gori, činjenica je da mnogi CSI alumni prolaze kroz proces nostrifikacije kako bi dugoročno zadržali mogućnost povratka na domaće tržiste rada, bez planiranja da u Crnoj Gori aktivno traže zaposlenje odmah po završetku studija”, rekao je Vučinić.

U OSCI problematičnim smatraju ne baš javno definisan odnosi države prema CSI, navode da je njihov potencijal i značaj još neiskorišćen. Osim što nerijetko ne mogu da apliciraju za neke programe stipendiranja koji se finansiraju iz budžeta, jer nisu na jednom od tri univerziteta u Crnoj Gori, iz CSI spornim smatraju i način na koji se realizuju neki od programa, poput onih sa EU integracijama.

“Programi poput Erasmus razmjene i stažiranja su primarno implementirani kroz perspektivu Univerziteta Crne Gore, bez razmatranja kako se istim pravima mogu osnažiti stotine crnogorskih studenata u inostranstvu na programima širom EU”, kažu u OSCI.

U toj organizaciji smatraju uspješnim to što je Vlada omogućila i dofinansirala studije za obrazovanje kadrova koji su direktno neophodni crnogorskom društvu - ljekari, vojnici… Podsjećaju da je podrška Vlade kroz HERIC program primarno uslovljena povratkom u maticu.

Mnogo je studenata poput Bošković kojima bi podrška dobrodošla

Iz OSCI pozitivnim smatraju što je Vlada nedavno finansijski dijelom podržala Ninu Bošković iz Podgorice da master studije iz kliničke embriologije nastavi na britanskom “Oksfordu”, ali smatraju da slična podrška ubuduće mora biti “stukturisana, transparentna i strateški orijentisana”.

Prema njihovim procjenama, kako navode, u prosjeku svake godine oko 25 studenata iz Crne Gore plasira na jedan od 200 vodećih univerziteta prema šangajskoj ili QS listi.

“To znači da se u toku svake akademske godine veliki broj ambicioznih i izvanrednih studenata na razne načine bori za sredstva za svoje izuzetno skupo obrazovanje, za koje su kvalifikovani i odabrani među stotinama aplikanata iz cijelog svijeta. Njima bi svima koristio konkurs na kom bi se pod jednakim uslovima mogli boriti za sredstva odobrena Bošković”.

( Damira Kalač, Ivan Čađenović )