Revolucija na Bliskom istoku

Najavom predsjednika SAD Donalda Trampa da će Sudan normalizovati odnose sa Izraelom, na Bliskom istoku nastavlja se proces koji se mirne duše može nazvati velikim zaokretom. Posle Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina, Sudan je treća država Arapske lige koja je u poslednjih nekoliko sedmica uspostavila diplomatske odnose sa Izraelom. Sudanska odluka pri tome ima posebno simboličko značenje.

Jer - Emirati i Bahrein nikad nisu ratovali sa Izraelom. Sudan jeste. Trupe ove države su se 1948 u tzv. Ratu za nezavisnost borile protiv Izraela. U Kartumu, glavnom gradu Sudana, Arapska liga je 1967. donijela rezoluciju o “Tri NE”: Ne za mir sa Izraelom, Ne za priznanje jevrejske države, Ne za pregovore sa Jerusalimom.

Pragmatični interesi

A sada tri puta DA, iza kojih, naravno, stoje pragmatični privredni i politički interesi sudanske prelazne vlade. Država je siromašna i hitno joj je potrebna pomoć. A predsjednik SAD Trump je, kao kontrauslugu za priznavanje Izraela, skinuo Sudan sa liste terorističkih država. Čime takođe padaju i sankcije pa zemlja može da odmah dobije ekonomsku pomoć od više stotina miliona dolara.

Sudan se nalazi na klecavom putu ka demokratiji i potrebna mu je svaka vrsta pomoći od SAD. Ali, u zemlji postoji puno grupa koje imaju drugačije interese pa i dalje posmatraju Izrael kao neprijatelja. Jer, do pada predsjednika Umara al Bašira 2019, Sudan je bio vjerni saveznik Irana. Teheran je koristio ovu zemlju da preko nje naoružava radikalno-islamski Hamas i Islamski džihad u borbi protiv Izraela. Stoga je izraelsko ratno vazduhoplovstvo svako malo bombardovalo konvoje u Sudanu koji su transportovali oružje u pojas Gaze.

To što se ova duboko islamska država okreće ka Izraelu je stoga promena paradigme za cjelokupni region u kome već godina rastu dva bloka. U jednom su Turska, Iran, Sirija, Katar i Palestinci, koji imaju puno zajedničkih interesa i pokušavaju da ih diplomatski i vojno zajednički proguraju. U drugom bloku su Saudijska Arabija, monarhije Zaliva, Egipat, Izrael, a sada i Sudan.

Uspon Irana

Ova nova (ne)prijateljstva su utemeljena na bliskoistočnoj politici bivšeg predsjednika SAD Baraka Obame, koji je svojim nuklearnim sporazumom omogućio Iranu povratak u region. Zamrznute iranske milijarde Obama je oslobodio, a raketni program teheranskih ajatolaha nije zaustavio. Što su oni iskoristili da svoju poziciju moći agresivno prošire: u Iraku, Siriji, Jemenu i Libanu.

Saudijska Arabija i ostale sunitske države su brzo shvatile da im Izrael -u odnosu na novu moć Irana - predstavlja puno manji problem, pa im je stoga Jerusalim postao važan saveznik u zajedničkoj borbi protiv rastuće moći Irana.

Pri čemu su - u toj geostrateškoj utakmici oko moći - najviše izgubili Palestinci. Njihovi lideri su ostarjeli ljudi, među sobom u potpunoj omrazi, a izgleda da nisu ni primijetili da su se znaci vremena jasno promijenili. Upravo su zato za Saudijsku Arabiju i ostale stare protivnike, u poređenju sa Iranom, postali posve sporedna ako ne i zapostavljena problematika.

Nova privredna moć Izraela

Osim toga, sa Izraelom, kao jednim od najvažnijih adresa za visoke tehnologije posle Silicijumske doline, mogu se praviti odlični poslovi i dobro zaraditi. Spektakularna brzina kojom Emirati, Bahrein i Izrael -samo dva mjececa posle uspostavljanja diplomatskih odnosa - produbljuju svoju saradnju, pokazuje da ova nova konstelacija ima veliki potencijal da uskoro postane moćni privredni powerhouse.

Tako su već potpisani međusobni ugovori o civilnoj avijaciji između zemalja, Izrael je od Saudijaca dobio pravo na prelijetanje teritorije a i još puno toga o čemu se ne priča. Emirati su prije koji dan objavili da su se sa Izraelom dogovorili o produženju izraelskog naftovoda do Dubaija, čime nastaje najkraći i najjefitniji put da se nafta iz regiona Zaliva dopremi do Evrope. Države Zaliva sem toga sada investiraju u izraelske start-up, rade zajednički na pronalasku vakcine protiv korone a u novembru će u Jerusalimu i Abu Dabiju biti održana fintech konferencija na kojoj će uzeti učešća i SAD i Kina.

I Palestinci bi mogli da profitiraju

To su samo neki od primjera novog razvoja koji pokazuju da stari koncepti - koje u evropskim ministarstvima spoljnih poslova i dalje predano slijede kad je riječ o pacifikaciji Bliskog istoka - skoro više da ne vrijede ni prebijene pare.

Uprkos ovim tektonskim pomjeranjima, naravno da ostaju pojedina otvorena pitanja. Palestinci i dalje čekaju na sopstvenu državu i pravo na samoopredjeljenje. A izraelski premijer Benjamin Netanjahu i dalje ne pokazuje ni najmanje ambicije da realizuje evropsko rješenje o “dvjema državama”. Pa onda Ramala i Gaza pri svakom novom sporazumu o međusobnom diplomatskom priznavanju između Izraela i Arapa refleksno protestuju. Što su uradili i poslije ovog sa Sudanom.

No, moguće je da novi arapsko-izraelski odnosi za Palestince i ne budu tako loši. Emirati su, na primjer, uspostavljanje diplomatskih odnosa sa Izraelom uslovili garancijom Jerusalima da neće anektirati Zapadnu obalu Jordana, što je Netanjahu odmah prihvatio.

U međuvremenu se radi na novim priznanjima. Izrael u Kataru vidi mogućnost za novi diplomatski proboj. Do sada je Katar smatran jednim od najvećih finansijera radikalno-islamskog Hamasa u Gazi. A SAD i Izrael pokušavaju da pomire Katar sa susjedima u Zalivu. Ako im to uspije, to bi bila više nego revolucija i značajno bi promijenilo odnose snaga u regionu. Jer: Katar ima najbolje moguće odnose sa Iranom. Ako Katar sklopi sporazum sa Izraelom, Teheran bi mogao biti posve izolovan u Zalivu.

Bliski istok se upravo mijenja tako frapantnom brzinom, koju do prije koji mjesec niko nije mogao da smatra mogućom.

(Die ZEIT)

Prevod: Mirko Vuletić

Prevod: Mirko Vuletić

( Richard C. Schneider )