Postupak nije završen ni nakon deceniju i po
U mišljenju u preporukama se navodi da su im povrijeđena prava na suđenje u razumnom roku i na djelotvorni pravni lijek
Zamjenica zaštitnika ljudskih prava i sloboda Snežana Armenko utvrdila je da je barska Komisija za povraćaj i obeštećenje i Komisija za žalbe podnosiocima predstavke povrijedila prava zagarantovana Ustavom i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama.
U mišljenju u preporukama se navodi da su im povrijeđena prava na suđenje u razumnom roku i na djelotvorni pravni lijek.
Podnosioci pritužbi su se žalili da je kod Komisije za povraćaj i obeštećenje još 2006. pokrenut postupak za povraćaj imovinskih prava, i da, iako je činjenično stanje razjašnjeno i ispunjeni formalni i materijalni uslovi, nije donijeta odluka u cjelosti.
“Zaštitnik primjećuje da su u ovim predmetima upravni organi u rasponu od 9 godina i 10 mjeseci, a ukupno nepunih 14 godina koliko traje ovaj upravni postupak, donijeli 11 odluka. Pri tome nijesu poštovali zakonske rokove. Međutim, produženi karakter postupka samo je djelimično bio rezultat toga što ti organi nisu donijeli svoje odluke na vrijeme”, navodi se u mišljenju Armenkove.
U složenim predmetima Evropskog suda za ljudska prava može se ocijeniti dopuštenim i razdoblje duže od dvije godine, ali će, u pravilu pažljivo ocijeniti očigledna preduga razdoblja neaktivnosti. Postupak koji traje preko pet godina rijetko će biti ocijenjen saglasnim konvencijskom pravu na suđenje u razumnom roku, a gotovo nikad postupci koji traju preko osam godina.
Armenkova je u mišljenju pomenula sedam takvih slučajeva koji su se vodili protiv Crne Gore, a odnose se na dugo trajanje upravnog postupka.
Zamjenica zaštitnika izdala je kritiku Komisiji za žalbe jer je u svom postupanju dala prednost komotnom vođenju postupka, jer ima jasne zakonske upute kada može sam riješiti upravnu stvar, ali “koristi pravnu mogućnost da tako ne postupa, tj. ne odlučuje meritorno, ne vodeći pri tom računa o interesu stranaka i nema u vidu da krši njihova ljudska prava u postupku i koja trpe očiglednu pravnu neizvjesnost i nesigurnost”.
U kritici piše i da Komisija iscrpljuje u ponavljanju navoda u svojim odlukama kojim poništava rješenja.
Ona, takođe, upozorava obje komisije da nastavljanje sa dosadašnjom praksom nepostupanja po nalozima neposredno viših organa i nedonošenje odluka u primjerenim zakonskim rokovima, što rezultira nerazumno dugim trajanjem postupaka, “može imati za posljedicu vođenje postupaka u kojima bi se razmatrala odgovornost države” i obaveza naknade štete.
Dala je i preporuke, a među njima je i da se u ovom i sličnim postupcima, koji su započeti a nisu okončani do stupanja na snagu novog Zakona o upravnom postupku i Zakona o upravnom sporu, postupa sa izuzetnom hitnošću, što znači da se prioritetno postupa.
( Miloš Rudović )