Svako ima pravo na svoje mišljenje, ali ne i na svoje činjenice

U svojoj knjizi Kult amatera iz 2007. godine, preduzetnik Endrju Kin upozorio je da internet nije samo demokratizovao informacije već i da se istinsko znanje, odnosno činjenice, polako zamjenjuju mudrošću gomile, brišući granice između činjenica i mišljenja, istine i spekulacija.

Kinove riječi danas sve više liče na realnost političkog, društvenog i kulturnog pejzaža koji naseljavamo - svijet u kojem između ostalog domaći mediji, tabloidi, zvaničnici produkuju lažne vijesti i dezinformacije u velikom obimu, koje po pravilu nađu svoj put do fidova Tvitera, Instagrama i Fesjbuka.

Pojedini poznanici, kolege i prijatelji, bili su meta, ali su i indirektno iskusili porast mržnje i dezinformacija na mrežama. Mnogi od njih vjeruju da te narastajuće plime nije bilo dok ih nije zapljusnula, a ako je i postojala, onda je riječ o potoku, a ne rijeci. Da li je to baš tako?

Samo površan pogled na istoriju otkriva nam da dezinformacije, lažne vijesti i propaganda nisu novi fenomeni XXI vijeka, već pojave drevne gotovo koliko i ljudski rod. Čak i poricanja čitavih nacija, država i stvaranja lažnih zemalja ima dugu istoriju (Mandžukuo 1931, odnos Palestina-Izrael, itd.). Kako kaže Juval Noa Harari ljudi su oduvijek živjeli u dobu post-istine. Homo sapiens je post-istinina vrsta, čija moć i opstanak zavisi od stvaranja priča i vjerovanja u njih. Od kamenog do savremenog doba mitovi su služili da ujedine i održe na skupu ljudske kolektive, stvarajući kategorijie MI i ONI. Možemo kriviti Trampa, Putina, Fejsbuk, TikTok, DPS, DF, SPC i domaće tabloide za stvaranje, širenje i promovisanje lažnih vijesti, ali se samo treba sjetiti da su se vjekovima unazad ljudi zaključavali u mitološke mjehure, za koje ne postoji nijedan naučni dokaz. Ni danas se stvari bitnije ne razlikuju. Samo su mediji za prenošenje lažnih vijesti drugačiji. Zato neke lažne vijesti jednostavno opstaju zauvijek.

Istina se nikada manje nije kotirala na dnevnom redu ljudi nego što je slučaj danas - baš u trenutku kada za tim postoji istinska potreba. Kako se ovo desilo i zasto je postala ugrožena vrsta?

Dio problema je i činjenica da većina ljudi neće posvetiti sate dokazujući ono što je istinito, ali zato teoretičari zavjere neće biti škrti u naporu da vas ubijede u ispravnost i istinitost njihovih najčešće ekstremističkih, rasističkih i neistinih stavova, paralelno sa tim udarajući na obraz činjenicama. Jozef Gebels, vrhovni majstor i čarobnjak propagande objasnio je svoj metod rekavši: Jednom izgovorena laž ostaje laž, ali laž izgovorena hiljadu puta postaje istina.

Poznato zapažanje Danijela Patrika Mojnihana da svako ima pravo na svoje mišljenje, ali ne i na svoje činjenice pravovremenije je i aktuelnije danas nego ikad ranije. Polarizacija u društvu je postala toliko ekstremna da se ljudi teško čak i slažu oko datosti, koje ne bi trebalo dovoditi u pitanje, kakvo je i postojanje korona virusa. Pa kako onda tumačiti aktuelne proteste roditelja u Bijeloj, Baru i Podgorici protiv nošenja zaštitnih maski u školama, s ciljem zaštite zdravlja njihove djece - nego kao paradoksalne, zar ne? Ipak, sudeći po interakcijama na mrežama i najavama za nova okupljanja, može se reći da takve teorije zavjere dobijaju na popularnosti.

Takav slijed okolnosti eksponencijalno su ubrzale same društvene mreže, odnosno njihovi algoritmi, koji povezuju korisnike sa istomišljenicima i pružaju im prilagođene fidove vijesti koji pojačavaju njihove predrasude, omogućavajući im da žive u eho sobama (echo chambers) sopstvenih uvjerenja, koje se rijetko, ako ikada, dovode u pitanje.

Ljudi ne voli previše činjenica, barem ne one koje im kontriraju - jer i ne žele da budu u krivu. Ne budite uvjereni da ćete pristalice teorija zavjera o Zemlji kao ravnoj ploči ili štetnosti 5G mreže zaista razuvjeriti ako im pokažete globus i empirijske dokaze. Moć identifikacije i grupnog razmišljanja je sveprožimajuća i teško joj se možemo oduprijeti, čak i kada nam se čini da su stavovi proizvod naše lične volje.

Šteta nastavlja da raste. Jutjubov sistem preporuka, osmišljen kako bi omogućio ljudima da gledaju što više video snimaka, provodeći mnogo vremena na toj platformi, vodi gledaoce kroz niz algoritamski generisanih tunela dezinformacija i mržnje. Ukoliko pustite video u kojem autor objašnjava zašto je 5G mreža štetna, prije nego što to shvatite bićete na videu broj X. Fejsbuk je 2017. predstavio funkciju uzivog prenosa (lajva) i ubrzo je bio preplavljen video snimcima nasilja. Aktuelnu godinu crnogorske mreže obilježio je covid-19, koji se ispostavio kao plodno tlo za razmnožavanje teorija zavjere i lažnih vijesti koje su se kosile za zdravim razumom i preporukama relevantnih domaćih i svjetskih institucija i tijela.

Imajući sve ovo na umu, mreže su preduzele niz mjera, uposlile dodatne moderatore, radeći u sinergiji sa fekt-čeking organizacijama.

Na medijskoj sceni vlada senzacionalizam, koji okupira pažnju posmatrača, a zatim se ta pažnja prodaje onima koji plasiraju reklame. Takođe, ako vam se neko pitanje čini bitnim i spremni ste da zbog istog uđete u onlajn diskusiju, pročitajte naučnu literaturu i relevantne sajtove, a ne statuse na Fejsbuku, objave na Tviteru, Vikipediju ili tabloide.

Da zaključim - na SVIMA nama pojedinačno je odgovornost da uložimo vrijeme i trud u razotkrivanje svojih pristrasnosti i provjeravanje izvora informacija, bile to novine, portali, TV ili pojedinci. Esencija moderne propagande nije samo u pogrešnom informisanju ili guranju određene agende i narativa u prvi plan, već iscrpljivanje kritičkog razmišljanja.

Na lažne vijesti i dezinformacije ne bi trebalo ćutati i prihvatati ih. Protiv lažnih vijesti i dezinformacija moramo se ZAJEDNO boriti, ali isključivo obrazovanjem. Na taj način stičemo imunitet stada, možda ne na korona virus, ali da na virus lažnih vijesti i teorije zavjere.

Digitalni forenzicki centar

( Milan Jovanović )