Soko grad i stećci sada pristupačni

Kilometar izuzetno lošeg makadamskog puta i ostaci grada zarasli u korov, odbijali su turiste da posjete srednjovjekovni Soko grad gdje su stolovali vojvoda Sandalj Hranić i njegov sinovac, herceg Stefan (Stjepan, Šćepan) Vukčić Kosača, koji se nalazi nad sastavcima Pive i Tare, iznad Šćepan Polja, kao i stećke koji se nalaze nedaleko od njega.

Park prirode (PP) “Piva” odlučio je da se potrudi da uradi sve što je u njihovoj moći da Soko grad i stećke adekvatno valorizuje kako bi već naredne turističke sezone postali nezaobilazan turistički proizvod Pive.

“Asfaltiran je kilometar puta, izvršeno uklanjanje rastinja i korova sa dijela grada, tako da će pristup bedemima biti moguć na lak i bezbjedan način. Veliki je i neistraženi potencijal ovog lokaliteta. Uz UNESCO lokaciju stećaka, Soko grad će biti nezaobilazan turistički proizvod Parka prirode ‘Piva’. Nastojaćemo da nađemo finansijsku podršku za dalje uređenje ovog prostora i da ga do sljedeće sezone još više unaprijedimo. Do sada smo podršku dobili od Ministarstva kulture i Opštine Plužine”, kazao je “Vijestima” direktor PP “Piva” Slobodan Delić.

Iako se Soko grad u sačuvanim izvorima prvi put pominje u dubrovačkim poveljama iz 1419. i 1420. godine, izvjesno je da je postojao i ranije. Skoro vertikalne stijene činile su prirodnu odbranu gradu, a na strmom uzvišenju bio je zamak sa dvorom. I dalje su vidljivi ostaci bedema, kula, cisterne i dvije uklesane kamene klupe (stolice).

Oko 200 metara lijevo od Soko grada je nekropola Grčko groblje, gdje se nalazi 16 stećaka, poznatih i kao kameni spavači, koji su ušli na listu Svjetske baštine UNESCO. Ti kameni spavači su većinom neukrašeni, izrađeni su od lokalnog kamena, a ističe se grob Petka krstjanina, isklesan od tvrdog bjeličastog pješčara, podignut u periodu od 1435. do 1448. godine, koji sadrži epigrafski natpis uklesan na sjevernoj i istočnoj strani. Natpisi su slabo vidljivi, a stećak je prekriven mahovinom.

( Svetlana Mandić )