Nije važno da li je tačno - važno je da priznaš

Nije važno da li je tačno - važno je da priznaš! Nije baš tako predsjednica Vrhovnog suda Vesna M. rekla odličnom pravniku i sudiji Veljku B. Nego mu je samo predočila anonimnu prijavu koja je u kabinetu kod dvije predsjednice, jedne SS i druge VS, već dobila status DOKUMENTA, gdje piše da sudija Veljko B. učestvuje u prostituciji. Tako da je, prema iskazu svjedoka saradnika Zvicer V., odličnom pravniku i sudiji iz Kotora ostalo da izabere. Ili kako ona reče, da se opredijeli. Nije rekla između čega već je nama gledaocima prepustila da pogađamo. Ili da podnese ostavku ili da osvane u nekom mediju?! Patriotskom, naravno. Bolje da podneseš ostavku ili će te čudo snaći, navodno je odličnom pravniku i sudiji Veljku B. savjetovao i šef kotorskog suda Branko V., zapamćen kao glavni Marovićev kandidat za VDT. Još nam nije jasno kako nije i izabran. Jer, za razliku od kolege Bulatovića, on je uvijek bio na pravoj strani istorije. Zamislite kako je bilo kotorskom sudiji Veljku B. dok je vagao odluku, imajući na umu riječi pomenute Zvicer V. koja je sa rezervom uzela sve to što piše u dojavi, ne zagledajući puno fotografije za koje sudija Veljko B. tvrdi da su fotomontaža, dok predsjednica SS sve to povezuje sa fotoshopom i tehnikom koja je uznapredovala. Svima nam je, dakle, nakon iskaza svjedoka saradnika Zvicer V. bilo jasno da nikakvih pritisaka na sudiju Veljka B. nije bilo, tim prije što ga znaju kao odličnog pravnika i suca, samo su mu rekli da se opredijeli. Uz napomenu, koja je opštepoznata stvar - da je CG mala patrijarhalna sredina i da mu, šta god izabrao, život neće biti lak. Posebno ako sve izađe kod porodičnog prijatelja Ćoća. Što se, gle slučaja, upravo i desilo, nakon što je odlični sudija i pravnik Veljko B. 21. 09. malo prije 9h obavijestio Sudski savjet kako je izabrao. Pogrešno, naravno.

Takav je život. Sastavljen od pravih ali i krivih odluka. Što spoznamo tek nakon što ih donesemo, nekad i dugo nakon toga.

Ali, raznih sudija ima.

Primjera radi, sudija Osnovnog suda Nenad O. je 2007. vjerovatno bio u sličnoj situaciji - da izabere. Uoči presude za duševnu patnju Mila Đukanovića kojoj je bio izložen nakon sačekuše Željku Ivanoviću i moje izjave da je to bila čestitka premijera za prvih 10 godina Vijesti. I Otašević je izabrao: opora riječ teže pada čovjeku nego par bejzbol palica. Tako je odlični pravnik i sudija Nenad O. presudio u korist Šefa dodijelivši najveću odštetu za patnju u istoriji crnogorskog pravosuđa - od 20 hiljada eura! Da bi igrom sudbine, par nedjelja uoči izricanja pomenute presude i Nenadovog izbora, dvojica mladih Kolašinaca u ponoć, na nekom proplanku nadomak Podgorice, omiljenom mjestu za randevue, uhvatili i policiji prijavili baš tog sudiju Nenada O. Tvrdeći da ih ometa u ljubavi sa djevojkama i kamenčićima zasipa njihove automobile. Ali, čudo je kabinet koji ponekad može biti i famozna Betonjerka. Kako god, u nekoj od odaja podgoričke oligarhije, Kolašinci su nakon dva dana promijenili iskaz. Odustali su i od tvrdnji da ih je prilikom hvatanja Nenad O. molio da ništa ne prijavljuju policiji, da je on sudija i da će sve platiti! Promijenili su i glavni iskaz, pričajući sada da su greškom uhvatili i optužili sudiju Nenada O., da je to ipak bio neki njegov fotoshop... Još tada je, dakle, tehnika bila uznapredovala. Ubrzo nakon toga, milošću i voljom predsjednice VS Vesne M. i Sudskog savjeta koji je vodio zvicer od Mladena Vukčevića, sudija Nenad O. je unaprijeđen - izabran je za sudiju Višeg suda.

Nije važno da li je tačno, važno je da su priznali. Zamišljam da je baš ovu ili neku vrlo sličnu rečenicu, u svom kabinetu, tada kao VDT, Vesna M. saopštila mladoj i odličnoj pravnici i tužiteljki Sanji J., te 2007. godine, dodjeljujući joj slučaj dobrovoljaca, Petrušića i Blagojevića, navodnih batinaša moje malenkosti?! Iako su sa tim napadom imali veze koliko i kotorski sudija Veljko B. sa objavom dokumenta protiv samog sebe na portalu kućnog prijatelja. I Sanja J. je trebalo samo da izabere. Da li da po službenoj dužnosti procesuira dobrovoljce ili da strepi kako će je čudo snaći ukoliko odbije. I ona je izabrala da bude na pravoj strani istorije i posluša kabinet. Za šta je uslijedila zaslužena nagrada - Sanja J. je prvo uzletjela do Višeg tužilaštva a onda i do Specijalnog. Danas je čak i portparolka kod Milivoja K.

Nije važno šta se desilo, važno je da izabereš. Ovako nešto je, siguran sam, predsjednica VS Vesna M. mogla reći i odličnom, čak u tom momentu najboljem, pravniku i sudiji Višeg suda Radovanu M. kada je preuzimao slučaj dlakava muška ruka. Teško ubistvo ispred Kliničkog centra. Nije važno šta je bilo, važno je da su svjedoci zaćutali, možda je baš to sudiji Mandiću neko savjetovao u dobronamjernom razgovoru?! Uz poznati zaključak da je na njemu da izabere. Radovan M. je to i učinio - osumnjičeni su oslobođeni zbog nedostatka dokaza a on je prestao biti najbolji pravnik i sudija. To je i potvrdio u novom osjetljivom predmetu, koji mu je, naravno igrom slučaja, dodijeljen - suđenje optuženom za ubistvo Duška Jovanovića. Kad se valjda umorio od kabineta i prihvatanja, napustio je sudstvo i otišao u advokate. Dugo ga nijesmo vidjeli i čuli. Šteta. A bio je, kako bi rekla predsjednica Zvicer, vrsni pravnik i sudija.

Nije važno šta je istina, važno je da se opredijeliš. Što je izvjesni svjedok saradnik N.S. učinio i za merak Specijalnom Milivoju K. kao saborca i člana krimi grupe označio i jednog novinara, Jova Martinovića. Što je sutkinja Pean V. pretvorila u gol. Tako je u Crnoj Gori još jedan istraživački novinar kriminalizovan. Sumnje u pravednost ovako donesene presude odmah proizvode imaginarnu sliku famoznog kabineta koji nam je tako slikovito dočarala predsjednica SS Zvicer V. U njemu, zamišljamo, ovog puta dvije predsjednice, na početku ili pred kraj procesa Jovu Martinoviću, kako dobronamjerno razgovaraju sa sutkinjom Pean V., predočavajući kako smo mi patrijarhalna sredina kojoj je taj novinar nanio toliko štete u svijetu. Uz poznati zaključak: I izaberi što ćeš. I sutkinja Pean V. je izabrala. Da bude na pravoj strani istorije. Naravno.

I tako bih mogao da nabrajam unedogled. Ali kako napisa Jevgenij Vodolazkin, nijesu bitni detalji, bitna je cjelina. Možda sam i ja kao i njegov junak Platonov preživio logor da bih kroz ove uspomene još jednom podsjetio šta se desilo sa nama tih strašnih godina u kojima smo živjeli. “Jer ja sam sve video i sve zapamtio. I evo sada opisujem”. Hvala ti, Jevgenij.

( Željko Ivanović )