Glasač

Bliže se izbori u Ulcinju, a za 33 mjesta u lokalnom parlamentu vojevaće čak 10 lista. Glavni igrači i koalicioni partneri u vlasti na lokalnom i državnom nivou, Demokratska partija socijalista, Forca i Demokratska unija Albanaca nastupiće samostalno dok će Demokratska partija nastupiti u koaliciji sa Perspektivom i Demokratskim savezom. Gotovo sve u prefiksu imaju „demokratska, demokratski“, iako baš i nemaju dodirnih tačaka sa oblikom vlasti u kome sve odluke neke države donosi, direktno ili indirektno, većina njenih građana kroz poštene izbore. Naprotiv, sada već bivša ulcinjska vlast skrojena je po mjeri Podgorice i premijera Duška Markovića, mimo volje mještana, ali su rogovi morali da ostanu u vreći do kraja mandata jer, kako to jednom reče bivši podpredsjednik Skupštine iz Bara, „ko s medom radi prste liže“. Ne treba gajiti iluziju da bi ovi izbori mogli biti istorijski ili presudni za razvoj opustjelog grada jer će raspored snaga bez sumnje i ovog puta kreirati Podgorica. Važnije je da li je višedecenijsko, gotovo brutalno uništavanje grada i njegovih resursa, na pravi način profilisalo prosječnog ulcinjskog Glasača. Da li taj Glasač danas konačno živi stvarnost odakle može lako izmaštati imaginarni svijet u kome se baškari vlast, ali i ne biti dio tog svijeta. Tako bi taj ulcinjski Glasač znao da je vlast stvarna, ali da nema puno veze sa njegovim realnim životom. Ako je tako, Glasač bi prije nego zaokruži neku od deset lista, morao tražiti odgovore na dosta pitanja koja lokalna i državna vlast već godinama i decenijama ignorišu. Pođimo redom... Glasač bi od ministra odbrane Predraga Boškovića morao da traži odgovor na pitanje do kada će kapija na ulaz u Valdanos biti zakatančen ili pod nadzorom sekjuriti službe. Da mu se otvoreno kaže zašto je ograničena sloboda kretanja u bajkovitoj uvali i hoće li vlast pored Viline grede sidriti NATO brodove ili znad nje graditi hotele. Da traži da mu se reče istina oko maslinjaka, ma kako ona bolna bila - hoće li 18.000 stoljetnih stabala i dalje propadati ili će bivši vlasnici moći da vrate svoje nepravedno oduzete posjede. Glasač bi morao od vlasti da traži i angažovanje stručnjaka finansijske struke koji bi mu objasnio koliko je, zbog takvog odnosa vlasti, izgubila država po osnovu PDV-a na prodaju ulja i maslina, a koliko sami maslinari i njihov grad. Vrijeme je i da bivši predsjednik Opštine Gzim Hajdinaga Glasaču javno saopšti zbog čega nije izgrađen put koji bi povezao Liman sa putem prema Valdanosu. Ko je sve imenom i prezimenom zakočio projekat i bio jači od strateškog interesa grada i države, pa su već odobrena finansijska sredstva preusmjerena na realizaciju druge investicije? Ulcinjski Glasač morao bi da pita tužilaštvo, policiju, Upravu za inspekcijske poslove i Ministarstvo kulture ko gradi rogobatni objekat u Starom gradu. On zna da je formalni investitor neka Ruskinja koju niko od Starograđana ne poznaje. Pošto je gradila mimo propisa, zakona i propisanih gabarita pa stala, Glasač mora da pita da li se ona to sprda sa državom ili država sa narodom. Vrijeme je i da aktuelni predsjednik Opštine Nazif Cungu Glasaču kaže kakva je stvarna namjena parkinga na Pristanu. Tako bi i njegov aktuelni koalicioni partner na državnom nivou, Mehmed Zenka, koji je prvi u lokalnoj Skupštini postavio to pitanje, dobio odgovor koji je tražio još dok je bio u opozciji. Bivši predsjednik Opštine Fatmir Đeka Glasaču bi odgovorio na pitanje da li su tačne optužbe Force da je dok je bio prvi čovjek grada, opštinskim novcem kupovao kožne garniture, komode i tolaet papir i ako jeste, za koga. Ministar turizma Pavle Radulović Glasaču bi trebalo da objasni zašto su strateški investitori za izgradnju Galeba i Jadrana zaglavili u blatu i zašto Vlada i Opština po međunarodnim sajmovima sada traže strateške investitore za njih. Radulović bi to trebalo da saopšti iskreno a ne u floskulama kao u Skupštini kada je odgovarajući na pitanja poslanika Nimanbegua, prećutao da specijalno tužilaštvo uveliko preispituje privatizaciju Galeba i da zna da su već podnijete prijave protiv bivših direktora, ministara i njihovih zamjenika. Opasno je biti iskren ako nijesi glup, rekao je davno Oskar Vajld. Zna to ministar. Premijer Marković bi Glasaču morao da kaže kada će konačno Savjet donijeti odluku o tome da li je Barović za ulcinjsku solanu platio tržišnu cijenu ili nije. Na to pitanje odgovor čekaju i neki evropski glasači, posebno oni u Briselu. Norveški nobelovac Bjernson kazao je da istina u politici mora čekati sve dok nekom ne postane potrebna. Glasač hoće da zna ko je taj neko. Šef ulcinjskog DPS i predsjednik lokalnog parlamenta Ljoro Nrekić trebalo bi Glasaču kaže zašto i zbog koga bivša njemačka ambasadorka Gudrun Štajnaker nije proglašena za počasnog građanina Ulcinja. Žena, zbog koje solana i danas živi u nadi da će postojati kao nekada kada je proizvodila so i zapošljavala stotine radnika i sezonaca. Glasač mora da zna kome je Gudrun poremetila planove i kakve. Bivša izvršna direktorka Solane, Jelena Aleksić, morala bi da konačno smogne snage i Glasaču odgovori na pitanje kome je i po čijem nalogu darivala bager Euronatura za održavanje staništa ptica pošto, osim nje, niko u državi o tome pojma nema. Direktor JP Morsko dobro Predrag Jelušić mogao pojasniti Glasaču šta se dešava sa trim stazom kroz Borovu šumu do Rta Đerane, Mandraćem na Pristanu, dogradnjom lukobrana u Kacemi ili makadamskim putem pored Bojane do mora. Ulcinjski Glasač pretpostavlja da JP njegov novac ulaže u Ulcinj ali ne zna niti vidi gdje taj novac odlazi. Glasač bi morao od Nacionalne i lokalne TO da traži odgovor na pitanje zašto pola Crne Gore ne zna gdje je Šasko jezero, a još pola od tih pola nikada nije bilo na tom čarobnom mjestu. Da pita ko je zadužen za promociju i valorizaciju tog mističnog resursa iznad koga vremenu još odolijevaju ruševine Starog grada Svača. Predstavnik Primorja iz Slovenije trebalo bi da Glasaču pokaže kako funkcioniše rasklopni mehanizam na novom mostu preko Port Milene. Da mu eksperti objasne kako tuda mogu da prođu jahte i jedrenjaci koji bi u kanal dolazili direktno sa mora a da prethodno nekako ne zaobiđu stari most ispod koga jedva prolaze ribarske barke. Da bi održali riječ, tokom vjekova, mudri gospodari nikad je nijesu davali. Mišljenje o sebi tražili su od svojih slugu. Znali su da ih ne smiju slagati i da je to ona istina o njima koju će znati samo oni, ma kako bolna bila. Gospodari su danas evoluirali - mudri su ali obećavaju jer im može biti, a umjesto mišljenja, traže bespogovornu vjernost i podaništvo. Podanici su ostali isti - znaju sve o gospodarima ali ćute jer ih niko ne pita. Zna li to ulcinjski Glasač ...

( Samir Adrović )