Veliki umjetnici rade mimo istorije

Autorsko veče “Svijet varki i iluzija“ književnice Dragane Kršenković Brković održano je preksinoć u Muzeju grada Perasta.

Dragana Kršenković Brković, autorka je romana “Atelanska igra” i “Izgubljeni pečat”, zbirki pripovjedaka “Vatra u Aleksandriji” i “Gospodarska palata”, zbirke jednočinki “Iza nevidljivog zida”, monografija “Poetika prolaznosti: Organizacija vremena u Ranim jadima Danila Kiša” i “Fragmenti: Zapisi o književnosti”, kao i knjiga za djecu - “Tajna plavog kristala”, “Duh Manitog jezera”, “Muzičar s cilindrom i cvijetom na reveru”, “Modra planina” i “Tajna jedne Tajne”.

Književnik Miraš Martinović istakao kako je Dragana Kršenković Brković ozbiljan pisac, a njen roman i pripovjetke ozbiljna djela.

“Ako neko piše najbolje u zemlji i regionu, onda je to Dragana Kršenković Brković. Postoje knjige koje bude pažnju i strast, a među Draganinim djelima neka su upravo takva. Njena priča jednostavno teče kao bistra voda u kojoj se sve vidi, sve je jasno i providno. Mnogo je istorijskih romana napisano i istorijskih novela i ljudi su se držali istorije. Držali su se istorije oni koji su bili malog dara, a veliki umjetnici rade mimo istorije. Drže se istorije kao okvira, ali rade svoj posao - stvaraju umjetnosti. Dragana je izmislila ovu knjigu, ali ona je toliko stvarna, da je stvarnija od stvarnosti”, ocijenio je Martinović, posebno se osvrćući na “Atelansku igru”.

Ovaj roman, koji je pisan tri godine, fikcija je, ali sa tri stvarna lika.

“Krenula sam u ispitivanje uzroka. Atelanska igra je pozorišni pojam. To je farsa. To su oblici pozorišnog pričanja priče. Atelanska igra razvila se iz ideje da napišem priču o odnosu umjetnika i vlasti. Krajem sedamdesetih i osamdesetih godina umjetnici su imali važnu ulogu u društvu, uključivali su se u nešto što je umjetničkom biću nedopustivo”, objasnila je Kršenković Brković dodajući da je svoje stavove pretočila u roman.

Književnost je, njene su riječi, ono mjesto na kome se najdublje može izraziti svoj lični revolt, svoje neslaganje i odbijanje svih onih procesa koji nam razaraju život, čineći ga, generalno, jedva izdržljivim.

“Da bih izrazila svoje neslaganje odabrala sam jedan drugačiji put. Nasuprot očekivanom opisivanju svog onog užasa što je bila, i što nažalost još uvek jeste, naša stvarnost, ja sam se okrenula ‘osluškivanju’ onih unutrašnjih, na prvi pogled ‘nevidljivih’ tokova, sve sa jednim ciljem - da pokušam da razumijem na kojoj to matrici dešavanja počiva ovaj naš današnji trenutak. Dva momenta su se odmah nametnula - to su nasilje i mitološka svijest. Tako se moje priče, razmještene u prostoru i vremenu, bave onim što bi se moglo nazvati ‘iskonska stvarnost’ - strukturom nesvjesnog koja se odražava u ritualnim modelima kolektivnog ponašanja; potom, silama razaranja sa ishodištem u kolektivno-nesvjesnom; očajničkom potrebom da se vlada i osjeti moć”, kazala je Kršenković Brković.

( Marija Vasić )