Čekajući kongres

RTS prikazuje emisije o ubistvima koja su se dogodila devedesetih godina u Beogradu. Jedna od epizoda bila je posvećena novinarki Dadi Vujasinović, a iz te epizode se može vidjeti da je ona bila poput Veronike Gerin, da njen život i rad zaslužuju i više od te emisije, baš kao i Veronika, da Dada zaslužuje čitav film. U tom serijalu prikazana je i epizoda o šefu policije Badži, ali i političaru-biznismenu Kundaku. Pominje se u tim emisijama i “čuvena Osma sednica“ koja je mnogima bila odskočna daska.

Na toj Osmoj sjednici koja se zbila 23. i 24. septembra 1987. započeo je vrtoglav uspon Slobodana Miloševića, naravno, nakon što su eliminisani iz igre Ivan Stambolić i Dragiša Pavlović. Na Osmoj sjednici pokazala se čvrsta ruka, pokazalo se ko je gazda i ko je opasan i jak.

Broj osam se numerološki vezuje za osobe sklone materijalnim stvarima, sa samouvjerene, hladnokrvne ljude, one koji su spremni na sve zarad ostvarivanja zacrtanog cilja.

Prošle godine održan je Osmi kongres Demokratske partije socijalista. Činilo se da nikad jači nisu bili. Nasuprot njima bila je hiljadu puta izigrana opozicija, anemični samoproklamovani lideri razjedinjenih i razbijenih stranaka, razni suludnjaci i po koja mlada nada za koju su vjerovali da će je lako iščupati iz zemlje sa sve korijenom. Ali, preigrali su se na tom Osmom kongresu. Grmio je šef kao nikad prije, a partija koja ima u svom imenu riječ demokratija i socijalizam dala je sebi za pravo da u svom statutu i programu uvrsti kao “must“ formiranje tj. vaskrsenje crkve. Tu su pukli, kad su pomislili da su svemogući, kad su se igrali Boga u granicama Crne Gore.

Ko bi rekao da će svega godinu dana kasnije njihova partija biti u frci, da će zbijati redove pokušavajući da zadrži ekipu na okupu. DPS liči na Sovjetski savez, ali onako kako je opisan u seriji Černobilj, “njegova moć zavisi od percepcije njihove moći“. Otuda i najava novog kongresa, iznenada, kad mu vrijeme nije.

Pokušaće da naprave predstavu, da “počiste redove“ kako bi pokazali da znaju gdje je kvar, da fingiraju odgovornost, da prikažu da brod ne curi i da nema potrebe da se grabe pojasi za spasavanje.

Ali ideja novog kongresa mogla je da padne na pamet samo onome ko i dalje vjeruje u kongrese. Onome ko je još kao komunistički klinac uživao u udobnim socijalističkim foteljama. U vrijeme društvenih mreža, maštati o kongresu je kao da počinjete pisati roman rukom u 2020. godini. Vrijeme curi, ne čeka, ne pita.

Kongres je šargarepa za članstvo, obećanje da će se nešto desiti “tad i tad“, nešto veliko. Kao cirkus koji nalijepi po gradu postere sa grandioznom najavom za šou, a i dalje niko iz cirkusa ni nema pojma šta će biti glavna tačka nastupa. Zato je veće pitanje hoće li biti uopšte tog kongresa nego što će da budu poruke te čuvene devetke. Brojem devet vlada Mars, simboliše izdržljivost i čvrstu volju. Evo da vidimo.

( Đuro Radosavović )