Kičić: Htio sam da ispričam priču o svojoj generaciji

Jednostavno postoje te priče i tekstovi koji vas obuzmu i nekako morate da ispričate, a upravo to se desilo meni sa ovom” ovako je srpski glumac Gordan Kičić objašnjavao “Vijestima” kako je došlo do toga da režira film “Realna priča”.

Godinu dana kasnije projekat za koji se lično vezao i kojem je pružio mnogo - i kao glumac i kao scenarista, producent i reditelj, vrti se na malim ekranima i svojom toplom porodičnom pričom okuplja druge familije ispred TV-a, kako bi ispratili dogodovštine Radisavljevića, koje smo upoznali u pomenutom filmu.

Kičić igra Veljka Radisavljevića, neuspješnog glumca, a Nina Janković Jadranku, uspješnog arhitektu koja gotovo sama nosi odgovornost zajedničkog života na leđima, dok njihova jedinica Vida (Lena Lazović), ima poteškoća sa govorom.

Poznati glumac ispričao je kako je od pomenutog filma nastavila serija i otkrio da se priča možda neće završiti na ovoj porciji epizoda koja je snimljena.

“To je nastalo prvo kao scenario, po motivima Miće Momčilovića sam pravio taj scenario, i onda sam shvatio da bi to bila dobra potka za seriju i onda sam napravio sa piscima tri epizode prije dvije godine, poslali smo RTS-u, oni su bili zainteresovani, i eto prosto je došlo do te saradnje da napravimo i film i seriju. Pet epizoda serije imaju veze sa filmom, a drugih pet su kompletno nove i prate tu priču o porodici Radisavljević”, započeo je Kičić razgovor za “Magazin”.

Sve češće imamo taj format da se od istog materijala prave i film i serija, da li to diktiraju finansijske prilike na filmskoj sceni?

Evo odmah da ti kažem - nema dovoljno para za filmove. Inicijalno, svi ti filmovi od kojih su nastale serije, su prvo bili scenariji za filmove. Zato što naši fondovi ne daju dovoljno novca za filmove i onda ih je jako teško napraviti. A kada pravite seriju od filma imate malo više novca i vremena da radite na tome. Ali trpi jedno drugo. Najbolje je kad imate dovoljno novca i za film i za samo seriju. To je jedan čudan brak, ali kad je nešto neophodno, onda čovjek to mora da uradi. Mada u ovom slučaju mislim da ja nisam napravio tu vrstu nevjerovatnog kompromisa, mislim da je film zaista ostao dosljedan tom scenariju maksimalno, nekim sekvencama koje sam želio da uradim, a i serija je dobila na kvalitetu jer je imala dubinsku naraciju. Tako da mislim da sam izvukao iz toga najbolje.

Jeste li zadovoljni prijemom filma, naišao je na dobru reakciju?

Jeste odlično je prošao film, dosta ljudi ga je gledalo u bioskopima, prodali smo ga na striming servis Amazon i to je prvi srpski film koji se nalazi tamo. Sad je potražnja za tim filmom u inostranstvu. A što se tiče serije, ona je fenomenalno gledana. Serija je jako gledana, najgledanija u tom terminu, i eto - uspjeh je svakako.

Je li to zato što nam je možda bila i potrebna takva serija, ranije je svaka generacija imala svoju TV porodicu uz koju je odrastala, toga nismo imali skorije?

Jeste, nekako su se malo promijenila vremena, promijenili su se sadržaji na televizijama. Ali drago mi je da mi je ovo pošlo za rukom da sam to napravio i da je prepoznato.

Ovo je prava serija koja je sposobna da okupi cijelu porodicu ispred ekrana. Koliko se danas to često dešava kad svi imamo svoje uređaje?

Da, rijetko, ali ova serija je to uspjela.

Kakva je stvar po tom pitanju u vašem domu i koliko često sebe gledate uopšte?

Pa ja gledam ovu seriju sa svojom porodicom, tu ne mogu da lažem, jer stvarno vlada interesovanje po kući vezano za taj projekat. Od samog početka su svi oni manje-više zajedno učestvovali u tome. A javljaju mi i razni neki drugari i prijatelji da svi sjede i gledaju seriju zajedno.

Što vas je kod ove priče dirnulo tako nekako lično, jer vidljivo je da ste dali sve od sebe da je na pravi način prenesete na ekrane, preuzeli ste rediteljsku ulogu jer niste bili zadovoljni vizijom tog materijala koju su imali drugi reditelji kojima ste ga nudili?

Pa da. Ne znam, prepoznao sam tu jednu vrstu iskrene emocije, prepoznao sam priliku da ispričam priču koja se tiče i mene i moje generacije, moje branše, jer je to priča o glumcu i sadašnjem vremenu. Tako da sam pronašao negdje ugao pod kojim sam imao što da kažem i gledao sam da to žanrovski bude prilično precizno drama - komedija, da imate tu mogućnost da publiku nasmijete i da je rasplačete i da je natjerate da se poistovijeti sa junacima, što je jako važno.

U seriji suprug nije uspješan, žena jeste, slažete li se da je to sve češća situacija na ovim prostorima, što stvara određenu krizu patrijarhata i onog tradicionalnog gledišta da je muž taj koji bi trebalo da privređuje, a žena da bude domaćica?

Ne znam, vidiš, o tome nisam razmišljao kad sam to tako pravio. Imali smo jedan model svakog drugog ili trećeg braka, tako da nisam razmišljao u tom smislu.

Zašto vam je bilo bitno da priđete tim dramskim situacijama kroz komediju, jer ste izjavili da su drugi reditelji na taj materijal gledali kao na tragediju?

Pristupačnije je. Ja sam procijenio da bi to trebalo da bude drama - komedija, jer je to nekako žanr koji može da tretira ozbiljne dramske situacije, ali i da bude i zabavan. Tako sam ja to mislio, a i volim takve filmove i serije. Mislio sam da je to žanrovski najbliže onome kako sam želio da ispričam priču.

Imamo li previše tih mračnih priča, je li nam potreban smijeh kao lijek?

Apsolutno. Kada gledaoci počnu da se smiju i da im bude duhovito, samim tim je to put do povezivanja sa tim junacima. Na duhovit način onda može da se ispriča svašta. To je moje mišljenje, ja u to vjerujem.

Koliko vam je bilo teško da nađete pravu Vidu?

Nije bilo lako, ali smo imali sreću sa Lenom Lazović. Potraga je trajala osam mjeseci, neka su djeca u međuvremenu i porasla, a ona je stvarno bila najposebnija, najtačnija i nekako sam znao odmah da će to da bude dobro. Njoj je bilo lijepo, bila je radosna, dobro smo se družili i njoj je sve to bilo zabavno. Malo je naravno bilo naporno svima, jer smo to snimali u dva dijela, jedan dio zimi, jedan ljeti, ali nije imala tu vrstu pritiska i odgovornosti, nego je nekako toliko to prirodno došlo da je stvarno bilo uživanje sa moje strane. A i njoj je bilo lijepo, kad se čujemo ona i dalje priča da hoće da bude glumica, tako da joj je ostalo u lijepom sjećanju. Nju sam odabrao tek pred snimanje, u oktobru ili novembru, a počeli smo da snimamo u februaru. Nismo htjeli ranije to da odlučujemo, jer bi djeca porasla.

Je li ova situacija sa koronom imala ikakvog uticaja na ovaj projekat?

Korona ništa manje-više nije uticala, jeste malo sa postprodukcijom serije. Jer serija još nije bila gotova, pa smo morali malo da se dovijamo za vrijeme onih zatvaranja. Žao mi je što film nije mogao da ide malo više festivala. U stvari, ja nisam mogao da idem, film je išao. (smijeh) Neki festivali i gomila stvari u regionu nije održano, to mi je krivo, ali što da se radi. A što se tiče mene lično, uspio sam u svemu što sam htio. Nekako sam tako to isplanirao, dobro sam se spremio, imao sam sreću da sam se okružio sjajnim saradnicima, da to snimimo za određeno vrijeme, glumci su bili fenomenalni, ukazali su mi povjerenje, radovali su se sa mnom... Njima je to bilo važno, meni je to bilo važno, tako da sam baš srećan, stvarno vezano za ovaj projekat, dosta stvari je dobro.

Kakvi su planovi naredni period?

Možda će se desiti druga sezona serije, pošto postoji interesovanje. Jer je uspješna serija, puno ljudi je gleda, javlja se na društvenim mrežama.

Hoćete li onda prepustiti drugome neku od brojnih uloga koje ste preuzeli na sebe - glumac, reditelj, producent, scenarista?

Vidjećemo kako će sve to dalje da teče, uzbuđenje je veliko, jer je stvarno uspjela stvar i mnogo mi je drago što su svi ti ljudi učestvovali sa mnom u tom uspjehu. Oni će i dalje to raditi i vidjećemo.

( Stefan Strugar )