Buđenje domaće metal scene u 2017: Konačno možemo da se nečemu nadamo
Izdavače imaju Goblin Zeppelin i Acid Radio, Gomila nesklada je oduševila i Ritam nereda, Abhoth i Hostis objavljuju daleko od kuće
Prošla godina za metal scenu u Crnoj Gori čini se da je bila plodnija nego ikad. Goblin Zeppelin je objavio debi album za nezavisnu srpsku etiketu Take It Or Leave It, dok je Acid Radio potpisao ugovor sa poznatom kućom Metropolis, što su rezultati kojima se ne mogu pohvaliti ni domaći bendovi dosta prijemčivijeg zvuka.
Gomila nesklada objavila je drugi album „81“ i toliko oduševila Ritam nereda, da su Nikšićani pozvani da sviraju na rođendanskom koncertu ovog poznatog srpskog benda. Grupe Srđana Mišovića, najaktivnije ličnosti na domaćoj metal sceni trenutno, Abhoth i Hostis još ranije su objavljivala izdanja daleko od kuće, pa se mogu pohvaliti i pozitivnim recenzijama iz udaljenih zemalja kao što je Indonezija. Da li je u pitanju slučajnost ili renesansa crnogorskog metala?
Shvatili da moraju uzeti stvar u svoje ruke
Gitarista Acid Radija Luka Bošković smatra da je kvalitet na crnogorskoj metal sceni uvijek postojao, ali da je tek sa napretkom tehnologije to izašlo na vidjelo.
„Kvalitetan zvuk je ono što je u prošlosti kočilo bendove odavde, jer je bilo potrebno izdvojiti više para da snimak zvuči kako valja i da onda potencijalni izdavač može da ocjenjuje samo na osnovu toga da li je pjesma kao pjesma dobra ili ne”, kaže on i dodaje da je bitan faktor i to što je sve više nezavisnih etiketa, pa bendovi više ne zavise od velikih.
Frontmen Gomile nesklada Marko Vukajlović mišljenja je da su prošlogodišnji rezultati pokazatelj da se radi i da se koriste prilike.
“To znači mnogo, jer se konačno možemo nadati nečemu. Ranije je bila samo kuknjava, a sad su valjda ljudi shvatili da moraju uzeti stvar u svoje ruke i zato ima svega. Pomalo. Ali se dešava. Sa druge strane, mislim da još nismo napravili neki odsudni, veliki korak, pa se može reći i da je dosta stvari došlo slučajno. Tako je bilo sa nama i Neredima. Potpuno neplanirano”, objašnjava on.
Festivali vrte iste favorizovane izvođače
Iako je izdanja sve više, metal svirki nema puno i uglavnom nisu toliko posjećene. Do prije par godina metal događaja bilo je nešto više, a bendovi, od kojih mnogi nisu trajali duže od par nastupa i svirali su uglavnom obrade, su najčešće punili lokale. Sagovornici “Vijesti” uzrok tome vide u činjenici da festivali, organizatori događaja i mediji ne poklanjaju puno pažnje metalu.
Mišović, koji je od nedavno zamijeno Nebojšu Ćulafića na mjestu frontmena Goblin Zeppelina, smatra da je metal subkultura čiji je zenit davno prošao, a da je u Crnoj Gori doživljaj metala jedva i postojao.
“Na binama npr. Lake festa i Sea Dancea se slabo može čuti crnogorski metal bend, osim u slučaju da je iz grada gdje se održava festival. Tako da najvećim neprijateljima scene smatram regionalni lobizam i elitizam. Za primjer ću uzeti nedavnu svirku dva italijanska death metal benda u Podgorici koja je okupila jedva pedesetak ljudi. Trebalo je imati hrabrosti za organizaciju takvog hepeninga u moru festivala koji igraju na sigurno dovodeći medijski favorizovane i čak i na istom festivalu više puta oprobane bendove”, kaže Mišović, dodajući da se organizatori “kao svojevrsni kreatori ponude” najčešće odlučuju za “jedne te iste MTV Adria bendove”, koji ubijaju interesovanje za istraživanje muzičkih pravaca.
“Najdalje što su spremni otići je Pero Deformero, izbor koji dosta govori o organizatorima i slušaocima ovdje, jer je taj bend najprimitivnije ismijavanje naše kulture i pravca”, navodi on.
Nema kulture da se podrži svoje
Vukajlović se slaže da je zbog festivala došlo do zasićenja kod publike koja više nije zainteresovana za nastupe domaćih izvođača.
“Neki će reći da nema kvalitetnih bendova i da se tu nema šta čuti. Mislim da griješe. Drugi su prosto nezainteresovani. Generalno - nema kod nas kulture da se podrži svoje. Ne samo u muzici, ko god pokuša nešto da radi, kakav god kvalitet toga bio, u startu je osuđen na odbacivanje. Valjda je do mentaliteta”, priča on.
Muzičari priznaju i da je metal publika dijelom kriva zbog negativne fame koja ih okružuje.
“Stvari koje ne idu u prilog su scene delirijuma pijanih slušalaca metala koji praveći skandale i klovnove od sebe samo potvrđuju klišee, praveći probleme i bendu i organizatoru, jer nijedan vlasnik lokala ne želi da mu lokal bude izlomljen; elitistička tradicija da se ulazi na svirku tek kad poznanici počnu da sviraju, poznaninci benda koji sebe smatraju previše uzvišenim da bi platili minornu sumu na ulazu (novac koji će na kraju biti isplaćen bendu) i tradicija da očekuju CD-ove i ‘merch’ kao poklone ni ne pretpostavljajući koliko je uloženo u nihovu izradu”, navodi Mišović.
Rad i posvećenost se uvijek isplate
Zbog svega navedenog Vukajlović kaže da nije čudo što bendovi sreću traže van granica svoje zemlje, kako po pitanju nastupa, tako i u izdavanju albuma. Tako je recimo Mišovićev Abhoth objavio album i na Dalekom istoku, o njemu su pisane recenzije na mnoštvu jezika, ali sa druge strane on kaže i da je lakše organizovati svirku u svojoj nego tuđoj državi.
“Neki će i da im se ponude svirke po Evropi ostati kod kuće da se žale na scenu”, dodaje on.
Vukajlović i Bošković kažu da u Crnoj Gori nije moguće graditi karijeru, pa ističu da su u ovoj priči iz ljubavi, te da im nije potrebno mnogo da pokažu svoje kvalitete.
“Ako se iskreno baviš bilo čim i to pošteno radiš, ti si već uspio. Sve što ti treba je kontinuitet. Rad i posvećenost se uvijek isplate, samo im se treba prilagoditi, jer nećemo zauvijek biti ovdje, nemojmo čitav život da jurcamo za parama”, poručuje frontmen Acid Radija.
A što je potrebno da više crnogorskih bendova krene njihovim stopama?
“Napustiti negativan trend sviranja stoput prežvakanih obrada i raditi nešto svoje, novo, pokušati to plasirati što većem auditorijumu kroz konstantno širenje kontakata i neizostavno ulaganje. Takođe, za sviranje metala potrebna je svakodnevna vježba i posvećenost, a tu su Crnogorci tradicionalno lijeni”, odgovara Mišović.
Vukajlović kaže i da je nužna smjena generacija, odnosno novi tinejdžeri koji slušaju metal kao što su oni nekada.
“Čini mi se da ih je sve manje. Ne možete čovjeka od 30 plus godina sad natjerati da sluša agresivnu muziku”, ocijenio je on.
( Stefan Strugar )